Kako je legendarni sovjetski maršal kao običan vojnik ratovao u francuskoj vojsci?
Maršal Rodion Malinovski jedan je od glavnih arhitekata sovjetskog trijumfa u Drugom svjetskom ratu. Pod njegovim neposrednim zapovjedništvom Crvena armija spriječila je Nijemce da deblokiraju grupu feldmaršala Paulusa koja je bila pod opsadom u Staljingradu, oslobodila Donbas i južnu Ukrajinu, Rumunjsku, Mađarsku i Austriju, i uništila japanske trupe u Mandžuriji.
"Trenutak donošenja odluke za zapovjednika je težak trenutak", govorio je Malinovski. "Treba se odlučiti na velika djela, treba se bezrezervno prepustiti jednoj, često vrlo rizičnoj neophodnoj odluci... Prepliću se sumnje, teškoće i traganja. A odluka se mora donijeti. To zahtijeva veliku odvažnost i snagu volje."
Rodionu Jakovljeviću, međutim, nikada nije nedostajalo hrabrosti. Zanimljivo je da ovu osobinu nije iskazivao samo u borbama za domovinu, nego i za daleku Francusku. Što je to vezivalo sovjetskog vojskovođu s ovom europskom zemljom?
Na braniku Treće republike
U Francuskoj se obreo u proljeće 1916. godine, stigavši u sastavu Ruskog ekspedicijskog korpusa, koji je poslao car Nikolaj Drugi kao pomoć savezniku. Kaplar 256. Jelisavetogradske pješadijske pukovnije poslan je na zapadni front zahvaljujući znanju francuskog jezika koji je naučio još u djetinjstvu, na imanju grofa Gejdena, gdje je njegova majka vodila domaćinstvo.
"U luci su nas naoružali i odveli u Mailly-le-Camp gdje su čitavih mjesec dana svi kraljevi i predsjednici bez prestanka vršili smotre i prisustvovali paradama, a u lipnju je Prva brigada upućena na front kod Mourmelona, u blizini Reimsa, a zatim prebačena kod Silleryja, pa nedaleko od utvrđenja Brimont, gdje nas je zatekla Februarska revolucija", sjećao se Rodion Jakovljevič.
Slom velikodržavlja u Rusiji i munjeviti raspad ruske vojske nije mogao ne dotaknuti i ekspedicijske snage u Francuskoj. U ljeto 1917. godine dio vojnika razmještenih u logoru La Courtine odbio je položiti zakletvu novoj Privremenoj vladi i prihvatiti vojno zapovjedništvo te tražio hitno slanje kući.
Poslije neuspjeha pregovora ustanak su brutalno ugušili francuska žandarmerija i ruske jedinice koje su pokazale lojalnost novoj vlasti. Rodion Malinovski za te je događaje čuo u bolnici gdje je bio zbrinut zbog ranjavanja u ruku tijekom borbe na području tvrđave Brimont.
"Ruska Legija časti"
Ustanak u logoru La Courtine i ubrzo poslije toga dolazak boljševika na vlast u Rusiji praktički su stavili točku na Ruski ekspedicijski korpus. Francuska vlada ponudila je vojnicima da odaberu hoće li kao radna snaga otići u sjevernu Afriku i služiti u pozadini trupa koje su se borile ili stupiti u redove vojske Treće republike. I Malinovski je odabrao vojsku.
Rodion Jakovljevič pridružio se "Ruskoj legiji časti" pukovnika Georgija Gotua, formiranom krajem 1917. godine. Ta formacija ulazila je u sastav Prve marokanske divizije koja je, pak, bila dio takozvane francuske "Afričke armije", razmještene u Alžiru, Maroku i Tunisu.
Vojnik "Legije" Vjačeslav Vasiljev ovako je opisivao borbu na području Soissonsa u svibnju 1918. godine. "Marokanska divizija prima cjelokupan udar teške njemačke čizme i gušeći se, u očaju, posljednjom snagom i s teškom mukom zadržava rijeku protivnika. U tom kritičnom trenutku, kada se činilo da je sve izgubljeno, zapovjednik Osme Zuavske pukovnije šalje svoju posljednju rezervu, Rusku legiju, u kontranapad! Bacajući ih s jednog mjesta na drugo u jeku borbe, dodjeljivali su ih čas ka Zuavima, čas Marokancima, gdje već više nije bilo moguće držati se. Njihova pojava davala je novu energiju i jačala duh umornih, iznemoglih boraca. 'Rusi su s nama' prenosilo se od jednog do drugog, i pogledi puni nade upućivani na vitezove u vojničkim bluzama koji su u jednom potezu kao igračku stavljali teške mitraljeze Hotchkiss (inače težine 23,6 kilograma) sebi na rame."
Malinovski se u jesen istaknuo tijekom proboja utvrđene "linije Hindenburga" i za to bio nagrađen francuskim Vojnim križem sa srebrnom zvijezdom. "Odličan mitraljezac. Posebno se istaknuo u tijeku napada 14. rujna, gađajući iz mitraljeza grupu neprijateljskih vojnika koji su pružali uporan otpor, ne obraćajući pažnju na opasnost od artiljerijske vatre protivnika", navodi se u naredbi starješine Marokanske divizije. U francuskoj vojsci Rodion Jakovljevič dogurao je do vodnika.
Povratak
Poslije završetka Prvog svjetskog rata Malinovski se odlučio vratiti u Rusiju zahvaćenu građanskim ratom. Kući je stigao preko Dalekog istoka i Sibira. U okolini Omska budućeg maršala zaustavio je odred crvenih. Vidjevši francuske dokumente i priznanja, bili su uvjereni da se pred njima nalazi bijeli oficir i namjeravali su ga ubiti.
"On ih je u očaju i ljutnji tako dobro izgrdio ne prezajući da upotrijebi ruski jezik u svom njegovom bogatstvu. I tek su tada vojnici u njemu prepoznali svog čovjeka i poveli ga u stožer. Na tatinu sreću lokalni je liječnik znao francuski. Tako je otac spašen..."j, govorila je Natalija Malinovska.
Rodiona Malinovskog čekala je uspešna vojna karijera u Crvenoj armiji, sjajne pobjede na bojnim poljima Drugog svjetskog rata i istinska svesavezna slava. Međutim, svoju "francusku" mladost maršal nikada nije zaboravljao. "Ljubav prema francuskom jeziku sačuvao je za čitav život", riječi su Natalije Malinovske. "Sjećam se da su kod oca na stolu uvijek bila djela La Rochefoucaulda, Pascala, Flauberta. Čitanje na francuskom za njega je predstavljalo svakodnevni odmor..."
Malinovski je 1960. godine u svojstvu ministra obrane SSSR-a posjetio Francusku u društvu Nikite Hruščova. Na inicijativu sovjetskog lidera obišli su sva mjesta vezana za maršalovu slavnu borbenu prošlost.
U ruskoj emigraciji u Francuskoj kruži legenda kako se Rodion Jakovljevič ponašao za vrijeme parastosa poginulim ruskim vojnicima na groblju Mourmelon-le-Grand, u blizini Reimsa. Kada je tijekom ceremonije podignuta zastava carske Rusije, maršal Sovjetskog Saveza, ni malo se ne zbunivši, salutirao joj je.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu