Je li ruski car Aleksandar I. imao ljubavnu aferu s Napoleonovom ženom?

Ruski car Aleksandar (1777.-1825.) imao je dug i problematičan odnos sa svojim glavnim neprijateljem Napoleonom Bonaparteom. Napoleon je tražio ruku obje Aleksandrove sestre i naišao na hladno odbijanje. No je li moguće da su Aleksandar i Napoleonova prva žena Joséphine de Beauharnais bili u ljubavnoj vezi ili barem zajedno planirali veliku političku igru?

Zaljubljena u velikane

Aleksandar i Joséphine prvi su se put sreli 1808. godine, kada je Aleksandar došao u Erfurt u Tiringiji na sastanak s Napoleonom. "Kongers u Erfurtu" nije doveo ni do kakvih ozbiljnih političkih dogovora, ali je zapamćen po fantastičnim prijemima, odlascima u lov i večernjim kazališnim predstavama. Tijekom ovih manifestacija Aleksandar je upoznao Joséphine, francusku caricu.

Joséphine de Beauharnais

Firmin Massot

Aleksandar je tada imao 31, a Joséphine 45 godina. Međutim, Napoleonov sobar Louis Constant Wairy prisjećao se u svojim memoarima da su u Erfurtu Aleksandar i Joséphine proveli noć zajedno dok je Napoleon spavao u svojoj privatnoj sobi nakon napornog dana. "Nakon prvog intimnog sastanka Aleksandra i Joséphine" – zapisao je Wairy – "ruski je car dolazio u caričinu spavaću sobu svakog jutra i oni su dugo razgovarali kao stari poznanici". Šest je godina proteklo do njihovog sljedećeg susreta.

Kongres u Erfurtu

Nicolas Gosse

Kada su se 1808. godine Aleksandar i Joséphine prvi put sreli u Erfurtu, oboje su vjerojatno bili prilično potišteni. Nekoliko mjeseci ranije Aleksandar i carica Elizabeta Aleksejevna izgubili su i drugu kćer koja nije doživjela ni dvije godine. Pričalo se također da siroto dijete nije čak ni bilo careva kći. Naime, Aleksandar i Elizabeta do tada su već zahladili odnose i kružile su glasine o caričinim ljubavnicima.

Elizabeta Aleksejevna

Louise Élisabeth Vigée Le Brun

Aleksandar je, s druge strane, imao "službenu" miljenicu po imenu Marija Nariškina, kao i reputaciju ženskaroša. On je zapravo napustio Erfurt s novom ljubavnicom koju mu je "poklonio" Napoleon. Bila je to Marie-Thérèse-Etiennette Bourgoin, francuska glumica kojoj je Napoleon naložio da s carem Aleksandrom ode u Sankt-Peterburg (vratila se u Francusku dvije godine kasnije).

Marija Nariškina

Nikolaj Tonči

Marie-Thérèse-Etiennette Bourgoin

Henri-François Riesener

S druge strane, do 1808. godine Napoleonu je postalo jasno da mu Joséphine ne može podariti nasljednika i oni će se već naredne godine razvesti. Premda se Napoleon oženio Marijom Lujzom, vojvotkinjom od Parme, i s njom dobio sina, Joséphine je zadržala titulu carice Francuske i nije prekinula prijateljstvo i prepisku s Napoleonom.

Kada su se Aleksandar i Joséphine sljedeći put sreli, dogodilo se to u sasvim drugačijim okolnostima. Bilo je to u travnju 1814. godine kada je ruska vojska ulazila u Pariz nakon pobjedničke kampanje, nakon što je savladala Napoleona koji je protjeran na Elbu. Dinastija Burbonaca 6. travnja formalno je vraćena na prijestolje u Francuskoj. Međutim, Aleksandar I. dozvolio je kralju Luju XVIII. da uđe u Pariz tek nakon što se ovaj pismeno obavezao da će vladati zemljom kao ustavnom monarhijom.

Skupi pokloni

Aleksandar je 16. travnja 1814. godine otišao u dvorac Malmaison u blizini Pariza, gdje je živela Joséphine. "Došao bih vam ranije" – našalio se car – "ali me zadržala hrabrost vaših vojnika". Po dolasku Aleksandar je bio šokiran "bijednim" uvjetima (za bivšu caricu) u kojima je Joséphine živjela. Ovoga puta Aleksandar je upoznao Joséphininu 31-godišnju kćer i unuke. Svojim je podanicima naredio da štite i podržavaju Joséphine i njenu obitelj. Međutim, sudeći po skupim poklonima koje su Aleksandar i Joséphine razmijenili, njihov je sastanak imao neku dublju svrhu.

Dvorac Malmaison

Javna domena

Joséphine je Aleksandru poklonila čuvenu dragocjenost koju je imala u svojoj kolekciji, kameju Gonzaga, izrezbareni dragulj iz helenističke epohe načinjen od troslojnog indijskog sardoniksa vjerojatno u trećem stoljeću prije nove ere. Aleksandar je, s druge strane, Joséphine također darivao istinski carski poklon – ogrlicu s 11 dijamanata.

Nakon toga ruski je car često posjećivao Malmaison i provodio vrijeme u šetnjama i razgovoru s Joséphine. Pariski politički krugovi smatrali su da je to vrlo sumnjivo. Car Aleksandar, koji se mogao zabavljati u dvorcu, radije je provodio vrijeme s bivšom caricom, koja je u očima javnosti i dalje bila vezana za Napoleona. Ona je čak željela pratiti Napoleona na Elbu, ali joj saveznici to nisu dozvolili.

25. svibnja Joséphine je iznenada pozlilo i ona je preminula četiri dana kasnije, mjesec dana prije svog 51. rođendana. Pričalo se da se prehladila tijekom šetnji s Aleksandrom. Navodno je nosila ljetne haljine kako bi ga impresionirala, premda tog svibnja vrijeme još nije bilo dovoljno toplo.

Postoji, međutim, i druga verzija ove priče. Charles-Maurice de Talleyrand, francuski ministar vanjskih poslova i kasniji premijer, bio je zabrinut zbog Joséphinine komunikacije s Aleksandrom, jer je sumnjao da bi to moglo voditi ka tome da Napoleonov sin, trogodišnji Napoleon II., zamijeni na prijestolju Luja XVIII., pri čemu bi djetetova majka Marija Lujza obavljala dužnost regentkinje. Bilo je opće poznato da Aleksandar I. prezire Luja XVIII. i da ga ne želi na francuskom prijestolju. Prirodno je bilo pretpostaviti da Aleksandrovi učestali posjeti dvorcu Malmaison imaju skriveni cilj. Čak je i Napoleon Aleksandra opisao kao "pravog Bizantinca", aludirajući pritom na neuhvatljivu prirodu ruskog cara.

Aleksandar I.

Dvorac Windsor

Bilo je glasina o tome da su Joséphine na neki način otrovali Talleyrandovi agenti želeći spriječiti njezinu ulogu kao Aleksandrovog lica od povjerenja. Tako da je moguće da se bivša carica nije prehladila tijekom šetnji s Aleksandrom, nego da je nešto drugo prouzrokovalo njezinu smrt. Poslije Joséphinine smrti Aleksandar je otkupio njenu umjetničku kolekciju od njene djece.

Dijamante koje je Joséphine dobila od Aleksandra naslijedio je njen sin Eugène, vojvoda od Leuchtenberga. Oni su kasnije postali dio Leuchtenberške tijare koju je Fabergé izradio za Eugèneove potomke. Tijara je i dalje savršeno očuvana.

Leuchtenberška tijara

etee (CC BY-SA 2.0)

Kupio ju je 2007. godine američki kolekcionar i danas je izložena u Muzeju prirodnih znanosti u Houstonu. Kameja Gonzaga dio je kolekcije Muzeja Ermitaž u Sankt-Peterburgu.

Kameja Gonzaga

Sailko (CC BY-SA 3.0)