Kako su Rusi i Englezi saznali jedni za druge?

Ivan Grozni pokazuje riznicu engleskom izaslaniku Horseyju.

Ivan Grozni pokazuje riznicu engleskom izaslaniku Horseyju.

Aleksandar Litovčenko
Engleska i Rusija nisu uvijek bile nepomirljivi rivali na svjetskoj političkoj sceni. Na samom početku ove su dvije zemlje bile bliske i blagonaklone jedna prema drugoj.

Sve do Novog doba Rusija i Engleska imale su sporadične i kratkotrajne kontakte. Oko 1074. godine smolenski knez Vladimir Monomah oženio se Gythom od Wessexa, kćeri posljednjeg anglosaksonskog kralja Harolda II., ali u kasnijim stoljećima nije više bilo tako značajnih događaja.

Tek su u 16. stoljeću dvije države u pravom smislu otkrile jedna drugu. Kada su 1525. godine ruski izaslanici na čelu s knezom Ivanom Zasekinom krenuli u Španjolsku, usput su svratili u London, a 30 godina kasnije engleski su se mornari iskrcali na ruskoj obali.

Neočekivani gosti

Kralj Eduard VI. Tudor poslao je 1553. godine flotilu u Arktički ocean, ali ne s ciljem da bolje upozna zagonetnu "Moskoviju". Englezi su tu tragali za alternativnim putem kojim se može stići do Indije i Kine. 

Ekspedicija Richarda Chancellora 1553. Njonoks, Severodvinsk.

Ekspedicija je doživela neuspjeh. Dva broda, zahvaćena burom, bila su prisiljena pristati uz obalu nenaseljenog Kolskog poluotoka, gdje su kapetani donijeli kobnu odluku da tu prezime, i tu su ostavili svoje kosti.

Mnogo više sreće imao je brod "Edward Bonaventure" na čelu s kapetanom Richardom Chancellorom. On se 24. kolovoza 1553. godine usidrio u ušću Sjeverne Dvine blizu ruskog naselja Njonoks. Mještani su dobro poznavali skandinavske moreplovce, a sada su prvi put vidjeli Engleze.

Stranci su toplo dočekani i poslani vojvodi Feofanu Morozovu u selo Holmogori, koje je u to vrijeme bilo glavno istureno uporište u ruskoj ekspanziji na Sjever. On im je zatim organizirao putovanje u prijestolnicu ruske države.

Iz

"Moskva je vrlo velika", napisat će Chancellor kasnije u svojim bilješkama. "Mislim da je grad sve u svemu veći od Londona s predgrađima, ali je napravljen vrlo grubo i bez ikakvog reda. Sve su kuće drvene, što je vrlo opasno u slučaju izbijanja požara. U Moskvi postoji prelijepi zamak čiji su visoki bedemi ozidani ciglom. Kažu da su te zidine debele 18 stopa, ali ja u to ne vjerujem, one ne izgledaju tako. Doduše, ne mogu znati točno jer nijednom strancu nije dozvoljeno pogledati ih izbliza..."

Fragment stare gravure. Richard Chancellor na prijemu kod Ivana Groznog.

Car Ivan IV. srdačno je dočekao goste iz daleke zemlje. Engleska ga je jako zainteresirala i kao trgovinski partner i kao eventualni politički saveznik. To je bila prva zapadnoeuropska sila s kojom je Rusija imala šansu uspostaviti čvrstu ekonomsku suradnju.

Prvi i jedini

I u Londonu se probudilo zanimanje za uspostavljanje diplomatskih i ekonomskih kontakata s Rusijom kada se Chancellor godinu dana kasnije vratio u domovinu. U tu svrhu je 1555. godine osnovana Moskovska kompanija, a sam kapetan, koji je u međuvremenu napisao knjigu "O velikom i moćnom ruskom caru i velikom knezu moskovskom", imenovan je kraljevskim izaslanikom i ponovo poslan na dvor moskovskog vladara.

Stari engleski dvor, sjedište Moskovske kompanije.

Richard Chancellor stigao je na ruski Sjever u pratnji agenata Moskovske kompanije Richarda Greya i Georgea Killingwortha. Njegovi brodovi bili su do vrha natovareni raznovrsnom robom: od sukna do baruta i oružja. Rusija im je mogla ponuditi drvo, industrijsku konoplju, kožu i krzno.

Kao i prošli put, susret s Ivanom IV. bio je uspješan. Englezima je dano pravo na bescarinsku trgovinu u nizu sjevernih ruskih luka (Rusija tada nije imala drugi "prozor u Europu"). Po carevoj naredbi u glavnom je gradu ubrzo zatim otvoreno predstavništvo Moskovske kompanije, koje se zvalo Engleski dvor (zdanje postoji i danas).

Iste takve privilegije Englezi su dali ruskim trgovcima, samo što ih ovi nisu mogli iskoristiti jer Rusija u tom trenutku nije imala pomorsku trgovačku flotu.

Ivan IV. šalje Osipa Nepeja u Englesku. Minijatura Nikonovskog ljetopisa, 16. st.

Nažalost, čovjek koji je toliko doprinio razvoju bilateralnih odnosa dviju zemalja nije dočekao da vidi rezultate svojih napora. U povratku iz Rusije 1556. godine njegov je brod zahvaćen snažnom burom i potonuo je blizu obala Škotske zajedno sa svojim kapetanom. Zanimljivo je da se na brodu nalazio carski izaslanik, pisar Osip Nepeja, koji je upućen na dvor Marije I. Tudor, i da se on čudom spasio, poslije čega je uspješno prevezen u London gdje ga je kraljica primila s počastima.

Englezi su bili prva zapadnoeuropska nacija koja se uspjela probiti na unutrašnje tržište Rusije. Oni su nekoliko desetljeća uživali u ekskluzivnom pravu da trguju sa zemljom koja posjeduje bogate resurse i da šire mrežu svojih predstavništava u ruskim gradovima, pa čak i da kroz ruske zemlje uspostave tranzitne linije za svoju robu koju su izvozili u Zapadnu Aziju.

Engleska se trudila što duže zadržati takvo stanje stvari. Tek početkom 1580-ih na svoje se veliko nezadovoljstvo morala malo povući, jer su se na rusko tržište u međuvremenu probili i nizozemski i francuski trgovci.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće