Zatvorska romansa: Kako je lukavi sovjetski zločinac zaveo istražiteljicu da bi pobjegao iz zatvora

3. svibnja 1991. godine osiguranje ozloglašenog zatvora Kresti u Sankt-Peterburgu trebalo je premjestiti višestrukog prijestupnika, recidivista, lopova i ubojicu Sergeja Madujeva na drugo mjesto zatočeništva. Dok su se zatvorenik i njegovi pratitelji kretali niz hodnik, Madujev je izvadio revolver nagant i upucao jednog od časnika.

Kasnija istraga otkrila je uznemirujuću istinu: pištolj je zatvoreniku dala istražiteljica, koja je prethodno bila započela romantičnu vezu s kriminalcem.

Kriminalac

Kriminalna karijera Sergeja Madujeva možda je bila unaprijed određena. Nakon što su mu oba roditelja bila zatvorena u Kazahstanskoj Sovjetskoj Republici, Madujev je rođen u zatočeništvu 1956. godine.

Sergej Madujev

Arhiva

Madujev je počeo s krađama još kao dijete i dobio je svoju prvu maloljetničku kaznu od šest godina 1974. godine. U kriminalnim krugovima brzo je stekao imidž prijeke i problematične osobe koja je uvijek bila spremna pribjeći nasilju.

Nakon što se zatvorenik oslobodio i pobjegao iz zatvora, val pljački, razbojništava i ubojstava zahvatio je čitav SSSR.

Suđenje Madujevu, 1994.

Ivan Kurtov/TASS

Paradoksalno, Madujevljevi napadi ponekad su okarakterizirani kao izuzetno nasilni, a ponekad kao vrlo milosrdni. Izvještaji o lopovu koji je pustio svoju žrtvu nakon što je saznao da je trudna ili, pak, zaustavio drugog bandita da izvrši silovanje, pomiješani su s drugim izvještajima u kojima je taj isti lopov nemilosrdno ubio tročlanu obitelj i njihovo tek rođeno dijete, kao i o njegovim drugim žrtvama.

Jedna reprezentativna epizoda objasnila je mnogo o Madujevljevoj impuzivnoj prorodi.

"Madujev je izrekao smrtnu kaznu portiru jednog lenjingradskog kafića s kojim se posvađao, jer ga je ovaj natjerao da skine kaput. Zločinac je mirno, šutke saslušao vratareve uvrede, a zatim ga mirno upitao: "Jesi li završio?" Sljedeće je sekunde izvadio revolver i pucao na vratara ispred desetak ljudi. Okrenuvši se, zatim, ka zapanjenim gostima, Madujev im se podrugljivo obratio: "Želi li još netko?"

Sergej Madujev, 1994.

Ivan Kurtov/TASS

Trebale su godine da se okonča Madujevljev nasilnički pohod - konačno je uhićen 1991. na željezničkoj stanici u Taškentu, glavnom gradu Uzbekistanske SSR. Zločinac je potom prebačen u Sankt-Peterburg radi istrage. Tamo je napravio svoj posljednji dramatičan pokušaj da izbjegne pravdu.

Istražiteljica

Natalija Voroncova bila je jedina žena članica tužiteljstva u slučaju Madujeva. Prije svog susreta s ozloglašenim zločincem i kasnije fatalne greške, Voroncova je imala reputaciju vrijedne profesionalke. Iza sebe je već imala nekoliko riješenih optužbi i nikako se ne bi mogla svrstati u početnike.

Natalija Voroncova, 1995.

Irakly Chokhonelidze/TASS

Međutim, pokazalo se da je suviše teško oduprijeti se Madujevljevoj snažnoj karizmi.

Čak su i muški članovi tužiteljstva priznali da je Madujev posjedovao snažnu karizmatičnu ličnost koja mu je pomagala da pridobije ljude, čak i kad su to bili oni koji su ga optuživali za počinjena djela zahtijevajući smrtnu kaznu.

"I šef istražne grupe Vladimir Georgijev priznao je da ima slabost prema Madujevu. U njemu je vidio više jednu ležernu, društvenu i karizmatičnu osobu, nego kriminalca", tvrdi se u popularnom dokumentarcu na YouTubeu.

Madujev je bio suočen sa smrtnom kaznom i počeo je istraživati i isprobavati sve mogućnosti kako bi izbjegao pravdu. Očigledno, korištenje svog šarma da zavede žensku članicu tužiteljskog tima bila mu je posljednja slamka za koju se mogao uhvatiti. I učinio je upravo to.

"Čini mi se da ako je čovjek zaljubljen, on [ili ona] je sposoban činiti čuda. Vidite, pitala sam se nakon svega jesam li bila samo žrtva njegove taktike smišljene samo u cilju bijega. Ne mogu odgovoriti na to pitanje u njegovo ime. Iskreno, ako nas je sudbina spojila, učinila bih sve da ga spriječim da krene istim putem. Ne znam bih li u tome i uspjela, ali, u principu, ja sam vrlo vjerna i odana osoba i, da sam ga morala čekati 15 godina, vjerojatno bih to i učinila. Da sam znala da sam mu potrebna, sačekala bih", izjavila je Voroncova godinama kasnije, nakon što je osuđena za pružanje pomoći Madujevu u pokušaju bijega.

Pukovnik KGB-a Vladimir Georgijev i Natalija Voroncova

Iz arhive Vladimira Georgijeva

Iz toga proizilazi da je Madujev na kraju uspio sasvim pridobiti Voroncovu, navodeći je da posumnja u to je li on zaista počinio neke od zločina za koje su ga teretili. Istražiteljica se zaljubila u lukavog kriminalca i prokrijumčarila revolver u njegovu zatvorsku ćeliju.

Dana 3. svibnja 1991. godine Madujev je iz tog pištolja pucao u trbuh jednog časnika u pratnji, ali je ubrzo bio razoružan. Njegov neuspjeli pokušaj bijega uvjerio je istražitelje da među njima postoji netko tko mu je pomogao.

Tim istražitelja ubrzo je zaključio da je Voroncova jedini mogući osumnjičenik i postavili su skrivene kamere i mikrofone u sobu za ispitivanje, da bi vidjeli strastan poljubac policajke i zločinca.

Voroncova je uhićena i kasnije osuđena na sedam godina zatvora.

Ironično, žrtva Natalije Voroncove nije bila uzaludna, unatoč Madujevom konačnom neuspjehu da pobjegne. Ovaj iznenađujući pokušaj bijega toliko je zakomplicirao slučaj tužiteljstvu i omogućio zločincu da ga razvuče do trenutka kada se Sovjetski Savez raspao, a nova ruska vlada uvela moratorij na smrtnu kaznu.

Zločinac je izbjegao smrt strijeljanjem i proveo ostatak života u zatvoru.

Pukovnik KGB-a Vladimir Georgijev i Sergej Madujev

Iz arhive Vladimira Georgijeva

Tijekom jednog od mnogih ispitivanja, rekao je: "Što Voroncova? Ona je kao i svi ostali. Ona također želi jesti, želi živjeti dobro i biti sretna u životu. Možete zadobiti bilo čije povjerenje. Iskoristio sam osjećaje Voroncove, ali za mene, u položaju u kojem sam se nalazio, nije bilo drugog izbora."