Zemlja cara Nikolaja II.: Posljednje veliko geografsko otkriće u Rusiji

U konačnom pokušaju da definiraju Sjeverni morski put ruski istraživači nabasali su na nekoliko izoliranih arktičkih otoka. Kada je arhipelag napokon ucrtan u mape, ocijenjeno je da se radi o posljednjem značajnom geografskom otkriću.

Sjeverni morski put

Tijekom više stotina godina ruski istraživači sanjali su o tome da pronađu kraći plovni put od zapadnog dijela Rusije do Dalekog istoka zemlje. Nova maršruta trebala je skratiti izuzetno dug pomorski put preko Indijskog oceana. Ispostavilo se, međutim, da je zbog surovih klimatskih uvjeta na Arktiku vrlo teško pronaći ovaj put.

1910. godine Rusija je organizirala znanstvenu ekspediciju s ciljem istraživanja Sjevernog morskog puta. U njoj su sudjelovala dva broda.

Ledolomac "Vajgač"

Javna domena

Prvi se zvao "Vajgač". Bio je to ledolomac sagrađen 1909. godine specijalno za ovu odvažnu ekspediciju.

Drugi je brod bio parni ledolomac po imenu "Tajmir" težak 1200 tona. U to se doba smatralo da su ovi brodovi najbolji ledolomci na svijetu.

Ledolomci "Tajmir" i "Vajgač", 1913.

Javna domena

Ekspedicija

Dva su broda zaplovila 1910. godine, ali nisu od početka pratila Sjeverni morski put. Umjesto toga članovi ekspedicije kretali su se dugim putem od Sankt-Peterburga do Vladivostoka preko Sueskog kanala i Indijskog oceana.

Tek kada su ledolomci stigli do Vladivostoka, počeli su realizirati svoj primarni cilj: istraživanje ruske obale Arktičkog oceana, uz ucrtavanje u mapu svega što otkriju na svom putu i pronalaženje žarko željenog prolaza od istoka do zapada Rusije.

Ekspedicija se kretala prema zapadu, korak po korak. Tijekom prvih godinu dana ledolomci su stigli samo do oblasti u blizini sela Uelen na jugoistočnoj obali Čukotskog mora kod rta Dežnjov.

Pripadnici naroda Čukča, u daljini se vidi rt Dežnjov

Javna domena

Nakon što se posada naviknula na teške uvjete plovidbe na Arktiku, brodovi su naredne godine nastavili put. Ledolomci su konačno stigli do ušća rijeke Kolime, a zatim i do ušća Lene. Bilo je to prvi put u povijesti da su brodovi koji su krenuli iz Vladivostoka stigli do ušća Lene.

Posljednje veliko geografsko otkriće

Nakon nekoliko godina plovidbe po Arktičkom oceanu ekspedicija je produžila još dalje prema zapadu i 10. kolovoza 1913. godine naišla na dotad neotkrivene otoke.

Ekspedicija je istražila zapadnu obalu Laptevskog mora i namjeravala krenuti dalje, kada joj je put prepriječio debeli sloj kompaktnog leda. Tražeći otvoren prolaz, šef ekspedicije naredio je da brodovi krenu ka sjeveru.

Put kojim je prošla hidrografska ekspedicija 1913. godine

Javna domena

Posada je ubrzo ugledala pojas ranije nepoznatog kopna. To je bio trenutak kada se pred njihovim očima prvi put ukazao arhipelag koji će kasnije dobiti ime Sjeverna zemlja. Otkriće je ubrzo opisano kao "posljednje veliko geografsko otkriće u Rusiji".

Istraživači su na pustim arktičkim otocima podigli rusku zastavu. Arhipelag se ubrzo pojavio na mapama pod imenom "Zemlja cara Nikolaja II."

Javna domena

Kada su na vlast u Rusiji došli boljševici, promijenili su mu ime u Sjeverna zemlja.

Boris Viljkicki, šef ekspedicije, bio je posvećeni monarhist. Napustio je Rusiju ubrzo nakon Listopadske revolucije i javno istupao protiv politički motivirane promjene naziva arhipelaga koji je otkrio.

Boris Viljkicki

Javna domena

"Godine će proći, užasi revolucije i Građanskog rata bit će zaboravljeni, godine sovjetskog ropstva izblijedit će u povijesti; imena razbacana po prostranstvima Rusije će nestati, kao što su nestale ulice i tvornice s imenom Trockog; Lenjingrad će povratiti ime Petra Velikog, kao što će i ostali gradovi vratiti svoja povijesna imena; zemlja će vratiti imena pokojnog cara i carevića, imena koja joj pripadaju prema povijesnom pravu", zapisao je Viljkicki u inozemstvu.

Međutim, posljednje veliko geografsko otkriće zapamćeno je pod "boljševičkim" imenom, kao Sjeverna zemlja.