Zašto je Smolensk stoljećima bio zapadni štit Rusije?
Stoljećima je ovaj grad imao ključnu ulogu u obrambenom sustavu Rusije. Smješten na granici s današnjom Bjelorusijom, Smolensk je skrivao najkraći put od Europe do centra zemlje, Moskve.
"Štit Rusije", kako se često naziva Smolensk, prvi se put u ljetopisima spominje 863. godine. Grad je već tada bio centar plemenskog saveza Kriviča, gusto naseljen i dobro utvrđen. Godine 882. kijevski knez Oleg pripojio ga je tada formiranoj drevnoj ruskoj državi, Kijevskoj Rusi.
Nakon njezinog raspada u 12. stoljeću, Smolensk je postao prijestolnica velike neovisne kneževine. Grad svoj procvat u tom razdoblju duguje činjenici da je bio važna karika na trgovačkom putu od Baltičkog mora prema Bizantskom Carstvu, poznatom kao put "od Varjaga do Grka".
Nakon razorne invazije Mongola na Rusiju sredinom trinaestog stoljeća, okončano je razdoblje procvata i mira, pri čemu pridošlice s istoka nisu bili glavni problem za Smolensk. Velika kneževina Litva, koja se znatno proširila na račun oslabljenih ruskih zemalja (Litavci su svojoj vlasti potčinili čak i "majku gradova ruskih", Kijev), nije mogla ne uključiti Smolensk u sferu svojih interesa.
Dvije kneževine bile su čas saveznici, a čas neprijatelji na bojnom polju. Na kraju 1404. godine litavski je knez Vitolt nakon dvomjesečne opsade zauzeo Smolensk, ukinuo neovisnost i pripojio njegove zemlje svojoj državi. Već nakon šest godina Smolenci su u sastavu poljsko-litavske vojske sudjelovali su u teškom porazu Teutonskog reda u bitci kod Grunwalda. "U toj borbi ruski vitezovi Smolenske zemlje uporno su se borili pod svoje tri zastave, jedini koji se nisu dali u bijeg, čime su stekli veliku slavu", pisao je oduševljeni poljski povjesničar iz petnaestog stoljeća Jan Długosz.
Velikoj kneževini Moskvi, koja je u tom trenutku bila centar objedinjavanja ruskih zemalja, nije bilo na kraj pameti da se pomiri s tim da se moćna tvrđava Smolensk, od koje vodi direktan put do Moskve, nalazi u rukama njenog geopolitičkog rivala. Rusi i Litavci (a po nastanku Poljsko-Litavske Unije 1569. godine uključili su se i Poljaci) otpočeli su desetljećima dugu borbu za grad.
Moskoviti su uzeli pod svoju kontrolu Smolensk nakon uspjeha u ratu (1512.-1522.), da bi ga ustupili Poljacima početkom 17. stoljeća u vrijeme duboke političke i ekonomske krize u Rusiji, poznate kao Smutno vrijeme. I takozvani Smolenski rat (1632.-1634.) također je bezuspješno okončan. Tek nakon završetka Trinaestogodišnjeg rata, koji se u Poljskoj zove "Ruski potop", grad je konačno prešao pod vlast ruskog cara.
"Smolensk je velik, dobro izgrađen grad. Rusi ga smatraju nepobjedivim bastionom svoje Domovine. U posljednje vrijeme, poslije povratka grada od Poljaka, ulaz je zabranjen svim stranim ministrima i veleposlanicima, zbog bojazni da bi, saznavši lokaciju tvrđave, mogli to iskoristiti u slučaju rata.
Mjesto Smolenskog vojvode značilo je najveću čast, a dodjeljivalo se plemiću koji je zaslužio puno povjerenje cara (u to vrijeme bio je to carski rođak). U gradu se nalazi veliki garnizon. Ulazak stranaca zabranjen je pod prijetnjom smrtne kazne." Tako je pisao austrijski diplomat Lyseck Adolph, koji je grad nakratko posjetio 1675. godine. U pogledu njega gradske vlasti napravile su izuzetak.
Bez obzira na to što je granica Ruskog Carstva u narednom stoljeću znatno pomaknuta na zapad, Smolensku je sudbina namijenila sudjelovanje u nekoliko velikih bitki. U Napoleonovoj invaziji na Rusiju 1812. godine upravo su se ovdje trećeg kolovoza ujedinile Prva i Druga zapadna ruska armija, koje su se prije toga povukle sa zapadne granice pod naletom Velike armije Napoleona.
Prva velika bitka u tom ratu, u kojoj su na kraju obje strane izgubile oko 20 tisuća ljudi, počela je šesnaestog kolovoza u okolini Smolenska. Ruska vojska bila je prisiljena povući se i napustiti grad, međutim Napoleonu koji se nadao da će potpuno uništiti neprijatelja to zapravo nije pošlo za rukom. Uskoro je u napušteni Smolensk koji je zahvatio požar ušla francuska vojska.
"Ona je tim krvavim ruševinama koje su se dimile prošla regularno, uz vojnu glazbu i uobičajenu pompu. Međutim, svjedoka te slave nije bilo. Bio je to spektakl bez gledatelja, pobjeda gotovo neuspješna, slava krvava, a dim koji nas je obavijao kao da je bio jedini rezultat pobjede i njezin simbol", pisao je francuski brigadni general Philippe Paul de Ségur.
U Drugom svjetskom ratu za njemačku Grupu armija Centar koja se ustremila na Moskvu Smolensk je bio tvrd orah. Prema planovima zapovjedništva Wehrmachta, grad je trebao biti zauzet 29. lipnja, međutim, Nijemci su se ovdje zaglavili sve do rujna. S gubitkom od oko 750 tisuća ljudi, ubijenih, ranjenih, zarobljenih i nestalih, Crvena armija ipak je uspjela zadržati njemački blickrig.
"Smolenska bitka trajala je dva mjeseca i uključivala čitavu seriju žestokih operacija koje su se odvijale s promjenjivim uspjehom za obje strane i bile odlična, premda izuzetno skupa, škola u usavršavanju vojne vještine sovjetskog borca i zapovjednika, sve do Vrhovnog zapovjedništva, u organizaciji suvremene borbe s toliko upornim, snažnim i iskusnim neprijateljem, vođenju vojske u toku žestoke borbe koja je često mijenjala smjer", zapisao je u svojim memoarima maršal Aleksandar Vasiljevski.
Crvena armija oslobodila je Smolensk 25. rujna 1943. godine. Nakon toga je mnogostradalni "grad štit" konačno otišao na zasluženi odmor.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu