Isusov lik na sušenom iverku: Najneobičnija ikona koju ste ikada vidjeli (FOTO)

Ikona na sušenom iverku jedna je od najrjeđih vrsta ikone. Do danas je sačuvan mali broj. Dva su primjerka još 1906. godine dospjela u Ruski muzej u Sankt-Peterburgu. To su ikone naslikane u 19. stoljeću uljanim bojama s obje strane svake ribe. Na njima su prikazani likovi Isusa Krista i Presvete Bogorodice.

Slikanje likova svetitelja na sušenoj ribi bio je stari čumacki običaj. Ali zašto su izabrali upravo ovaj materijal? I tko su uopće bili čumaci?

Kako je riba povezana s kršćanstvom?

Riba je jedan od najstarijih simbola kršćanstva. Na grčkom je riječ za ribu ΙΧΘΥΣ ("ihtis") istovremeno akronim fraze: Ἰησοῦς Χριστός, Θεοῦ Υἱός, Σωτήρ - "Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj". To nije slučajno, jer upravo riba ima posebno mjesto u biblijskoj simbolici. Na primjer, Krist je s dvije ribe i pet kruhova nahranio pet tisuća ljudi, a njegovi apostoli Petar, Andrija i Ivan bili su ribari. Sam Isus ih je nazivao "lovci ljudi".

Tajna večera, freska u Mračnoj crkvi (Kapadokija, Nacionalni park Goreme), 13. st.

Javna domena

Prikaz ribe s monogramom ΙΧΘΥΣ ili bez njega bio je vizualni kod kojim su se međusobno prepoznavali kršćani u doba njihovog progona u 2.–3. st. Ukaz o religijskoj toleranciji u Rimskom Carstvu potpisan je 313. godine, dok su prije toga prikazi Isusa Krista bili zabranjeni. Ali, ribu ste mogli crtati, i ako bi pri susretu jedan stranac na zemlji nacrtao luk, a drugi docrtao suprotan luk, oni su znali da pripadaju istoj vjeri. Ovim simbolom također su se obilježavali sastanci kršćanskih zajednica i kršćanski grobovi.

Najzad, za slikanje svojih ikona čumaci nisu izabrali samo materijal koji ima simboličnu vrijednost, nego i materijal koji im je bio najpristupačniji. U 19. stoljeću sušena riba bila je jedan od proizvoda koji se prevozio trgovačkim putevima.

Čumaci u Malorusiji, 1850.-1860., Ivan Ajvazovski

Ruski muzej/Javna domena

Tko su bili čumaci?

Tako su se u periodu od 16. do 19. stoljeća na teritoriju današnje Ukrajine i juga Rusije nazivali trgovci koji su prevozili robu zapregama na velike udaljenosti. Prije svega su prodavali sol i ribu. Svoju robu čumaci su prevozili od mora trgovačkim putevima prelazeći stotine kilometara, odlazeći pritom i u druge zemlje.

Čumaci na odmoru, 1885., Ivan Ajvazovski

Nacionalni muzej umjetnosti Republike Bjelorusije/Javna domena

Tipičan čumak posjedovao je nekoliko desetaka zaprega i volova, koje je uprezao u karavanu. Ponekad bi se čumaci udruživali i tada je karavana mogla brojati i po 100-150 zaprega. 40-ih godina 19. stoljeća s Krima se svake godine odvozilo po 130 tona soli, a u tom je poslu sudjelovalo oko 30 tisuća čumaka. Prevozeći robu, čumaci su preuzimali veliki rizik. Postojala je, naime, mogućnost da ih napadnu razbojnici i oduzmu im robu. Zato bi čumaci često unajmili naoružane ljude za zaštitu karavane. A kako bi umirili svoje brige, sa sobom su nosili amajlije. Bile su to ikone na ribama. Objesili bi ih na kola (što podsjeća na ikonice u suvremenim automobilima) i poklanjali crkvama zajedno s dragocjenom solju, kako bi osigurali zaštitu svetitelja.

Čumacki trakt u Mariupolju, 1875., Arhip Kuindži

Tretjakovska galerija/Javna domena

Ikone na ribi počele su nestajati kada je nestao čumacki posao, odnosno, kada je željeznica zamijenila njihov trud. Čumaci su tada ostali samo na platnima poznatih ruskih slikara: Arhipa Kuindžija, Ivana Ajvazovskog, Alekseja Savrasova i drugih.