Na prvi pogled sve ove naprave izgledaju prilično zastrašujuće i podsjećaju na sprave za mučenje. Ali upravo su tako izgledali prvi mehanizmi za vježbanje prije više od sto godina. Međutim, prvi utisak pada u zaborav čim klijenti isprobaju ove neobične naprave i dožive njihov pozitivan efekt.
Usred parka u Jesentukiju (turistički grad na sjeveru Kavkaza, 1500 kilometara od Moskve), između mineralnih kupališta i galerije s mineralnom vodom za piće, nalazi se paviljon za mehanoterapiju, nešto što bismo danas mogli nazvati fitness klubom ili teretanom. Paviljon je otvoren 1902. godine.
U to vrijeme ovaj je grad već bio vrlo popularno mjesto za one koji žele unaprijediti zdravlje koristeći bogate prirodne izvore. Osim toga, svježi kavkaski zrak i prelijepi predjeli privlačili su ljude u potrazi za odmorom i inspiracijom (poznati glazbenici, glumci i slikari provodili su ovdje često odmor). Zato su lokalne vlasti odlučile stvoriti specifičnu atrakciju za turiste: mjesto za takozvanu mehanoterapiju.
Ovaj termin uveo je švedski liječnik Gustav Zander kako bi opisao metodu liječenja određenih oboljenja putem masaže i vježbi uz pomoć specijalnih uređaja. On je 1865. godine otvorio prvi institut za mehanoterapiju u Stockholmu. Strojevi koje je koristio omogućavali su pacijentima da vježbaju sami, bez pomoći asistenata.
Zanderova metoda postala je vrlo popularna širom Europe i izvan nje. U Rusiji je prva medicinska ustanova koja je koristila mehanoterapiju otvorena u Sankt-Peterburgu krajem 19. stoljeća.
Kada je otvoren u Jesentukiju, paviljon sa Zanderovim aparatima postao je senzacija. Posjedovao je svlačionice, tuševe, kabinete za terapiju i masažu, kao i sobe za relaksaciju. Ogromna dvorana za vježbanje imala je čak 60 uređaja. Neki od njih bili su projektirani za aktivne vježbe mišića, dok su drugi funkcionirali pomoću specijalnih motora i služili za masažu.
Između ostalog, tu su bili prototipi suvremenih trenažnih bicikala i strojevi koji simuliraju jahanje konja ili deve (sa sjedalima za muškarce i žene). Ljudi koji pate od problema s kostima i zglobovima, od nesanice, problema s probavom, gojaznosti, svi su željeli vježbati ovdje. Bilo je izdvojeno specijalno vrijeme za treninge za muškarce, a posebno za žene i djecu.
Paviljon za mehanoterapiju i njegovi uređaji preživjeli su Oktobarsku revoluciju i oba svjetska rata. Tijekom stotinu godina uvijek je bilo ljudi koji su ih koristili za trening i rehabilitaciju.
Danas je preko 50 aparata još uvijek u funkciji i oni nisu samo muzejski eksponati. Paviljon za mehanoterapiju otvoren je šest dana tjedno i svatko može isprobati Zanderove uređaje. Postoji samo jedan mali, ali nezgodan detalj. S obzirom na to da su napravljeni od teškog metala i drveta, kada se koriste istovremeno prave priličnu buku.
Ljudi koji dolaze u Jesentuki na liječenje, mehanoterapiju koriste po preporuci liječnika, u kombinaciji s mineralnim kupkama i ispijanjem mineralne vode, dok za obične turiste paviljon za mehanoterapiju izgleda kao interaktivni muzej, koji posjećuju samo iz radoznalosti i radi zabave.
Mnogi priznaju da se kada, na primer, sednu na „konja“ starog preko sto godina osećaju kao da su ušli u vremeplov. Čak tvrde da je paviljon najzanimljivije mesto u Jesentukiju.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
