Isusov lik na sušenom iverku: Najneobičnija ikona koju ste ikada vidjeli (FOTO)

Russia Beyond (Foto: Legion Media; The Picture Pantry/Getty Images)
Ikone naslikane na sušenoj ribi bile su nekada popularne među pripadnicima određenog sloja ljudi. Ali zašto su koristili baš ribu?

Ikona na sušenom iverku jedna je od najrjeđih vrsta ikone. Do danas je sačuvan mali broj. Dva su primjerka još 1906. godine dospjela u Ruski muzej u Sankt-Peterburgu. To su ikone naslikane u 19. stoljeću uljanim bojama s obje strane svake ribe. Na njima su prikazani likovi Isusa Krista i Presvete Bogorodice.

Slikanje likova svetitelja na sušenoj ribi bio je stari čumacki običaj. Ali zašto su izabrali upravo ovaj materijal? I tko su uopće bili čumaci?

Kako je riba povezana s kršćanstvom?

Riba je jedan od najstarijih simbola kršćanstva. Na grčkom je riječ za ribu ΙΧΘΥΣ ("ihtis") istovremeno akronim fraze: Ἰησοῦς Χριστός, Θεοῦ Υἱός, Σωτήρ - "Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj". To nije slučajno, jer upravo riba ima posebno mjesto u biblijskoj simbolici. Na primjer, Krist je s dvije ribe i pet kruhova nahranio pet tisuća ljudi, a njegovi apostoli Petar, Andrija i Ivan bili su ribari. Sam Isus ih je nazivao "lovci ljudi".

Tajna večera, freska u Mračnoj crkvi (Kapadokija, Nacionalni park Goreme), 13. st.

Prikaz ribe s monogramom ΙΧΘΥΣ ili bez njega bio je vizualni kod kojim su se međusobno prepoznavali kršćani u doba njihovog progona u 2.–3. st. Ukaz o religijskoj toleranciji u Rimskom Carstvu potpisan je 313. godine, dok su prije toga prikazi Isusa Krista bili zabranjeni. Ali, ribu ste mogli crtati, i ako bi pri susretu jedan stranac na zemlji nacrtao luk, a drugi docrtao suprotan luk, oni su znali da pripadaju istoj vjeri. Ovim simbolom također su se obilježavali sastanci kršćanskih zajednica i kršćanski grobovi.

Najzad, za slikanje svojih ikona čumaci nisu izabrali samo materijal koji ima simboličnu vrijednost, nego i materijal koji im je bio najpristupačniji. U 19. stoljeću sušena riba bila je jedan od proizvoda koji se prevozio trgovačkim putevima.

Čumaci u Malorusiji, 1850.-1860., Ivan Ajvazovski

Tko su bili čumaci?

Tako su se u periodu od 16. do 19. stoljeća na teritoriju današnje Ukrajine i juga Rusije nazivali trgovci koji su prevozili robu zapregama na velike udaljenosti. Prije svega su prodavali sol i ribu. Svoju robu čumaci su prevozili od mora trgovačkim putevima prelazeći stotine kilometara, odlazeći pritom i u druge zemlje.

Čumaci na odmoru, 1885., Ivan Ajvazovski

Tipičan čumak posjedovao je nekoliko desetaka zaprega i volova, koje je uprezao u karavanu. Ponekad bi se čumaci udruživali i tada je karavana mogla brojati i po 100-150 zaprega. 40-ih godina 19. stoljeća s Krima se svake godine odvozilo po 130 tona soli, a u tom je poslu sudjelovalo oko 30 tisuća čumaka. Prevozeći robu, čumaci su preuzimali veliki rizik. Postojala je, naime, mogućnost da ih napadnu razbojnici i oduzmu im robu. Zato bi čumaci često unajmili naoružane ljude za zaštitu karavane. A kako bi umirili svoje brige, sa sobom su nosili amajlije. Bile su to ikone na ribama. Objesili bi ih na kola (što podsjeća na ikonice u suvremenim automobilima) i poklanjali crkvama zajedno s dragocjenom solju, kako bi osigurali zaštitu svetitelja.

Čumacki trakt u Mariupolju, 1875., Arhip Kuindži

Ikone na ribi počele su nestajati kada je nestao čumacki posao, odnosno, kada je željeznica zamijenila njihov trud. Čumaci su tada ostali samo na platnima poznatih ruskih slikara: Arhipa Kuindžija, Ivana Ajvazovskog, Alekseja Savrasova i drugih.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće