Kako je SSSR umalo postao zemlja s tržišnom ekonomijom (FOTO)
Nakon Listopadske revolucije 1917. godine i Građanskog rata u Rusiji ekonomija je bila praktički uništena i zemlji je prijetila glad. Zbog surovih mjera ratnog komunizma izbilo je nezadovoljstvo narodnih masa i u javnosti su se pojavili antikomunistički glasovi.
Kako bi premostili novonastalu situaciju i sačuvali svoje pozicije na vlasti, boljševici su se 1921. godine odlučili na neočekivan korak i ponovo dozvolili privatno poduzetništvo u sferi malog i srednjeg biznisa. Ovi kompromisi u povijesti su poznati pod nazivom Nova ekonomska politika (NEP).
Prije svega ona se odnosila na sferu hrane. Ogromni tzv. prehrambeni porez, koji se plaćao u naturi i koji je preopteretio seljake, jako je snižen. Osim toga, privatnim je licima dozvoljeno da samostalno prodaju višak proizvoda.
Umjesto paketa s prehrambenim proizvodima, ljudi su počeli dobivati plaće u novcu, od kojih su sami mogli kupiti hranu. Dozvoljeno je da privatnici zapošljavaju radnu snagu i čak osnivaju mala privatna poduzeća. U zemlji u kojoj je pobijedio komunizam praktični su dozvoljeni tržišni odnosi.
Pojavile su se privatne prodavaonice, kafići, kabarei i restorani, kao i izvjestan osjećaj slobode i životnosti nakon krvavog rata.
Posebno očigledno NEP je utjecao na modu. Nije više bilo sramota baviti se takvim "buržoaskim" stvarima kao što su briga o izgledu i odijevanje.
Radničke pregače zamijenile su modne kombinacije: žene su zavoljele šešire, najlonske čarape, haljine slobodnog kroja, a također su se prvi put počele šišati na kratko i praviti frizure s loknama u stilu Zelde Fitzgerald. Muškarci su nosili dvodijelna odijela s tregerima.
Duh NEP-a, tuđ komunizmu, prodro je i u kulturu, nastavljajući tradiciju avangarde. Slikari, dizajneri, glazbenici i filmaši pravili su smjele eksperimente...
Atmosfera NEP-a u Moskvi i Sankt-Peterburgu mogla se usporediti s epohom džeza i "Velikog Gatsbyja" u skromnijoj varijanti, a Moskva je 20-ih podsjećala na Berlin ili Pariz.
Međutim, NEP nije dugo trajao. On nije mogao riješiti realne ekonomske izazove koji su stajali pred zemljom. Do 1927. godine više nije bilo dovoljno hrane za radnike i službenike u gradovima, mali proizvođači i trgovci nisu mogli podići zemlju iz pepela građanskog rata. Rusiji je očigledno bila potrebna ubrzana industrijalizacija kako bi bila spremna na opasnost od strane intervencije. Osim toga, mnogi boljševici iz sastava rukovodstva partije bili su zabrinuti, plašeći se da će u zemlju prodrijeti prezreni kapitalizam.
Želja za zabavom i uvećanjem kapitala doživljena je kao povratak buržoaskog načina života "malograđana", a "nepmani" (poduzetnici u razdoblju NEP-a) kao reinkarnacija eksploatatora i neprijatelja radničke klase. "Nepman" je postao pogrdni izraz kao i "buržuj".
Kraj NEP-a obilježilo je nasilno oduzimanja žitarica seljacima 1928. godine. Zatim je u travnju 1929. godine na XVI. partijskoj konferenciji usvojen plan ubrzane industrijalizacije SSSR-a, koji je podrazumijevao okončanje tržišne ekonomije i njezinu totalnu centralizaciju. Država je tako kontrolu nad cjelokupnim "biznisom" uzela u svoje ruke.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu