Kako je Ruskinja Ija Ge ili Lady Abdy postala najatraktivnija manekenka u Parizu

U Parizu je bila poznata kao Lady Abdy. Ruska emigrantkinja, visoka plavuša s plavim očima, postala je prava zvijezda francuskog svijeta mode. Nekoliko je desetljeća njezina ljepota blistala širom Francuske.

Plemkinja iz roda naturaliziranih Francuza

"Portret Ije, Lady Abdy", André Derain

Legion Media

Ija Ge je rođena 1897. godine (prema drugim izvorima 1903.) u gradu Slavjansku, u Harkovskoj guberniji tadašnjeg Ruskog Carstva. Njezini preci bili su Francuzi koji su se preselili u Rusiju za vrijeme Velike francuske revolucije 1789. godine i postali podanici Katarine II.

U Ijinom rodu bilo je mnogo umjetnika. Djed Ivan Ge bio je dramaturg, a njegov brat Nikolaj Ge poznati slikar. Djed po majčinoj liniji obožavao je balet i osnovao je vlastito kmetovsko kazalište. Ijini roditelji bili su glumci i godinama su igrali na sceni Aleksandrijskog teatra u Sankt-Peterburgu.

Ija je također bila vrlo talentirana. Od ranog djetinjstva pokazivala je dar za glazbu i slikanje. "Mnogi su mislili da ću ja postati slikarica ili glumica", rekla je ona jednom prilikom u razgovoru s povjesničarom mode Aleksandrom Vasiljevom, koji je otkrio Iju ruskim čitateljima u knjizi "Ljepota u progonstvu".

Ijini roditelji razveli su se dok je ona još bila dijete, a kada je počeo Prvi svjetski rat, ona je s majkom bila u Njemačkoj, odakle su se uspjele prebaciti u Švicarsku. Poslije rata se Ija poželjela vratiti u Rusiju, ali je usput, u Finskoj (tada je to bio dio Ruskog Carstva), srela svog prvog muža, nizozemskog poduzetnika Gerrita Jongejansa. Tamo su oni 1917. dobili sina, budućeg brodvejskog glumca Georgea Gaynesa, koji je poznat i po ulozi zapovjednika Lassarda u filmskom serijalu "Policijska akademija". A onda je u Rusiji izbila revolucija, a zatim i građanski rat. Ubrzo se Ija razvela od muža i, ostavivši mu sina, otputovala u Zapadnu Europu.

Ruska plemkinja postaje glavna pomodarka Pariza

Ija je 1921. godine stigla u Pariz. Bio joj je potreban novac i zbog toga je jedno vrijeme svirala klavir u kinu. "Jednom mi je jedan ruski poznanik <...> rekao: ’Imate vitak stas, idite u modni salon, vjerojatno ćete naći posao’", napisala je ona kasnije. Tako je otišla u poznatu modnu kuću sestara Callot. Ponuđen joj je posao manekenke za 450 franaka i doručak. Nju to nije pretjerano zanimalo, ali nije imala drugih izvora prihoda.

30. svibnja 1929. Francuska modna dizajnerica Coco Chanel (1883.-1971.) (desno) i Lady Abdy u ulici Faubourg Saint-Honoré, Francuska.

Sasha/Hulton Archive/Getty Images

Jednom su u salon Callot došli neki Englezi i jedan se od njih poželio bliže upoznati s Ijom. Bio je to kolekcionar sir Robert Henry Edward Abdy. Tako je Ija ubrzo zatim postala Lady Abdy. Otkako je ušla u elitno društvo, sva vrata u Parizu bila su joj otvorena. Radila je s Paulom Poiretom, najutjecajnijim modnim kreatorom toga doba, s modnom kućom Mainbocher, dizajnerom Edwardom Molyneuxom i drugim poznatim modnim kreatorima.

Pored toga, Abdy je sama eksperimentirala sa stilom, šokirajući publiku nesvakidašnjim odjevnim kombinacijama i rješenjima, kao i svojom nesvakidašnjom ljepotom. Vogue je tiskao njezine fotografije koje je napravio najpoznatiji pariški modni fotograf George Hoyningen‑Huene (on je također imao rusko porijeklo). Časopis je ovako opisivao njezin stil, "Lady Abdy je jedna od ljepotica imigrantske zajednice u Parizu. Oblači se uvijek po osobnoj kreaciji. Njezin je ukus neosporan i nije ni pod čijim utjecajem. Ona može inspirirati kreatore ženske odjeće."

Poslije nekoliko godina braka sir Abdy, strastveni antikvar i kolekcionar, napustio je ženu, ali je Lady Abdy zadržala status dame iz visokog društva, kao i skupocjeni nakit koji je založila banci i dobivala postotke od kojih se izdržavala do kraja života. U trenutku razvoda ona je već bila poznati model, živjela je na visokoj nozi, iznajmljivala skupe apartmane i kretala se u krugovima visokog društva, bogatih ljudi i poznatih ruskih emigranata. Uz to se i sama okušala u modnim kreacijama, crtala je skice ženskih torbi za modnu kuću koju je njezina majka otvorila u Parizu.

Coco Chanel (lijevo) i Lady Abdy, 30. svibnja 1939.

Sasha/Hulton Archive/Getty Images

Na jednom primanju u visokom društvu Abdy se upoznala s Coco Chanel i priopćila joj svoju novu ideju vezanu za torbe-vreće, i čak joj je pokazala skice. Chanel je ponudila Ruskinji posao u svojoj modnoj kući. Abdy je prihvatila, ali je bila vrlo neugodno iznenađena kada je vidjela da Chanel bez dozvole već prodaje torbe-vreće po njenim skicama. Coco je ravnodušno odgovorila da u tome problem ne vidi, jer sada Abdy radi za nju. Ija se nije mogla naviknuti na težak karakter Coco i ubrzo je prestala surađivati s njom.

Kao kazališna glumica debitirala je 1936. godine. Na oduševljenje publike, u predstavi "Car Edip" bila je obučena u luksuzni kostim Chanel.

U domovinu i nazad

Kazalište Folies-Wagram, 1935. Lady Abdy stoji lijevo u bijeloj haljini.

Roger Viollet/Getty Images

Ija je 1937. godine došla u SSSR posjetiti bolesnog oca. Staljinove represije bile su u punom jeku. "Tada sam prvi put vidjela Moskvu. Vrlo tužan prizor! Bila je zima, sve pokriveno snijegom, a moj hotel ’Metropol’ bio je blizu Kremlja. Ulicama je prolazila crna gomila ljudi, gledala sam kroz prozor i vidjela Kremlj sav prekriven snijegom. Bila sam jako tužna. Jedan me mađarski novinar pitao: "A što vi želite, da vam Moskva pokaže kupaonice u radničkim domovima ili u ’komunalkama’ (zajedničkim stanovima)?", citira Aleksandar Vasiljev Lady Abdy.

Priča se, međutim, da je za ovo njezino putovanje postojao još jedan razlog, i to romantične prirode. Naime, Iji se pripisuje intimna veza sa sovjetskim piscem Aleksejem Nikolajevičem Tolstojem. Navodno je upravo ona bila prototip upečatljive junakinje romana "Hiperbolid inženjera Garina", balerine i avanturistice Zoje Monroz.

Doduše, Vasiljev piše da se može samo nagađati tko je pratio Iju na ovom putovanju, i što je još važnije, kako to da je ona puštena da izađe iz Sovjetskog Saveza i vrati se u Francusku.

Claude Grahame White i Lady Abdy na stazi u Brooklandsu.

PA Images/Getty Images

U Parizu su je čekale nove avanture. Zbog veze s Talijanom iz Mussolinijeve vlade osumnjičena je za špijunažu u korist Italije i protjerana iz zemlje. Poslije braka je imala državljanstvo Engleske pa se morala tamo preseliti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata angažirana je kao prevoditeljica. Tečno je govorila ruski, francuski i njemački, tako da je prevodila vojne pregovore i dogovore o povratku zarobljenih Rusa u domovinu.

Poslije rata je Lady Abdy živjela u New Yorku (gdje je njezin sin gradio glumačku karijeru) i u Meksiku. Već tijekom 1970-ih vratila se u Francusku i živjela u aristokratskom gradu Roquebruneu na Azurnoj obali. Lady Ija Abdy umrla je u Cannesu u svojoj 90. godini. Do kraja života nosila je moderne šešire i haljine upadljivih boja.