"Omega" – egzotični ruski helikopter konstruktora Ivana Bratuhina

I pored određenih postignuća u toj oblasti, sovjetsko rukovodstvo radije je ulagalo sredstva u stvaranje najnovijih borbenih aviona jer je Drugi svjetski rat već praktički lebdio u zraku. Helikopter ni ranije nije bio pretjerano omiljen, a u predratnom se razdoblju tretirao kao egzotična letjelica. Pa ipak, profesor B. N. Jurjev uspio je isposlovati osnivanje specijaliziranog konstruktorskog biroa u siječnju 1940. godine.

Boris Nikolajevič Jurjev

Arhivska fotografija

Nekoliko mjeseci kasnije Jurjev je zbog prevelikih obaveza na drugoj strani bio prisiljen napustiti konstruktorski biro i prepustiti ga Ivanu Pavloviču Bratuhinu.

Kako je objašnjeno na specijaliziranom portalu Airwar.ru, u proljeće je konačno definiran oblik helikoptera. Danas nije jasno zašto je Bratuhin izabrao poprečni dizajn. Vrlo je moguće da je to bio nastavak sličnog stroja koji je projektirao Centralni aerohidrodinamički institut (CAGI), a možda ga je na to potaknuo uspjeh njemačke kompanije "Focke-Wulf", koja je 1936. godine napravila uspješan model FW 61. Taj je helikopter imao dobre karakteristike i postavio je nekoliko svjetskih rekorda.

GNU FDL

Već je u srpnju napravljen konceptulni projekt helikoptera pod nazivom "Omega" (također poznat i kao 2MG). On se pravio gotovo godinu dana, i u kolovozu 1941. godine počelo je njegovo tvorničko testiranje. Gabariti letjelice impresivni su. Helikopter je bio dugačak 8,2 metra, širina između glavnih nogu stajnog trapa iznosila mu je 7,2 metra, a promjer nosećeg rotora 7 metara.

Prošlo je već dva mjeseca od početka Velikog domovinskog rata protiv Hitlera kada je u vezi s evakuacijom strateških poduzeća cijela tvornica helikoptera OKB-3 prebačena na istok. Zbog evakuacije u Alma-Atu prvi let "Omege" odgođen je za nepune dvije godine. U ljeto 1943. pilot K. I. Ponomarjov izveo je prva vertikalna uzlijetanja i slijetanja, leteći ukrug malom brzinom.

airwar.ru

Zbog visoke temperature zraka (do +50 °C) bila je smanjena snaga motora MV-6 i potisak nosećeg rotora. Motori sa zračnim hlađenjem brzo su se pregrijavali tako da letovi nisu trajali duže od 12-15 minuta. Pri uzletnoj masi od 2050 kg bilo je moguće razviti brzinu od 115 km/h i dostići visinu od 150 metara, iako su prema proračunima ti parametri trebali iznositi najmanje 186 km/h, odnosno 2900 metara.

Međutim, najvažniji zaključak koji je izveden iz kratkih letova bio je taj da je helikopter stabilan u svim testiranim režimima leta, a upravljanje je jednostavno i pouzdano. Preporučeno je da se umjesto MV-6 stave moćniji motori.

Trup "Omege" imao je zavarenu rešetkastu konstrukciju od čeličnih cijevi, opšivenu perkal platnom. U nosnom dijelu trupa nalazila se kabina za dva člana posade i kabina za promatrača.

Po povratku iz evakuacije ekipa OKB-3 konstruirala je model "Omega 2". Za razliku od prethodnika, na ovom modelu postavljeni su radijalni motori MG-31F s novim pogonom i mjenjačima. Bočna rešetkasta konstrukcija preuređena je, ali je promjer nosećeg rotora ostao isti.

airwar.ru

Pa ipak, ovaj je helikopter ostao samo eksperimentalna i probna platforma. Poslije bezbrojnih modifikacija iz više je razloga donesena odluka da se stavi točka na helikopterske pustolovine Bratuhina i instituta CAGI, koji je nekoliko godina kasnije (1951.) zatvoren.