Kako je poginula najhrabrija sovjetska padobranka

Arhivska fotografija; Georgij Lipskerov/MAMM/MDF/russiainphoto.ru
Dan susreta sa Staljinom Ljubov Berlin okarakterizirala je kao najljepši u njezinom životu. Svim je srcem željela zadiviti "oca naroda" i to je platila životom.

Izazovno hrabra

"Kažu da sam ja hrabra. Ni najmanje se ne plašim hodati sama noću. Nikada se nisam plašila vode. Na svakom nepoznatom mjestu mogu skočiti i zaplivati" – tako je samu sebe opisala Ljubov Berlin, jedna od najboljih sovjetskih skakačica padobranom, i vjerojatno najhrabrija među njima.

Ljubov Berlin (1915.-1936.), sovjetska padobranka.

Otkako je u svojoj sedamnaestoj godini Ljuba prvi put skočila padobranom, nebo joj je postalo drugi dom. Radila je kao slovoslagarica u tiskari lista "Pravda", a sve svoje slobodno vrijeme provodila je na aerodromu.

U skokovima je nekoliko puta jedva ostala živa zbog pogrešnih proračuna leta ili iznenadnog pogoršanja vremenskih uvjeta. Spuštala se na drveće ili na krovove, a jednom se čak zakačila konopcima padobrana za krov nebodera pa su je spasili vatrogasci uvukavši je kroz otvoreni prozor pomoću dugačkog štapa s kukom na vrhu. I pored svega toga, ona nije odustajala od skokova padobranom.

Ljubov je 1935. godine bila prva žena u svjetskom padobranskom sportu koja je skočila s jedrilice. "Skok s jedrilice težak je zbog toga što treba vrlo pažljivo izaći vani", objašnjavala je kasnije Berlin: "Ako imate tremu, sigurno ćete nešto pogrešno uraditi. Svaki pokret treba biti besprijekoran."

Ljuba je najviše voljela duge skokove s visine od 3000 i 5000 metara. U njima se padobran ne otvara odmah nakon skoka iz aviona, nego se jedno vrijeme pada kroz zrak. To je bilo vrlo opasno, jer se pad ubrzava i ako sportaš malo zakasni, u opasnosti je da padne u kovitlac i izgubi orijentaciju u prostoru, a samim time i život.

Obećanje Staljinu

Josif Staljin i Kliment Vorošilov razgovaraju s pilotima i padobrancima. Aerodrom Tušino.

Ljubov Berlin postizala je fantastične uspjehe u sovjetskom padobranskom sportu. Postala je prava majstorica svoje discipline, razvijala je nove tehnike izvođenja skokova i pokazivala ih svojim učenicima.

Ime proslavljene sportašice često je bilo u novinama, pa se, naravno, pročulo i u Kremlju. U jesen 1935. godine Ljuba je imala priliku sastati se s predstavnicima sovjetske vlasti i osobno s "ocem naroda" Josifom Staljinom tijekom njihovog posjeta centralnom aeroklubu u Moskvi.

"Taj sam dan zauvijek zapamtila kao najsretniji u mom životu", tvrdila je ona. "Kada mi je drug Staljin stegnuo ruku, bila sam vrlo zbunjena. Ali blagi vođin pogled i njegov nježni očinski osmijeh kao rukom su odnijeli tremu."

Upravo je tada očarana Ljuba obećala vođi da će postaviti novi rekord. Pokušaj da ispuni to obećanje koštat će je života.

Sudbonosni dan

Ljuba Berlin uoči posljednjeg skoka na Ljubereckom aerodromu. Moskovska oblast, 26. ožujka 1936.

Ljubov Berlin je 26. ožujka 1936. godine stigla na Ljuberecki aerodrom s kolegicom Tamarom Ivanovom, za koju je govorila da joj je "padobranska sestra". Djevojke su bile u vrlo dobrom raspoloženju, mnogo su se smijale i šalile.

Zadatak im je bio skočiti s 5000 metara, padati 80 sekundi i otvoriti padobrane na visini od 1000 metara. Međutim, djevojke su, po svemu sudeći, htjele i više od toga.

Novinar lista "Krasnij sport" Lazar Brontman, koji je bio prisutan na aerodromu, napisao je u svom dnevniku: "Kasnije su fotografi ispričali da je ulazeći u avion Ivanova veselo uz smijeh doviknula: 'Iznad 100 metara ne otvaram!' (ako je tako, onda je uzrok takve odluke činjenica da je Kamnjeva otvorila padobran 250 metara iznad zemlje, Jevsejev je otvorio na 200, a Jevdokimov na 150 metara)."

Skok Ljube Berlin iz aviona

Berlin je tada rekla: "Ovo će mi biti 50. skok – ujedno i rekord i jubilej." Zajednički poznanik je prenio Brontmanu njezinu molbu da joj poslije skoka pomogne da napiše Staljinu pismo o tome kako je obećanje ispunjeno.

Avion sa sportašicama je poletio, ali gledatelji nisu dočekali vidjeti padobrane na nebu. Tijela Berlin i Ivanove s poluotvorenim padobranima uskoro su pronađena na snijegu. Bila su udaljena 400 metara jedno od drugog. Medicinska ekspertiza pokazala je da su Ljubi bile polomljene gotovo sve kosti, a Tamari sva rebra.

Štoperica Ivanove ostala je čitava i pokazivala je 91,7 sekundi. Iz nepoznatih razloga ona je otvorila padobran 12 sekundi kasnije, svega 200 metara iznad zemlje.

Sahrana skakačica padobranom Ljube Berlin i Tamare Ivanove, Moskva, 28. ožujka 1936.

Na ceremoniju oproštaja od Ljube i Tamare, održanu 29. ožujka u Domu tiska u Moskvi, došlo je nekoliko tisuća ljudi. Staljin se nije pojavio.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće