Kako je omiljena pjevačica Nikolaja Drugog postala sovjetska obavještajka?

Javna domena
Nadežda Plevicka cijelog je života maštala samo o glazbi. No revolucija 1917. godine iz korijena je promijenila njezine planove.

"Karakterističnom ruskom ljepotom i nesvakidašnjim talentom Nadežda Vasiljevna Plevicka podjednako je oduševljavala sve pred kojima je nastupala, od monarha do posljednjeg podanika", ovako je o jednoj od najpopularnijih pjevačica u Ruskom Carstvu govorio slikar Aleksandar Benoa.

Uživajući u boemskom životu, ljubavi i oduševljenju vojske obožavatelja, među kojima je bio i sam car Nikolaj Drugi, Nadežda nije mogla ni pretpostaviti da će se ikada baviti prikupljanjem obavještajnih podataka i čak sudjelovati u otmicama ljudi.

"Kurski slavuj"

Rođena u seljačkoj obitelji u Kurskoj guberniji, Nadežda Plevicka, rođena Vinikova, zahvaljujući izuzetnom talentu i trudu stigla je do najboljih kazališnih pozornica u zemlji. Ruske narodne pjesme izvođene zadivljujućim mezzosopranom bile su svojevrsni znak prepoznavanja ove umjetnice.

Kazališni kritičar Aleksandar Kugel, koji je prisustvovao koncertu Nadežde Vasiljevne u Kislovodsku, ovako je opisao svoj doživljaj: "Kada je zapjevala Plevicka, postalo je odmah svježe, počeo puhati vjetar poljem, zamirisala zrela raž, zaplavili se različci i činilo se da zemlja diše punim plućima.. Slušao sam i hio zaplakati."

Po specijalnom pozivu pjevačica je nastupala pred carskom obitelji. Poslije koncerta Nikolaj Drugi prišao joj je i rekao: "Slušao sam Vas danas s velikim zadovoljstvom. Čuo sam da nikada niste učili pjevanje. I nemojte učiti. Ostanite takvi kakvi ste. Puno sam slušao učene slavuje, a svi oni pjevali su za uho, dok vi pjevate za srce." Stavivši ruku na srce, monarh je dodao: "I najjednostavnija pjesma u vašoj interpretaciji dobiva na značaju i prodire ovdje."

Za vrijeme Prvog svjetskog rata "kurski slavuj", kako ju je zvao car, otišao je na front. Nadežda je tamo radila kao bolničarka, ali i podizala moralni duh vojnika, nastupajući pred njima na dobrotvornim koncertima. Za svoj požrtvovni rad Plevicka je nagrađena Ordenom svete Ane.

U emigraciji

Vihor Građanskog rata koji je zahvatio Rusiju nije zaobišao ni čuvenu pjevačicu. Plevicka je u početku bila na sovjetskom teritoriju i nastupala pred vojnicima Crvene armije, ali igrom slučaja zatekla se u taboru bijelih, gdje je pronašla novu ljubav, mladog generala Nikolaja Skoblina.

Poslije pobjede boljševika, s njim napušta Rusiju i odlazi u Francusku. Supružnici su mnogo putovali po Europi i Sjedinjenim Državama, gdje je Nadežda Vasiljevna uspješno nastupala na koncertima za ruske emigrante koji su patili od nostalgije za izgubljenom domovinom.

Ipak, njezina publika bila je malobrojna, a stranci za ruske narodne pjesme nisu pokazivali zanimanje. Poteškoće financijske prirode samim tim bivale su sve ozbiljnije. U tom se trenutku na horizontu i ukazala sovjetska obavještajna služba.

Crveni "slavuj"

Preteča KGB-a Udružena državna politička uprava pri Savjetu narodnih komesara SSSR-a (OGPU) dugo je pratila Nikolaja Skoblina i njegovu suprugu. General se, naime, nalazio na jednoj od ključnih pozicija u takozvanom Ruskom općevojnom savezu, najvećoj organizaciji bijele emigracije koja je vodila borbu protiv Sovjetskog Saveza.

Supružnike je 2. rujna 1930. godine posjetio Skoblinov kolega, Petar Kovaljov, koji se nekada borio na strani bijelih u Građanskom ratu, a u tom trenutku radio u Udruženoj državnoj političkoj upravi pod imenom Silvestrov. On je i vrbovao očajni bračni par obećavši im amnestiju i mogućnost povratka u SSSR, gdje bi Nadeždu čekala sjajna estradna karijera, a njezinog supruga mjesto u Crvenoj armiji.

General i njegova supruga, u Moskvi poznati pod pseudonimima Farmer i Farmerka, sedam godina dostavljali su Sovjetskom Savezu dragocjene informacije o radu Ruskog općevojnog saveza. Zahvaljujući njima, čekisti su uspjeli, između ostalog, neutralizirati 17 agenata ove organizacije u SSSR-u i otkriti 11 stanova za tajne sastanke u Moskvi, Lenjingradu (Sankt-Peterburgu) i Zakavkazju.

Ključni angažman "farmera" bilo je sudjelovanje u otmici rukovoditelja Ruskog općevojnog saveza, generala Jevgenija Milera, koji je doveden u Moskvu i ubrzo strijeljan. Upravo je Skoblin 22. rujna 1937. godine odveo svog šefa na kobni sastanak s dvojicom radnika njemačkog veleposlanstva (emigracija se odlučila orijentirati na Treći Reich, što je i natjeralo SSSR na aktivnije djelovanje u pogledu njih), kako se ispostavilo, sovjetskim agentima.

Miler je posumnjao u Skoblinove čestite namjere i uoči odlaska ostavio cedulju na stolu. "Sastanak organiziran na inicijativu Skoblina, Moguće da je klopka."

Poslije generalovog nestanka suradnici Ruskog općevojnog saveza došli su po onog koji se činio kao glavni krivac svega što se dogodilo, ali on im je uspio pobjeći ispred nosa. Uz pomoć Sovjetskog Saveza Nikolaj Skoblin prebačen je u Španjolsku gdje je uskoro misterizono, bez traga, nestao u kaosu brutalnog Građanskog rata.

"Kurski slavuj" morao je platiti za oboje. Francuska policija Nadeždu je uhitila 24. rujna. I pored toga što je u njezinoj Bibliji prilikom pretresa pronađena tablica za šifriranje, ona krivicu nije priznavala.

Nadežda Plevicka optužena je kao "suučesnica u otmici generala Milera, za nasilje počinjeno nad njim", kao i za špijunažu u korist Sovjetskog Saveza. Osuđena je na 20 godina zatvora, a predsjednik Albert Lebrun odbio ju je pomilovati.

Robijala je u zatvoru u gradu Rennesu kada je Francusku okupirala njemačka vojska. 1. listopada 1940. godine iznenada je umrla u 56. godini, vrlo moguće uz pomoć nacista koji su se pažljivo upoznali s njezinim slučajem.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće