Pet sovjetskih špijuna koji su izdali domovinu

1. Igor Guzenko 

Igor Guzenko

Arhivska fotografija

Kada je u jesen 1944. godine saznao da će biti vraćen u Moskvu, pripadnik Vanjske obavještajne službe SSSR-a Igor Guzenk,  koji je radio u sovjetskom veleposlanstvu u Ottawi, nije se nimalo obradovao. Već je bio navikao na komforan život na Zapadu i nije ni najmanje čeznuo za Sovjetskim Savezom koji je bio razoren u ratu. Ali nije imao izbora. Bilo mu je dozvoljeno samo da malo odgodi povratak.

Zato se Guzenko 6. rujna 1945. godine obratio Službi za imigraciju i naturalizaciju i zatražio kanadsko državljanstvo. Taj je događaj imao odjeka, pa je za njega ubrzo saznao i kanadski premijer Mackenzie King, a saznali su i službenici sovjetskog veleposlanstva. Pored toga, otkrili su da im je nestalo nekoliko knjiga s kodovima i materijalom za njihovo dešifriranje. Iste su noći u Guzenkov stan upala četiri sovjetska agenta, ali je Igor s obitelji tada za svaki slučaj noćio kod susjeda. Već se sutradan kanadska policija pobrinula za njihovu sigurnostj.

Zahvaljujući Guzenkovim svedočenjima i dokumentima koje je on predao vlastima Kanade nekoliko je desetaka ljudi optuženo za špijunažu u korist Sovjetskog Saveza. Među njima je bio čak i član kanadskog parlamenta.

2. Elizabeth Bentley

Elizabeth Bentley

Javna domena

Ova mlada komunistkinja, poznata u Moskvi pod pseudonimom "Pametnica" (rus. "Umnica"), praktički je 1945. godine pokidala razgranatu sovjetsku obavještajnu mrežu u SAD-u. Ona je tijekom 1930-ih opskrbljivala SSSR važnim informacijama dok je u New Yorku radila u talijanskoj biblioteci iza koje je stajala Mussolinijeva vlada, a zatim i kao pomoćnica i ljubavnica utjecajnog sovjetskog obavještajca Jakova Golosa.

Poslije iznenadne smrti svog ljubavnika 1943. godine, Elizabeth više nije bila toliko zainteresirana da radi za SSSR. Po prirodi je imala nestabilan karakter i stalno je sumnjala u ispravnost izabranog puta, a problemi s alkoholom dodatno su pospješili rasplet. Dvije godine kasnije "Pametnica" se obratila FBI-ju i predala Amerikancima poveliki popis sovjetskih agenata koji rade u Sjevernoj Americi.

3. Vladimir Petrov

Vladimir Petrov

Javna domena

Bračni par Petrov, Vladimir i Jevdokija, radili su u sovjetskom veleposlanstvu u Canberri. Službeno nisu bili na značajnim funkcijama, ali su oboje zapravo bili kadrovski časnici KGB-a. Rukovoditelj sovjetskih specijalnih službi Lavrentij Berija izgubio je bitku u borbi za vlast poslije Staljinove smrti 1953. godine, nakon čega je uhićeen i strijeljan. Vladimir Petrov tada se zabrinuo da će val represija koji je krenuo protiv Berijinih ljudi uskoro stići i do Australije.

Zbog toga je 3. travnja 1954. godine zatražio politički azil u Australiji. Njegova žena tada se nalazila u drugom gradu i nije znala ništa o tome. Kada se u Moskvi saznalo za ovaj događaj, izdano je naređenje da se bar ona hitno vrati u domovinu. Dva sovjetska agenta silom su strpala Jevdokiju u avion koji je letio u SSSR. Premijer Australije Robert Menzies osobno je naložio da se plan osujeti, što je i učinjeno na aerodromu Darwin dok je avion bio na dopuni goriva. Oboje su do svoje smrti živjeli u predgrađu Melbournea pod zaštitom australskih specijalnih službi.

4. Dmitrij Poljakov

D. F. Poljakov

Arhivska fotografija

General-major Vanjske obavještajne službe Dmitrij Poljakov dvadeset je godina bio odan američkoj obavještajnoj službi. Razlog njegove izdaje vjerojatno je bila obiteljska tragedija. Dijete se, naime, teško razboljelo, a liječenje je bilo skupo pa se Poljakov obratio svome rukovodstvu tražeći pomoć. Iz nepoznatih je razloga odbijen, tako da je dijete umrlo.

General je zbog toga 1961. godine uspostavio kontakt s FBI-jem tijekom službenog putovanja u SAD. U narednim je godinama izdao Amerikancima gotovo tisuću i pol agenata sovjetskih specijalnih službi. Pokrovitelji su Poljakovu u više navrata predlagali da napusti Sovjetski Savez, ali je on uvijek odgovarao: "Ne čekajte me, ja nikada neću doći u SAD. Ja ovo ne radim radi vas, nego radi svoje zemlje. Rođen sam kao Rus i umrijet ću kao Rus."

Raskrinkan je 1986. godine, nakon što je iz zdravstvenih razloga otišao u mirovinu. Dvije godine kasnije strijeljan je za izdaju domovine.

5. Vladimir Rezun (Viktor Suvorov)

Viktor Suvorov u Varšavi, 2011.

Kontrola (CC BY-SA 4.0)

Agent Vanjske obavještajne službe u Švicarskoj Vladimir Rezun prebačen je u lipnju 1978. godine zajedno sa ženom i dvoje djece uz pomoć britanskih specijalnih službi iz Ženeve u Veliku Britaniju. U domovini je u odsustvu osuđen na smrt.

Rezun se posvetio povijesti Drugog svjetskog rata i objavio čitav niz knjiga pod pseudonimom Viktor Suvorov. Bivši je špijun iznio i branio hipotezu o namjeri Sovjetskog Saveza da preventivno napadne nacističku Njemačku i tvrdio da se Crvena armija nije pripremala za obranu, nego za "oslobodilački pohod" u Europu. U znanstvenim je krugovima Suvorov u više navrata kritiziran zbog mnogobrojnih grešaka i nepreciznosti, a njegova se teorija tretira kao neosnovana.