Nevjerojatne priče o spašavanju dva nilska konja (jednog pomoću votke, a drugog pomoću narkotika)

Kalinjingradski zoološki vrt ima "totemsku" životinju. Njihov je simbol nilski konj. Bit će vam jasno zašto je tako čim saznate da je, kao prvo, jedan njihov nilski konj preživio Drugi svjetski rat (a to su uspjele samo četiri životinje u cijelom vrtu) i da je, kao drugo, jedna njihova ženka nilskog konja u životu rodila 25 mladunaca, osiguravši primjerke ove životinje za gotovo čitav Sovjetski Savez (zbog čega je službeno primljena u Udruženje majki s mnogo djece Kalinjingradske oblasti).

Javna domena

Ali kalinjingradskim nilskim konjima nije uvijek bilo lako. Dvojica njih po imenu Hans i Gljasik preživjeli su praktički prave drame.

Hans kojeg je spasila samo votka

Hans je bio prvi nilski konj kojeg su vidjeli Sovjeti, došavši u Kalinjingradsku oblast. Kada je 1945. godine sovjetska vojska zauzela Königsberg [njemački naziv grada], među ruševinama pruskog zoološkog vrta pronašli su samo tri preživjele životinje: jelena, jazavca i magarca. Ipak, malo kasnije u šiblju su naišli i na podivljalog i vrlo iscrpljenog 18-godišnjeg nilskog konja za kojega su u prvom trenutku pomislili da je vrlo velika svinja.

Uplašen bombardiranjem, nilski je konj probio svoju ogradu i sakrio se u jaruzi u vrtu. Tu je proveo dva tjedna bez hrane i vode, sa sedam rana od metaka. Pronašavši vrlo veliku svinju, vojnici su je htjeli ubiti, ali slučajno je ta vijest stigla do pukovnika Vasilija Teslina. Shvativši da se ne radi o svinji, on je pojurio do generala s molbom da se životinja ne dira: "To je nilski konj, vrlo rijedak primjerak! Takvih je u Europi ostalo samo šest. A ovaj je najveći, čuveni nilski konj Hans! Užas! Vandali! Pa on vrijedi milijune! To je nacionalno blago!"

Državna arhiva Kaljiningradske oblasti

Tako je nilski konj Hans spašen od smrti. Ali kako liječiti ovu životinju? Pukovnik je počeo tražiti liječnika koji bi se mogao toga prihvatiti. "Telefoniram u jednu jedinicu, a tamo mi se smiju. Kažu, ako vam treba stručnjak za udvaranje djevojkama, samo izvolite, ali nemamo nikoga da se brine o nilskom konju. Telefoniram u drugu jedinicu, i tamo sami šaljivdžije. Kažu mi, telefoniraj u Afriku", prisjećao se on kasnije.

Pomoć je pronađena preko oglasa koji je Teslin zalijepio svuda po gradu. Javio se uplašeni njemački medicinski tehničar koji je pregledao životinju i prepisao recept: "Na jedno vjedro mlijeka dva vjedra alkoholnog pića. Dvaput dnevno." Ali medicinski tehničar nije se prihvatio liječenja nilskog konja. U prvo su vrijeme o nilskom konju brinuli isti vojnici koji su ga htjeli ubiti.

"Jedan vojnik drži gornju vilicu nilskog konja, drugi donju, a treći, sjećam se kao da se događa danas, u usta nilskom konju lije mješavinu iz vjedra. Vičući: Hajde, druže, popij frontovsko slijedovanje od sto grama."

Javna domena

Kasnije su Hansu doveli pravog veterinarskog tehničara Vladimira Polonskog. Evo što je on zapisao:

"Najprije sam mu davao vodu. Zatim sam mu pokušao davati mlijeko. Sljedeći put mljevenu ciklu. Nilski je konj počeo jesti. Ali je tri dana kasnije prestao."

Tada je Polonski počeo primjenjivati već oprobanu metodu i životinju pojiti votkom. Primijetio je jedno pravilo: Hans je normalno jeo tek nakon što bi se napio. Svoju složenu tragikomičnu priču o tome kako je brinuo o nilskom konju doktor je izložio u ovakvom izvještaju:

"Dao sam mu 4 litre votke. Nakon čega je nilski konj tražio hranu. Prvo sam mu dao klizmu (4 vjedra destilirane vode). Nakon čega smo ga počeli hraniti. Nilski je konj pokušao izaći, ali je bio tako pijan da se srušio."

Igor Zarembo/Sputnik

Poslije toga je nilski konj počeo jesti, ali nije dobivao na težini. "Dao sam mu drugi put klizmu (4 vjedra destilirane vode). Nilski konj počeo se oporavljati. Prošla su dva tjedna. Nilski konj jede slabo. Odlučio sam mu dati votku, 4 litre. Nilski konj počinje dobro jesti. Ali je dobio zatvor. Dao sam mu ponovo klizmu (4 vjedra destilirane vode). Nilski konj se oporavlja, ali slabo jede. Odlučio sam mu dati votku (4 litre). I nilski konj počinje odlično jesti. Ima i dana bez apetita. Eliminirao sam ih promjenom prehrane."

Hans je ukupno liječen votkom gotovo dva mjeseca, dok se nije sasvim oporavio. "Sada se bavim dresurom nilskog konja: jahanje na nilskom konju po vrtu i slično" - napisao je Polonski.

Gljasik i njegov zub

Druga neugodna priča odnosi se na nilskog konja Gljasika. Gotovo detektivska priča završena je sudjelovanjem Službe za kontrolu prometa narkotika, carine, gradonačelnika, novinara i vladajuće stranke. A sve zbog jednog zuba.

Vladimir Astapkovič/Sputnik

Gljasik, sin ranije spomenute ženke nilskog konja s mnogo djece Meri, koja je također bila i najstarija ženka nilskog konja u Europi (umrla je s 56 godina, 2013. godine), preko godinu dana mučio se u bolovima. Jedan njegov zub je, naime, nepravilno izrastao i povređivao mu obraz. Nilski konj nije dozvoljavao da mu netko dira zub i podnosio je jake bolove. Zub je trebalo hitno ukloniti.

"Najprije smo pokušali na živo skratiti Gljasiku zub, vezali smo ga konopcima, ali čim smo počeli operaciju, on je pokidao veze i zamalo nije progutao našeg veterinara", pričao je radnik zoološkog vrta. "Nilski se konj smatra najopasnijom životinjom. To je brdo mišića od tri tone. Ako se on razbijesni, može kao od šale probiti betonski zid. To je strašno, znate, ipak želim umrijeti u svom krevetu."

Kaljiningradski zoološki vrt

Profesor veterine Michael Barr iz Njemačke javio se da nilskom konju skrati zub, čak besplatno, ali se ispostavilo da u Rusiju ne može unijeti preparat koji mu je potreban za anesteziju, jer nije certificiran. Osim toga, unos bilo koje količine preparata "Imubilon" u Rusiju se tretira kao transport narkotika. A za životinju od tri tone bilo je potrebno vrlo mnogo narkotika: oko pola litre. Za prijevoz te količine predviđena je kazna do 20 godina zatvora. Alternativa za ovaj preparat nije pronađena u lokalnim veterinarskim klinikama, carinici nisu bili spremni preuzeti odgovornost i propustiti ga, a prijevoz drugih narkotičkih preparata u Kalinjingrad preko dvije granice nije bio tako jednostavan. Situacija se otegla. I dok su administracija zoološkog vrta i državni činovnici razmatrali problem sa zubom nilskog konja, ovaj je polako urastao u njegov obraz.

Ovaj je slučaj postao poznat javnosti gotovo sasvim slučajno. Naime, to se dogodilo kada su 2011. godine novinari moskovskog lista "Ruski reportjor" došli u Kalinjingrad s obrazovnim projektom za novinare i studente i krenuli "tražiti vijesti" u lokalnom zoološkom vrtu. Za Gljasika i njegovu patnju saznalo je mnogo ljudi i proces je pokrenut s mrtve točke.

Kaljiningradski zoološki vrt

U zoološki vrt počeli su dolaziti činovnici, guverner je na Twitteru obećao da će pomoći životinji, a gradonačelnik da će nabaviti potrebnu količinu narkotičkog preparata. Nilski je konj postao politički PR projekt i krenule su šale o tome da će uskoro dobiti stranačku knjižicu "Jedinstvene Rusije".

Na kraju je javnost odigrala ključnu ulogu u rješavanju problema. Preparat za anesteziju nabavljen je, a zub skraćen. Gljasik, koji već ima 31 godinu, i dalje živi u Kalinjingradskom zoološkom vrtu sa suprugom Milom. Zdrav je i na zube se više ne žali.