Kada su muškarci u Rusiji nosili naušnice?

"Pojavi se Svjatoslav ploveći rijekom na skitskoj lađi. Sjeo on i vesla zajedno s ostalima, ni po čemu se od drugih ne razlikujući. Glava mu bila potpuno gola, ali s jedne strane mu pada pramen kose, znak da je visokog roda. Izgled mu bio turoban i divlji. U jednom uhu nosio zlatnu naušnicu, ukrašenu karbunkulom s dva bisera oko njega." Tako je bizantski povjesničar Lav Đakon opisao Svjatoslava Igoroviča, velikog kneza kijevskog za vrijeme susreta s bizantskim carem Ivanom I. Cimiskom (10. st.).

Mač-kladenac i u uhu "odinec"

Knez Svjatoslav Igorevič, ilustracija F. Solnceva/Album "Odežde Ruske države", 1869.

Javna domena

Ruski ratnici bušili su uši od davnina. U kulturama mnogih naroda to je imalo zaštitno magijsko djelovanje. Ratnici su prvobitno nosili naušnicu kao amajliju koja ih štiti od nečiste sile, ali i da bi pokazali svoj status. Što je skuplji i složeniji ukras, što više ima perli ili dragog kamenja u naušnici, utoliko je uglednijeg roda onaj koji je nosi. Opisujući Svjatoslavljev izgled, Lav Đakon kaže da su mu "odore bile bijele i razlikovale se od drugih samo po tome što su čisće". To znači da je zlatna naušnica bila najskupocenija dragocjenost koju je nosio vladar Kijevske Rusi.

I muškarci iz plemena Alana, Volških Bulgara, često su nosili naušnice, o čemu svjedoče arheološke iskopine njihovih plemićkih nekropola. Poznato je da su skitska plemena imala naušnice s kapicom u obliku gljice, i njih su nosili i muškarci i žene, čime se vjerojatno obilježavala pripadnost plemenu. Naušnice su se nosile i u ulusima Zlatne Horde i odatle su se proširile u Rusiji. Najprije su bile popularne naušnice s jednom alkom. Takva se naušnica na ruskom zvala "odinec". Kasnije, od 14. stoljeća, sve se češće sreću naušnice s privjeskom u obliku upitnika na koji se nižu perle (jedna ili više njih). Knez Ivan Ivanovič je 1358. godine u zavještaju ostavio dvojici svojih sinova po jednu zlatnu naušnicu s biserom.

"Ivan carević na sivom vuku", 1889., Viktor Vasnjecov

Državna Tretjakovska galerija/Javna domena

Od 16. stoljeća pojavljuju se naušnice "dvojčatke" i "trojčatke", tj. s dva ili tri privjeska. Kod kneza ugličkog Dmitrija Ivanoviča u opisu njegove riznice mogu se naći naušnice "velike" i "trostruke" s "kamenom jahontom" i "lalom", ukrašene "zrnom" (sitnim kuglicama od zlata, platine ili srebra), koje su napravljene ili u Novgorodu ili na Istoku. Jahont je safir ili ametist, a lal je najčešće spinel ili rubin. Naušnice su se pravile od zlata, srebra ili legure bakra, presvlačile su pozlatom i obavezno se ukrašavale biserom.

Naušnice s dva privjeska, kraj 17. st., Rusija

Državni povijesni, arhitektonski i umjetnički muzej-rezervat "Aleksandrovska sloboda"

U Staroj Rusiji naušnice nisu nosili samo ljudi visokog roda. I muškarci iz običnog naroda nosili su jednostavne bakarne naušnice u obliku otvorenog polumjeseca. U 17. stoljeću se u opisu imovine jednog seljaka spominje "lomljena" naušnica, što je potvrda da su u seoskim obiteljima čak i oštećeni ukrasi bili cijenjeni i čuvani.

"Naušnice-golubci", 17. st., staklo – 19. st., Rusija

Državni povijesni, arhitektonski i umjetnički muzej-rezervat "Aleksandrovska sloboda"

A što je bilo s Ruskinjama? Kako piše arheologinja Natalija Žilina, "slavensko-ruska nošnja iskonski je podrazumijevala nošenje velikih prstenova na sljepoočnicama spojenih s metalnim vijencem (vijenac je bio ukras koji se nosio na glavi), a u 8. stoljeću česte su bile minijaturne naušnice probizantskog oblika". Međutim, ruskinje visokog roda u 14. i 15. stoljeću nisu nosile skupocjene naušnice. Njihov svečani ukras bila je "rjasna", nakit u obliku lanca pričvršćen s obje strane na sljepoočnicama za ženski ukras na glavi.

"Rjasne" – privjesci za ukras na glavi koji se stavljao kod sljepoočnica. Stara Rusija, 12. st. Srebro, pozlata, lemljenje, filigran, zrno.

shakko (CC BY-SA 3.0)

Zanimljivo je da je knez grada Ruze Ivan Borisovič u 16. stoljeću naslijedio "dvoje naušnica s jahontom, a treće s ’lalom’" od svoje majke, a zatim ih je predao sestri koja je ostala bez miraza. To znači da u ono vrijeme nije postojala razlika između muškaraca i žena kada je riječ o nošenju naušnica. Skupocjene ženske naušnice postale su ponovo popularne u 16. i 17. stoljeću, sada već pod utjecajem europske kulture. U opisu imovine carice Anastazije, prve žene Ivana Groznog, srećemo "naušnice raznih oblika".

Srce iz njedara, naušnica iz uha

Kako se ruska država širila, sve više je u njoj bilo kozaka. To su bili slobodni ljudi, zemljoposjednici i trgovci, i ujedno vojnici kozačke vojske koja je čuvala granice Rusije. Oni su se po naušnicama razlikovali u stroju.

"Stepan Razin", 1985.-1988,

Sergej Kirilov. (CC BY-SA 3.0)

U lijevom je uhu naušnicu nosio kozak koji je bio jedni sin u obitelji (mogao je imati sestre). Naušnice u oba uha značile su da je kozak jedinac, a naušnica u desnom uhu da je posljednji muškarac u svome rodu. Takve kozake časnici nisu slali na opasne zadatke i u najljuću bitku.

U redovima ruskog plemstva muške su naušnice nakratko izašle iz mode tijekom 17. i 18. stoljeća. U to su ih vrijeme nosili uglavnom kozaci, a također europski mornari, vojnici i zanatlije, kojih je u Moskovskom carstvu bilo sve više. Zanatlije porijeklom iz njemačkih zemalja često su čuvale zlatnu naušnicu kao rezervu "za crne dane", jer ju je teško izgubiti, a mogla se založiti, prodati i u očaju propiti.

"Portret muškarca", oko 1610.1620, Frans Pourbus

Umjetnička galerija Novog Južnog Walesa/Javna domena

Početkom 19. stoljeća muške su naušnice ponove ušle u modu, najprije u vojnim krugovima. Kroničar Mihail Piljajev napisao je da je ta moda donesena "s Kavkaza, od Gruzina i Armena", gdje je tada bio u tijeku Kavkaski rat i gdje su mnogi ruski časnici sudjelovali u bitkama. "Naušnice su bile u modi naročito kod pripadnika konjičkih pukovnija, i teško je povjerovati da su nekadašnji husari, koji kad popiju ne znaju za strah, svi odreda podlegli ovoj ženskoj modi. I naušnice nisu nosili samo časnici, nego i vojnici", napisao je Piljajev. On je za ovu modu rekao da je "ženska" između ostalog i zato što su vojnici i časnici nosili ukrase svojih voljenih dama, kao amajliju i sentimentalni poklon. "Priča se da su upravo u to vrijeme vojnici smislili poznatu poslovicu ’za dragu osobu mi nije žao ni naušnice iz uha’ (’dlja milogo družka i serežka iz uška’)", piše Piljajev.

Naušnica u SSSR-u

"Zaporoški kozak", 1884., Konstantin Makovski

Umjetnički muzej "Nikanor Onacki", Sumi, Ukrajina

Početkom 20. stoljeća naušnica u muškom uhu mogla se vidjeti samo kod kozaka ili Cigana. "Bio je koščat i hrom (u mladosti je na na konjskim utrkama pred carem slomio lijevu nogu), nosio je u lijevom uhu srebrnu naušnicu u obliku polumjeseca, do starosti su mu i brada i kosa ostale crne kao ugarak, u ljutnji se mogao raspametiti..." – tako Mihail Šolohov u "Tihom Donu" opisuje donskog kozaka Panteleja Prokofjeviča.

U sovjetskoj državi, naročito kada su pooštreni uvjeti života tijekom 1930-ih, striktno su odbacivani svi detalji muškog izgleda koji su se mogli sresti kod žena. Sovjetski dužnosnici i radnici nisu mogli nositi prstenje jer se smatralo da je to "buržujska" i "dekadentna" budalaština. Čak su i burme izašle iz mode u prvim desetljećima postojanja SSSR-a.

Kirurg, vođa moto kluba "Noćni vukovi" na festivalu Međunarodni bike show, 2. rujna 1996.

Valerij Hristoforov/TASS

"Idejno svjestan" radnik imao je fizičku snagu i izražene mišiće, a žena je bila trudbenica, i "kinđurenje" nekako nije bilo u skladu sa stavovima ljudi koji su zbacili sa sebe "okove malograđanštine". Istina, ženski se ukrasi postepeno vraćaju na scenu i postaju sve finiji, no muški će još dugo služiti kao simbol "lagodnog života". U filmu "Dijamantna ruka" šef mafije nosi prstenje, što su artibuti barabe. Naravno, prstenje su nosili ljubitelji mode i šverceri, tj. "ljudi od stila". Ali naušnica u muškom uhu u SSSR-u se još dugo doživljavala kao eksces. Na tako nešto nisu se drznuli čak ni ruski hipici. Netrpeljivost prema ljubiteljima istog spola bila je karakteristična za cijelo društvo i poticana je od strane države, tako da bi muškarac s naušnicom postao žrtva prvih uličnih huligana na koje naiđe.

Viktor Coj, "Trankvilizator", 1984.

Sergej Borisov/MAMM/MDF/Russia in Photo

Tek se tijekom 1980-ih naušnica "odinec" (po staroj terminologiji) vratila u uši punk i rock glazbenika, ali samo u lijevo uho. Sve donedavno je naušnica u muškom desnom uhu bila aluzija na alternativnu seksualnu orijentaciju, ali već od 2010-ih i ta je razlika gotovo iščezla u sveopćoj globalizaciji svjetske mode. Sada muškarci u Rusiji, kao i u cijelom zapadnom svijetu, često nose naušnice, a neki buše čak i tunele u ušima, što djeluje pomalo zastrašujuće. Takva bi se moda vjerojatno svidjela drevnim ratnicima i kozacima.