Kako se glumac iz kultnog horor filma "Nosferatu" u vrijeme Velikog terora i sam "napio tuđe krvi"

Prije točno sto godina, dakle 1922. godine, u Njemačkoj je snimljeno istinsko filmsko remek-djelo koje je imalo ogroman utjecaj u svjetskoj kulturi. U rijetko se kojem filmu može vidjeti tako jeziv vampir kakav je bio grof Orlok u filmu "Nosferatu, simfonija užasa" redatelja Friedricha Murnaua. On i danas djeluje vrlo impresivno.

"Nosferatu" je bila prva, premda ne i autorizirana, ekranizacija romana Brama Stokera "Drakula", a glumci koji su u filmu igrali postali su slavni za sva vremena. Jedan od njih bio je Gustav von Wangenheim u ulozi Jonathana Hakera (u ovom filmu Thomas Hutter).

Gustav von Wangenheim u filmu "Nosferatu, simfonija užasa"

Legion Media

Slabo se zna da je već nakon "Nosferatua" život pripadnika stare njemačke aristokratske obitelji von Wangenheim postao neraskidivo vezan za Sovjetski Savez, Veliki teror koji se u toj zemlji događao i smrt jedne od najljepših žena u Njemačkoj.

Sovjetski aristokrat

Bez obzira na svoje aristokratsko porijeklo, Gustav je bio okrenut idejama socijalizma i praktički odmah nakon premijere svog najpoznatijeg filma stupio u redove Komunističke partije Njemačke. Glumac, međutim, nije žurio odreći se svih čari života visokog društva i volio je sebe zvati "dandy komunistom".

1933. godine, nakon dolaska nacista na vlast, von Wangenheim pobjegao je iz zemlje i ubrzo se našao u Moskvi, nastavljajući se baviti stvaralaštvom. Pisao je eseje i drame i osnovao kazališnu trupu "Lijeva kolona", koju su činili njemački glumci emigranti.

Gustav von Wangenheim je 1936. godine režirao antinacistički film "Borci". Zanimljivo je da je angažirao glumca iz ekipe "Nosferatua", Alexandra Granacha, koji je u filmu iz 1922. godine igrao Knocka (u romanu "Drakula" Renfield).

Najneugodnija epizoda iz života njemačkog aristokrata u SSSR-u bio je slučaj njemačkog komunista nastavnika ruskog jezika Anatola Beckera i njegove supruge glumice Carole Neher.

Carola Neher u filmu "Chicago"

Zander & Labisch/Ullstein bild/Getty Images

Dojava

Kao i von Wangenheim, supružnici su pobjegli iz Njemačke tražeći spas od nacista. Utočište su našli u SSSR-u, ne sluteći kakva ih strašna sudbina čeka.

Jedna iz plejade vodećih njemačkih glumica Carola Neher bila je muza pisca Bertolta Brechta. Krajem dvadesetih godina igrala je u predstavi postavljenoj po njegovoj drami "Opera za tri groša". Visoka, atletski građena, moderna i smjela, imala je reputaciju "fatalne žene", a mnogi su je smatrali jednom od najljepših žena u Njemačkoj.

Neher je u Moskvi igrala u trupi "Lijeva kolona" Gustava von Wangenheima, dok se 1936. godine nije našla na udaru masovnih represija. Supružnici su optuženi da su pristalice Lava Trockog koji je već bio pao u nemilost. Dojavu o "trockizmom zatrovanim elementima" napisao je upravo "dandy komunist".

Gustav von Wangenheim

Abraham Pisarek/Ullstein bild/Getty Images

Becker je strijeljan 1937. godine, a Neher je osuđena na deset godina logora. Glumica se, kako je mogla, trudila da je zatvor ne slomi. "Trudila se sačuvati lijep izgled, brinula je o sebi, redovno se bavila gimnastikom. Za razliku od nas ostalih, imala je glatku lijepu kožu, bez obzira na strašne uvjete uslijed kojih su ljudi brzo starili", riječi su Hilde Duti, s kojom je Carola dijelila ćeliju.

Carola Neher

Wolff von Gudenberg; Rolf Mahrenholz/Ullstein bild/Getty Images

Carola Neher ipak je umrla u zatvoru u Solj-Ilecku kod Orenburga od tifusa (zatvor je danas poznat pod imenom "Crni dupin"). Imala je 41 godinu. Rehabilitirana je zajedno s mužem 17 godina kasnije.

Gustav von Wangenheima proživio je pak dug i lagodan život. Nakon završetka Drugog svjetskog rata vratio se u Berlin, gdje je jedno vrijeme bio upravitelj Njemačkog kazališta, a zatim godinama radio kao scenarist i redatelj umjetničkih filmova.