Tko je bio čovjek koji je poginuo s Gagarinom?

Aerodrom Čkalovski u okolini Moskve. Jutro je, točno deset sati i deset minuta. U kabini mlaznog školskog lovca MiG-15 UTI nalaze se dva pilota od kojih je jedan Jurij Gagarin, prvi čovjek u svemiru. Atmosfera je pomalo napeta. Let već kasni, svi čekaju kada će prethodni avion završiti zadatak.

Piloti-kozsmonauti SSSR-a Aleksej Leonov i Jurij Gagarin (prvi i drugi slijeva) nakon leta avionom MiG-15, 1964.

Aleksandar Moklecov/Sputnik

U deset sati i devetnaest minuta konačno polijeću. Za radiovezu sa Zemljom zadužen je Gagarin. Njegov glas zvuči mirno i jasno. Poslije tri minute javlja da je dosegao granicu uspona i traži dozvolu da se podigne na 4200 metara. Poslije dvije minute kaže da je prošao gornji rub oblaka. Međutim, poslije šest minute Gagarin istim spokojnim glasom javlja da je završio zadatak u zoni i traži dozvolu da se okrene i sleti. Dispečeri su začuđeni, jer prošla je tek polovica vremena predviđena za obavljanje zadatka. Međutim, veza s pilotima se prekida.

U trenutku kada je lovac, poslije pada u kovitlac, udario u zemlju, 65 kilometara od aerodroma, bilo je deset sati i dvadeset devet minuta. Nesreća koja se dogodila 27. ožujka 1968. godine ušla je u povijest prije svega zbog Gagarinove pogibije. O drugoj žrtvi, pilotu instruktoru Vladimiru Serjoginu mnogo se manje govori. Premda je upravo na njegovom izboru za let s Gagarinom inzistirao osobno rukovoditelj Centra za obuku kozmonauta.

Asove poput Serjogina zvali su Staljinovi sokolovi

Vladimir Serjogin rođen je u obitelji poštanskog službenika, a poslije završene škole, s osamnaest godina, otišao je kao dobrovoljac u Crvenu armiju. U vojsci je primijećena mladićeva sposobnost i sklonost prema avijaciji pa je upućen u pilotsku školu koju je završio 1943. godine. Poslije toga se obreo na frontu kao vojni pilot.

Vladimir Serjogin, 1947.

Sputnik

Svoju prvu nagradu, orden Crvene zvijezde, pilot je dobio početkom 1944. godine, kako je navedeno, za dva podviga. Na zadatak, bombardersko-jurišni napad na tenkove, uputio se upravljajući avionom Il-2. Sa zemlje su ga gađali njemački protuavionski sustavi, ali je Serjogin bio precizan i uspio uništiti dva tenka. Idućeg dana, slična situacija - izbjegavajući raketiranje, uništio je tri pokrivena željeznička vagona.

Jednom prilikom spasio je život sovjetskom pilotu kojeg je napao njemački Focke-Wulf. Serjogin je ispalio dugi rafal, poslije čega se letjelica počela dimiti te je pala. Serjogin je bio ranjen, ali je uspio doletjeti do aerodroma i spustiti se na jednom kotaču.

Za vrijeme rata Serjogin je obavio ukupno 140 borbenih i 50 izviđačkih letova. Asove poput njega zvali su Staljinovi sokolovi, a 1945. godine postao je Heroj Sovjetskog Saveza.

Vladimir Serjogin, 1964.

Sputnik

Gagarinov instruktor

Poslije rata Serjogin je ostao u avijaciji i ponovo se obreo u vojno-zrakoplovnoj akademiji kako bi široko iskustvo dopunio teorijom. Poslije toga testira nove modifikacije lovaca MiG-15 i Mig-17. "Obavljao je probne letove svih vrsta, uključujući i one s isključenim motorima", navodi se u njegovom osobnom dosjeu.

Vladimir Serjogin

Aleksandar Moklecov/Sputnik

Sredinom šezdesetih godina postavljen je za zapovjednika avijacijske pukovnije i povjerena mu je letačka obuka kozmonauta. Radi se o tome da su prvi kozmonauti u SSSR-u bili upravo piloti lovačkih aviona, kao ljudi odlično upoznati s preopterećenjem, bestežinskim stanjem, sposobni orijentirati se u uvjetima buke, vibracija i velike brzine. Vladimir Serjogin imao je ogromno iskustvo u ekstremnim uvjetima.

Kolege su voljele prepričavati kako se Serjogin jednom prilikom našao u nadzvučnom lovcu u snježnoj oluji i uspio prizemljiti letjelicu praktički naslijepo, u uvjetima gotovo nulte vidljivosti. Uspjelo mu je i sletjeti s avionom kojem je u zraku uništen upravljački mehanizam, praktički spustivši avion bez komandi.

Valentina Tereškova i Vladimir Serjogin, 1967.

Sputnik

26. ožujka 1968. godine zapovjednik Ratnog zrakoplovstva SSSR-a Nikolaj Kamanjin obaviješten je da se Jurij Gagarin sprema polagati ispit iz tehnike upravljanja avionom MiG-17. Međutim, Kamanjin je smatrao da prvi kozmonaut na svijetu prije toga treba obaviti samostalni trenažni let na avionu MiG-15 UTI. Za let s Gagarinom ponudio se osobno rukovoditelj Centra za obuku kozmonauta general Nikolaj Kuznjecov, ali je Kamanjin inzistirao na Serjoginu.

Tajni arhiv

L. Nosov/Sputnik

Uzrok zbog kojeg je slavni Gagarin koji je već letio u svemir ponovo morao polagati ispit je pauza koju je u vidu tromjesečnog neletenja napravio zbog priprema diplomskog ispita na akademiji.

"Takvi letovi nalaze se u programu pripreme svih kozmonauta. Bez njih bi bilo teško, kako mi kažemo, biti u letačkoj formi. U tim letovima ne samo da se usavršavaju profesionalne vještine nego i provjerava umijeće rada u uvjetima preopterećenja i buke", pisao je u svojim memoarima Kamanjin.

Let s tako iskusnim instruktorom kao što je Serjogin nije izazivao nikakve bojazni. Čak i poslije informacije o izgubljenoj vezi svi su očekivali prisilno slijetanje ili u krajnjem slučaju katapultiranje pilota.

Ipak, nijedan od spomenutih scenarija nije se dogodio. Avion se raspao u komadiće koji su se razletjeli u promjeru od jednog kilometra, a ostaci pilota pronađeni su tek sljedećeg jutra. Po završenoj istrazi formirano je 29 tomova materijala s oznakom tajnosti, ali apsolutno nikakav, pa ni najkraći zaključak o okolnostima Gagarinove i Serjoginove pogibije nije bio objavljen.

Vijesti o pogibiji Gagarina i Serjogina, 29. ožujka 1968.

Valentin Mastjukov/TASS

Tek 2011. godine na temelju dokumenata s kojih su skinute oznake tajnosti kao mogući uzrok nesreće naveden je oštar manevar jednog od pilota (kojeg - nije poznato). Zbog toga je avion upao u kovitlac i sudario s balonom-sondom. Prema alternativnoj verziji, Gagarinov i Serjoginov avion proletio je pored drugog lovca približivši mu se pritom na opasno malu udaljenost i uletio u njegov vrtložni trag.

Spomenik na mjestu pogibije Gagarina i Serjogina. Grad Kiržač.

V. Kuzmin/Sputnik