Berijev Be-1 – sovjetski ekranoplan koji izgleda kao svemirski brod (FOTOGRAFIJE)

Otkako se pojavio vodeni promet, konstruktori i inženjeri pokušavali su napraviti plovila koja se kreću maksimalnom brzinom. Da bi to postigli, bilo je potrebno smanjiti otpor koji pravi trup plovila prilikom kretanja kroz vodu. Logika ih je naposljetku dovela do najradikalnijeg rješenja – da se potpuno isključi trenje brodskog trupa o površinu vode! To je postalo izvedivo kada je napravljen ekranoplan.

Ilustracija ekrnanoplana klase "Orlan" iz 1980-ih.

Vojna obavještajna agencija SAD-a

Ekranoplan je prijevozno sredstvo koje se kreće po površini vode ili po ravnom terenu na kopnu koristeći takozvani "efekt tla", a on se sastoji u uvećanju aerodinamičkog uzgona i smanjenju otpora.

airwar.ru

U SSSR-u je jedan od prvih projekata posvećenih ovoj temi bio eksperimentalni rad B. N. Jurjeva (1923.), a prve praktične projekte ekranoplana ostvario je poznati izumitelj P. I. Gorohovski u drugoj polovici 1930-ih.

B. N. Jurjev

Arhivska fotografija

Projekt Berijeva

Kako se može pročitati na specijaliziranom portalu Airwar.ru, konstruktori taganroškog ogledno-konstruktorskog biroa "Berijev" od početka 1960-ih radili su na avionima koji koriste efekt tla.

airwar.ru

Centralni aerohidrodinamički institut (CAGI) pokrenuo je 1963. seriju eksperimentalnih istraživanja usmjerenih na projektiranje hidroglisera katamarana. Za shemu dvostrukog broda izabrano je nekoliko varijanti hidroglisera (s podvodnim krilima) po takozvanom kriteriju četiri točke opterećenja.

airwar.ru

U prvoj verziji, koja je dobila oznaku "A", pramčana podvodna krila smještena su ispred centra mase, a krmena iza njega. Za razliku od podvodnih krila, režim ekranoplana razlikuje se po tome što u velikim brzinama težina aparata služi kao protuteža uzgonu koju stvara krilo malog izduženja.

Model Be-1 konstruirala je inicijativna grupa mladih konstruktora. Gotovo je čitav napravljen od drveta i opskrbljen turbomlaznim motorom M701C-250 čehoslovačke proizvodnje.

Čehoslovački turbomlazi motor M-701.

Vraga Atila

Za vrijeme testiranja u Taganroškom zaljevu od lipnja do listopada 1965. godine probni pilot J. M. Kuprjanov razvio je brzinu od 160 km/h.

Izvedeno je ukupno 16 morskih letova, kako na mirnom moru, tako i na valovima visokim oko 0,4 metra.

Podvodna krila i aerodinamično krilo stvarali su uzgon koji je iznosio svega 60% ukupne mase hidroaviona, premda je prema proračunima potisak motora bio dovoljan za prelazak Be-1 u režim leta s efektom tla u kojem mu njegova podvodna krila ne bi predstavljala smetnju.

Na osnovu modela Be-1 u konstruktorskom birou "Berijev" pripemljen je projekt hidroaviona Be-11 koji može primiti 100 putnika. Proučavane su varijante s dva motora AI-20 ili četiri motora M337, ili s istim brojem dvoprotočnih turbomlaznih motora NK-7. Rad na ovom projektu nije otišao dalje od preliminarnih proračuna.