Kako se Zapad planirao obračunati sa SSSR-om odmah nakon Hitlera

Početkom svibnja 1945. godine SSSR i zapadni saveznici moćnim su napadima s istoka i zapada konačno dotukli nacističku Njemačku. Najzad je u razorenoj i izmrcvarenoj Europi nastupio dugoočekivani mir. I sama pomisao da tu može doći do novog oružanog konflikta tada je izgledala kao apsurd i svetogrđe. Ali nisu svi tako mislili.

Još se nisu završile proslave povodom pobjede nad njemačkim nacizmom, a britanski premijer Winston Churchill već je naložio vojnom vrhu da razradi plan napada na sovjetske trupe koji je trebao biti izveden u ljeto iste godine.

Nepomirljivi neprijatelj

Winston Churchill i Josif Staljin

Corbis/Getty Images

Churchill je bio dosljedan protivnik boljševizma, ali je u vrijeme zajedničke borbe protiv Njemačke postao vjerni Staljinov saveznik. Međutim, kako je Crvena armija prodirala sve dublje u Europu, a SSSR na oslobođenim teritorijima uspostavljao sovjetsku vlast, Churchillovo se raspoloženje sve više mijenjalo.

"Dogodile su se užasne stvari. Val ruske dominacije brzo napreduje... Kad se sve završi pod kontrolom Rusije će biti i baltičke provincije, cijela Istočna Njemačka, cijela Čehoslovačka, veći dio Austrije, cijela Jugoslavija, Mađarska, Rumunjska i Bugarska", napisao je Churchill 4. svibnja ministru vanjskih poslova Anthonyju Edenu.

Britanski premijer nije mogao razmišljati više ni o čemu drugom osim o tome kakvu strašnu opasnost Sovjetski Savez donosi "slobodnom svijetu". Deset godina kasnije, 1955., on je u memoarima opisao svoje tadašnje misli: "Još nije bio pobijeđen Japan. Atomska bomba još nije stvorena. Sijvet se nalazio u pometnji. Osnova naše veze, tj. zajednička opasnost koja je ujedinjavala velike saveznike, u trenu je iščezla. U mojim očima sovjetska opasnost već je zauzela mjesto nacističkom neprijatelju."

Britanski lider je 22. svibnja 1945. godine konačno dobio od Zajedničkog planskog stožera Ratnog kabineta dugoočekivani plan operacije "Nezamislivo" (Operation Unthinkable). Nije se, međutim obradovao, kada je vidio kako su vojni stručnjaci doživljavali perspektive tog budućeg rata. 

"Barbarossa" na britanski način

Britanski tenkovi se iskrcavaju s desantnog broda

Javna domena

Cilj vojne kampanje protiv SSSR-a bio je definiran ovako: "nametnuti Rusima volju Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije" ("to impose upon Russia the will of the United States and British Empire"). Pod tom razvodnjenom formulacijom podrazumijevalo se protjerivanje Crvene armije i sovjetske administracije s teritorija Njemačke i Poljske.

U slučaju početka vojne kampanje 1. srpnja 1945. godine 47 britansko-američkih divizija (od kojih su 14 bile tenkovske) trebalo je izvršiti dva moćna napada na sovjetske trupe na sjeveru i jugu Njemačke. A kada postignu operativni uspjeh, imale su zadatak napraviti prodor u Poljsku.

Kao pojačanje glavnim snagama bilo je planirano da se reorganizira i dodatno naoruža još 10 divizija koje bi činili bivši vojnici Wehrmachta, a također da se u borbenim djelovanjima angažiraju antisovjetski nastrojene poljske oružane formacije u pozadini Crvene armije. Konstatirano je da zapadni saveznici imaju prednost u strateškoj avijaciji i ratnoj mornarici.

Britanski vojni vrh naviše je računao na brzi slom sovjetskih trupa koji bi trebao prisiliti Ruse (makar privremeno) da se pokore volji zapadnih saveznika i stupe u pregovore. Ako se to ne bi dogodilo, bila je dopuštena mogućnost prerastanja oružanog konflikta u stanje totalnog rata.

"Nezamislivo" i neostvarivo

Bombarderi 14. zrakoplovne armije bili su podrška trupama Volhovskog fronta za vrijeme blokade Lenjingrada.

Grigorij Čertov/Sputnik

Predlažući Churchillu plan vojne kampanje protiv SSSR-a, britanski generali nisu zaboravili skrenuti pažnju i na poteškoće vezane za njenu realizaciju. Totalni bi rat dugo trajao i bio bi vrlo skup. Pretpostavljalo se da okupacija velikih sovjetskih teritorija neće dovesti (sudeći po njemačkom iskustvu) do kraha aktualnog političkog režima, niti bi se neprijatelj prestao branuti budući da posjeduje "divovske ljudske resurse".

Saveznička flota, i pored dominacije na morima, u ovakvom ratu ne bi imala gotovo nikakvu značajnu ulogu. Drugi je adut bila totalna dominacija strateške avijacije (2750 bombardera na strani Zapada i samo 960 u Crvenoj armiji), ali on također ne bi mogao biti učinkovito iskorišten zbog velike udaljenosti do sovjetskih industrijskih centara i činjenice da su oni razbacani na velikom teritoriju i daleko jedan od drugoga, što bi onemogućilo onako učinkovitu primjenu aviona kakva je bila protiv Njemačke.

Međutim, najvažniji faktor koji je onemogućavao operaciju "Nezamislivo" bila je ogromna brojnost Crvene armije. Prema proračunima Britanaca, protiv njihovih 47 divizija SSSR je mogao pokrenuti trupe koje bi se mogle usporediti sa 170 divizija zapadnih saveznika, i među njima bi bilo 30 tenkovskih divizija.

"S obzirom na balans snaga koji danas postoji u Centralnoj Europi gdje Rusi imaju prednost otprilike u odnosu 3:1, u današnjoj situaciji je mala vjerojatnost potpune i odlučujuće pobjede saveznika na tom teritoriju", navedeno je u izvještaju: "Kod saveznika je situacija bolja u pogledu organizacije i malo bolja u pogledu opremljenosti trupa. Ali Rusi su se u ratu protiv Nijemaca pokazali kao moćni protivnici. Oni imaju kompetentno zapovjedništvo, odgovarajuću opremu i organizaciju trupa koja možda ne odgovara našim standardima, ali je izdržala provjeru u ratu."

Vojni su stručnjaci dopustili mogućnost da Sovjetski Savez u slučaju konflikta može okupirati Norvešku, Grčku i Tursku, i samim tim zatvoriti britanskoj i američkoj floti prilaz Crnom moru. Štoviše, sasvim je realna bila perspektiva da Rusi uđu u alijansu s Japancima.

Obrana umjesto napada

Feldmaršal Alan Brooke

Yousuf Karsh/Dutch National Archives

Načelnik Britanskog carskog glavnog stožera feldmaršal Alan Brooke, koji je potpisao izvještaj uručen premijeru, otvoreno je izjavio da su šanse za uspjeh u takvoj operaciji prilično iluzorne, a Rusija je danas u Europi zaista svemoćna.

Na kraju je Winston Churchill teška srca odustao od ideje da napadne Crvenu armiju i nije ni pokretao bilo kakve pregovore s Amerikancima po tom pitanju. Umjesto toga je naložio da se napravi plan obrane Britanskih otoka, i taj je plan dobio isti naziv – "Nezamislivo". Churchill je strahovao da će SAD evakuirati većinu svojih trupa iz Europe, i u tom slučaju Staljin ni slučajno neće propustiti priliku da pokori čitav kontinent.

Sovjetski Savez je, međutim, bio iscrpljen i izmrcvaren žestokim ratom, pa nije ni planirao voditi bilo kakve veće ratove na europskom kontinentu. Već 23. lipnja 1945. godine izdan je zakon o demobilizaciji vojske i mornarice, i za nekoliko su godina sovjetske Oružane snage smanjile broj vojnika s 11 na 3 milijuna ljudi.

Pored toga, u zemljama Istočne i Južne Europe znatno je smanjena količina sovjetske tehnike i naoružanja. Doduše, ta će se tehnika brzo vratiti nešto kasnije kada postane kristalno jasno da je svijet ušao u novu epohu hladnog rata.