Kako se pad Sovjetskog Saveza odrazio na život običnih ljudi

Russia Beyond (Vladimir Rodionov/Sputnik; TASS; Javna domena)
Prije nešto više od trideset godina u samo nekoliko se mjeseci srušilo carstvo koje se smatralo vječnim. Građani jedne zemlje iznenada su se našli u različitim državama i svojim očima svjedočili velikim transformacijama. Što se promijenilo?

Državna zastava

To je bila najuočljivija od svih promjena: crvenu sovjetsku zastavu nad Senatskom palačom moskovskog Kremlja zamijenila je ruska trobojnica. To se dogodilo samo 38 minuta nakon televizijskog obraćanja predsjednika Mihaila Gorbačova uživo, u kojem je najavio svoju ostavku. Međutim, za obične je ljude ta neposredna promjena prošla gotovo nezapaženo. Promjena zastave tek će kasnije postati jedan od najvećih izvora brige za ljude.

Razlog tome je što je spuštanje zastave obavljeno na najobičniji način - nijedna televizijska ekipa nije bila pozvana da tome svjedoči. Taj dan na Crvenom trgu gotovo da nije bilo gužve, a padali su snijeg i kiša. "Uspio sam okinuti samo nekoliko snimaka, jer se sve dogodilo tako brzo. Je'n, dva, tri i crvena je zastava već bila spuštena; tada su radnici podigli rusku trobojnicu. Povijesna promjena zastave trajala je svega deset minuta", prisjetio se fotoreporter Aleksej Bojcov. Bio je među rijetkima koji su tome svjedočili.

Cijene u trgovinama

Kolaps zemlje također je najavio kraj državne regulacije cijena: država se praktički u to prestala miješati. Vlada je ovu liberalizaciju cijena nazvala nužnom reformom. Trgovinski je deficit početkom 1990-ih počeo poprimati alarmantne razmjere. Dužnosnici su se nadali da će reforma samo korigirati dinamiku ponude i potražnje.

Međutim, do kraja godine mnoga je roba poskupjela 8-11 puta, dok je 1992. već bila nekoliko desetaka puta skuplja. Ljudi su reformu počeli nazivati "šok terapijom". Cijene su se ponekad mijenjale i nekoliko puta dnevno, gutajući ušteđevinu mnogih obitelji.

Alkohol

1992. godine konačno su ukinuta sva ograničenja na prodaju alkohola. Ukinut je državni monopol na proizvodnju, a uvoz je dobio zeleno svjetlo. Najistaknutiji je neko vrijeme bio alkohol njemačke proizvodnje pod nazivom "Royal". Litra alkohola koštala je 25 posto više od litre votke, no ljudi su ga pili razrijeđenog s vodom, pa su iz jedne boce mogli dobiti puno više.

"Royal" je odmah stekao veliku popularnost zbog svoje upečatljive televizijske reklame, niske cijene i dostupnosti. Mogli ste ga pronaći na svakom kiosku te je na kraju postao jedan od simbola 1990-ih. "I danas se sjećam beskrajnih reklama za 'Royal'. Kao i sumnjivih reakcija prometnih policajaca zimi na monstruozan miris iz automobila, jer smo ovaj razrijeđeni alkohol koristili kao tekućinu za brisače", prisjeća se glumac Jurij Stojanov.

S porastom popularnosti uvoznog alkohola došlo je i do povećanja učestalosti trovanja alkoholom, koja se do 1994. godine učetverostručila u odnosu na 1992. Prema analitičarima, krivotvoreni alkohol činio je 67 posto ukupne proizvodnje.

Uvodna špica emisije "Vremja"

"Vremja" je bila najstarija i središnja informativna emisija s vijestima o događajima u zemlji i svijetu. Počinjala je točno u 21 sat na Prvom programu središnje televizije i pomalo je postala nacionalna tradicija.

Uvodna špica uz napetu glazbu Georgija Sviridova prikazivala je rotirajući globus, čiji je najveći dio bio obojen crvenom bojom koja je predstavljala SSSR. Nekoliko sekundi nakon početka emisije, iz zapadnog bi dijela SSSR-a doletjela crvena zvijezda, slična zvijezdama Kremlja.

Ali kada se gigantska zemlja raspala, simbolika je izgubila svako značenje i uvod je postao još jedan simbol prošlog doba. Prvo ga je zamijenio politički neutralan uvod, koji prikazuje različite znamenitosti diljem Rusije, a zatim su ga zamijenile snimke iz redakcije televizijskog studija. Od sovjetske emisije "Vremja" ostala je samo melodija.

Novo državljanstvo, ali putovnica nepostojeće države

Milijuni ljudi promijenili su državljanstvo preko noći. Prema novom zakonu, svi građani bivšeg SSSR-a koji su sada živjeli na teritoriju novonastalih država službeno su bili njihovi državljani. Istodobno, putovnice su se počele mijenjati tek početkom 2000-ih. Sovjetska se putovnica koristila i za putovanja u inozemstvo. Jedina je razlika bila u tome što su ruski građani u sovjetskoj putovnici imali pečat, dok su državljani drugih zemalja imali istu sovjetsku putovnicu, ali bez pečata. Svi su uvjeti ostali isti još desetak godina - ljudi su mogli registrirati brakove, rođenja, nova radna mjesta i tako dalje.

Sovjetska oznaka kvalitete

Kvalitetu predmeta kupljenih u Sovjetskom Savezu jamčio je poseban pečat - obrnuto slovo "K" (od ruske riječi za "kvalitetu" - kačestvo). Dobivala bi ga samo ona roba koju je odobrila posebna komisija, koja je nadzirala cijeli proizvodni proces i kontrolirala standarde kvalitete.

Upravo se ta oznaka povezivala s izvrsnom kvalitetom koja je mnogim građanima nove zemlje počela nedostajati nakon 1991. Oznaka kvalitete više nije postojala, a tržište je bilo preplavljeno uvoznom robom koja nije uvijek imala jasno podrijetlo te je često bila upitne kvalitete. Ljudi nostalgični za sovjetskim vremenima još uvijek se sjećaju da u ono vrijeme jeftino nije uvijek značilo loše i nepouzdano. Inače, sovjetski namještaj i danas dobro služi mnogim ruskim obiteljima. Ljudi ga se rješavaju ne zato što je dotrajao, nego zato što su im je dosadio. 

Novac

Sovjetski novac s likom Lenjina povučen je iz optjecaja i zamijenio ga je ruski rubalj. Za tu je tranziciju stanovništvo ove goleme zemlje u početku dobilo samo dva tjedna. Ljudi su smjeli zamijeniti samo 30 tisuća rubalja (kasnije je rok produžen do kraja godine, a ograničenje je podignuto na 100 tisuća). Sve je dodatno zakomplicirala činjenica da su se nove novčanice mogle zamijeniti samo uz putovnicu (koja je prilikom zamjene bila ovjerena) i to samo jednom, prema mjestu registracije.

Naciju je obuzela prava panika. Ljudi su danima stajali u redovima, tražeći poznanike koji nisu imali što za razmijeniti i tražeći od njih pomoć u procesu. Nisu svi u tome bili uspješni, što je rezultiralo time da su neki ljudi jednostavno izgubili većinu svoje ušteđevine.

"Jasno je bilo da je reforma građanima izazvala određene neugodnosti", kasnije je objasnio čelnik Središnje banke Viktor Geraščenko. "No što smo mogli učiniti? Nakon što je konačno postalo jasno da jedinstvena zona rublja neće biti održiva, glavni je zadatak bio brzo eliminirati ogromne količine sovjetskih rubalja iz gospodarstva zemalja koje još uvijek pripadaju zemljama ZND-a. Prije toga su mogle slobodno ulaziti na domaće tržište, što je dovelo do deficita i rasta cijena."

Lenjinov nestanak

Lenjinovo je ime bilo postojano i čvrsto ukorijenjeno u životu sovjetskog građanina svih šest i pol desetljeća od njegove smrti do kolapsa komunističkog sustava. Glavni trg svakog grada u Sovjetskom Savezu, uz nekoliko iznimaka, bio je Lenjinov trg. Po njemu su se nazivala kina, škole, stadioni, sveučilišta, željezničke stanice, gradovi i kolektivne farme. Budući pioniri Lenjina su s poštovanjem nazivali "djedom" - za neke je on doista bio član obitelji, prateći ih kroz život sa svojih brojnih portreta.

S raspadom Sovjetskog Saveza sve se počelo dramatično mijenjati. Lenjinovo je ime brzo počelo nestajati iz naslova knjiga, članaka i disertacija. Školski i sveučilišni nastavni planovi i programi počeli su s reformama. Delenjinizacija je dosegla vrhunac 1993. Kako bilježi povjesničar Jurij Pivovarov, Lenjin se u medijima pretvorio u utjelovljenje apsolutnog zla. Istina, u novoj je Rusiji taj proces rušenja kulta bio prilično nematerijalne prirode.

"Sve su se te metamorfoze uglavnom događale u novinarstvu, na televiziji i radiju", napominje Pivovarov. Rušenje spomenika vršilo se selektivno. Što se tiče bivših sovjetskih republika, odbacivanje sovjetskih simbola tamo je bilo prilično oštro i ponegdje je počelo i prije raspada Sovjetskog Saveza. Prvi spomenik demontiran je 1990. u današnjem Červonogradu u Ukrajini.

Iznajmljivanje videokaseta

Raspon stranih filmova koje su sovjetski građani mogli gledati bio je vrlo ograničen, no s padom željezne zavjese situacija se dramatično promijenila. Prvo, ljudi su počeli nabavljati ​​videorekordere; drugo, svijet zapadne kinematografije sada im je bio otvoren zahvaljujući videokasetama. Pojavile su se prve videoteke - s nelicenciranim, piratskim kopijama i prilično smiješnom monofonom ruskom sinkronizacijom.

U to su vrijeme te videoteke bile svojevrsni mali kutci negdje u velikoj robnoj kući ili čak brijačnici. Sve su imale debele bilježnice u kojima se moglo provjeriti što je dostupno. Platili ste polog (cijena kasete) i naknadu za posudbu, a tip bi upisao vaše ime u knjigu s datumom povratka. One koji ne vrate kasete na vrijeme čekala je kazna. Najtraženiji su bili Disneyjevi crtići i holivudski akcijski filmovi.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće