Kako je Europa Rusiju "zarazila" dvobojima

Russia Beyond (Javna domena, Muzeji Moskovskog Kremlja)
Prvi Rusi koji su prisustvovali europskim dvobojima čudili su se i podsmjehivali ovom običaju. Ipak, s vremenom je on postao neodvojivi dio života ruskog plemstva. Ali, kako je do toga došlo?

Za ruskog aristokrata iz 19. stoljeća čast je bila vrjednija od svega. Svaka uvreda vodila je ravno u dvoboj. Oni su u vrijeme Aleksandra Puškina bili toliko česta pojava da je vlast počela strahovati za brojnost mladih plemića. Sukobljeni mladići nisu se mogli odvratiti od smrtonosne namjere čak ni progonstvom u Sibir, što je bila zaprijećena kazna za sudionike dvoboja. Međutim, tako nije oduvijek bilo. Dvoboji su se u Rusiji pojavili tek kada su se u ruskoj državnoj službi počeli pojavljivati Europljani – u 17. stoljeću. Ali, prve dvoboje radi časti Rusi su promatrali s čuđenjem, pa čak i prezirom.

"Polje", rusko "polje"

Epoha procvata europskog dvoboja bili su 16. i 17. stoljeće. Istovremeno su se u Moskovskom Carstvu dvoboji tretirli kao divljaštvo. Francuz Jacques Margeret, koji je služio pri dvoru Borisa Godunova, zapisao je: "Među Rusima nema dvoboja, kao prvo, zato što nikad ne nose oružje, osim u vrijeme rata ili na putovanjima, a kao drugo, zato što se onaj tko je uvrijeđen riječima ili na drugi način obraća sudu koji krivcu određuje novčanu kaznu, a ova se naziva 'sramota'." Po svjedočenju Margereta, ovakva se praksa objašnjava strogošću zakona: samostalno rješavanje sporova putem dvoboja nije bilo dozvoljeno kako Rusi ne bi na sebe preuzimali "vlast pravosuđa, koje jedino ima pravo rješavati i kažnjavati prijestupe".

Ova se praksa u Rusiji zadržala tijekom čitavog 17. stoljeća, dok su se za to vijreme Europljani neštedimice obračunavali sabljama. Diplomat Petar Tolstoj, koji je 1697. godine otišao u Europu proučavati pomorstvo, bio je svjedok dvoboja između poljskih plemića, što ga je potpuno šokiralo. "Poljaci... u svemu nalikuju na stoku..., ne mogu nikakav državni posao svršiti bez borbe i tuče, i zato svakakvim povodom izlaze u polje da se... bez razmišljanja tuku i ginu", pisao je Tolstoj s prezirom.

Mačevi iz Nizozemske, kraj 17. stoljeća

Zar Tolstoj kao dvorski čovjek nije shvaćao da se kod dvoboja radi o pitanju časti? Bez sumnje je to mogao shvatiti, na što ukazuje činjenica da Tolstoj koristi riječ "polje", koja se u staroj Rusiji koristila da označi "sudski dvoboj" do kojeg je dolazilo kada tuženi i tužitelj ne bi uspjeli doći do dogovora, a nije bilo svjedoka koji bi mogli potvrditi tko od njih je u pravu.

Običaj "polja" među Rusima poticao je od davnina. Još je u 10. stoljeću arapski povjesničar Al-Mukadasi zapisao: "Kad car riješi spor između dvije strane, a one njegovom odlukom ostanu nezadovoljne, tada im on kaže: razračunajte se svojim mačevima, čiji je oštriji, njegova je pobjeda." I zaista, Rusi su rado baš u "polju" rješavali najteže sporove. Naime, sudski se proces plaćao, a tući su se mogli osobno ili – ako postoji očigledna nejednakost između suparnika – mogli su platiti drugog borca. To je bilo dozvoljeno samo starima, bogaljima, maloljetnima, ženama ili svećenicima. Međutim, ako je spor bio između dviju žena, nije bilo dozvoljeno unajmiti zamjenu.

Falk protiv Grelsa

Rusko "polje" bilo jr neka vrsta "Božjeg suda". Međutim, dok je u Europi ovo "dokazno sredstvo" imalo oblik "iskušavanja vatrom i vodom", u Rusiji se smatralo da će Bog u dvoboju biti na strani onoga tko je pravedan. Vrhunac ovakvog rješavanja sporova bio je u 16. stoljeću, kada je u Moskvi čak određeno posebno mjesto za dvoboje, a nalazilo se između današnje Lubjanke i Starog trga. Međutim, u 17. stoljeću "polje" je počelo nestajati. Novi ruski zakonik "Sobornoje uloženije" iz 1649. godine uopće ne spominje takvu mogućnost rješavanja sporova. Pritom je prvi dvoboj u Rusiji, o kojem su sačuvani podaci, održan prije usvajanja ovog zakonika 1637. godine i bio je to dvoboj među strancima.

Razlog prvog poznatog dvoboja u Moskvi bilo su, kako piše povjesničar Aleksandar Savin, novčani dug i pijanstvo. 6. lipnja 1637. godine u dvorište Palaševskog naselja, gdje je živio Nijemac u ruskoj službi poručnik Peter Falk, došao je drugi njemački narednik Thomas Grels tražiti vraćanje duga od dva rublja za karabin koji mu je ostavljen kao zalog. Grels je bio pijan i udario je Falka drškom od sablje po glavi, a prema europskom običaju tog vremena, udarac drškom (istina, po ruci) značio je poziv na dvoboj.

Kako je posvjedočila Falkova supruga Ana, oni su se počeli "svađati i praviti buku i svađajući se, izašli su van vrata". Svjedoka dvoboja nije bilo, ali mrtvi Grels kasnije je pronađen u lokvi krvi.

Prema zakonu tog vremena, smrt u dvoboju tretirala se kao ubojstvo. Istraga je u to doba priznanje dobivala mučenjem, ali Falk je ostao čvrsto pri svom: Grels je sam "naletio", "nabio se" na oštricu njegove sablje. Istraga je trajala gotovo tri godine i, premda direktna krivica Falka nije dokazana, on je ipak umro u zatvoru.

U drugoj polovici 17. stoljeća dvoboji među strancima u ruskoj državnoj službi postali su sve češći. 1665. godine došlo je do dvoboja između njemačkog kapetana Hristofera Ullmanna i škotskog kapetana Smitha. Uzrok dvoboja bio je novčani dug za vino. Ullmann je, pokušavajući dvoboj prikazati kao samoobranu, rekao da se Smith "nabio" na oštricu njegove sablje, ali nije uspio opravdati svoj postupak. Na strani pokojnog Smitha našla se čitava moskovska škotska zajednica na čelu s generalom Patrickom Gordonom, vjerojatno najutjecajnijim strancem u ruskoj službi.

Patrick Gordon

Ullmann, koji je najprije osuđen na odsjecanje glave, ostavljen je u životu, ali bez nogu i lijeve ruke. 30. svibnja 1666. godine sam general Patrick Gordon imao je dvoboj s Englezom Montgomeryjem, ali nije došlo do krvi, jer su ih razdvojili okupljeni poznanici.

"Predrasude, koje ne potječu od predaka"

A što je s Rusima? Kako piše Margeret, sama suština dvoboja bila im je strana. "Rusi se ne vole hvatati za riječi: oni su vrlo prosti u ophođenju i svakome kažu 'ti', a nekada su bili još prostiji... Ali sada, kad su se među njima pojavili stranci, Rusi se odvikavaju od grubosti, koja je bila uobičajena prije dvadeset ili trideset godina", pisao je Margeret.

Odvikavanje od "grubosti" i želja da podražavaju strance, koju je Rusima usadio Petar Veliki, donijeli su svoje plodove. Naime, 1702. godine održan je jedan od prvih ruskih dvoboja. Do njega je došlo zato što je na jednoj zabavi vodnik Preobraženske pukovnije Ivan Ščepotov "gurnuo zadnjicom" poručnika iste pukovnije Semjona Izmajlova. Posljednji mu je uzvratio istom mjerom, uslijedili su tuča i poziv na dvoboj. Obojica suparnika preživjela su s lakim ranama. Ali car Petar se, saznavši za dvoboj, razbijesnio. Naredio je da se "obojica izbiju bičevima kako drugima to ne bi palo na pamet" i degradiraju u redove. Ipak, slučaj je nakako zataškan i obojica su časnika ostala u službi, samo provevši neko vrijeme pod stražom.

Pištolji iz 16. stoljeća Muzei Moskovskogo Kremlâ

Za razliku od mnogih drugih europskih običaja, dvoboji, po mišljenju cara Petra, nisu zavređivali da budu preuzeti u Rusiji. Naime, on je smatrao da život vojnika pripada prije svega njegovoj domovini. 1715. godine Petar je propisao: "Nikakva uvreda časti uvrijeđenog ni na koji način ne može umanjiti." Dalje je car nalagao da se svi sudionici dvoboja pogube. Međutim, ovaj surovi zakon nije se zapravo primjenjivao. Nisu se, naime, sačuvali podaci o izvršenju smrtne kazne zbog dvoboja.

Dvoboji europskog tipa u Rusiji pojavili su se tek krajem 18. stoljeća, kada je među mladim plemićima zaživjela moda školovanja u Europi, što znači da je i pitanje časti postalo popularno. A ipak, mišljenje o dvobojima ostalo je ambivalentno: "predrasude koje nismo naslijedili od predaka, nego su preuzete ili usvojene, tuđe" – tako je o dvobojima pisala carica Katarina II., koja, naravno, također nije željela da vladajuća klasa sama sebe istrijebi putem dvoboja. 1787. godine objavljen je "Manifest o dvobojima" prema kojem su sudionici dvoboja (uključujući i liječnika i sekundante) morali platiti novčanu kaznu, dok je nanositelj uvrede (koji je prouzrokovao dvoboj) bio protjerivan u Sibir.

Krajem 19. stoljeća, međutim, dvoboj je za Rusiju postao uobičajena pojava. Pravila dvoboja počela su se službeno tiskati. A dvoboj je bio neka vrsta egzotične zabave s gledateljima i fotografima.

Više o povijesti dvoboja u Rusiji možete saznati na izložbi "Dvoboj: Od Božjeg suda do plemenitog prijestupa", koja će 13. svibnja 2022. godine bili otvorena u Kremlju u Moskvi. Na izložbi će biti predstavljeno preko 140 unikatnih eksponata, od kojih se mnogi izlažu po prvi put.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće