Grigorjevski desant: Kako je "crna smrt" pokosila Rumunje na Crnom moru

Povod za izvođenje ove operacije bili su uspjesi rumunjskih trupa koji su se dogodili krajem kolovoza 1941. godine. Naime, u žestokim borbama potisnuta je grupa sovjetskih snaga koja je branila istočne prilaze gradu Odesi, nakon čega je praktički kompletno naseljeno mjesto, uključujući i pomorsku luku, ušlo u domet stalne artiljerijske vatre. Pokušaji sovjetske artiljerije da u koordinaciji s površinskim brodovima i zrakoplovnim snagama ušutkaju protivničke artiljerijske baterije nisu dali nikakvog uspjeha. Sovjetsko je zapovjedništvo uvidjelo da se na istočnim sektoru obrane grada mora izvesti operacija koja bi dovela do likvidacije neprijateljskih snaga, točnije njihovih artiljerijskih pozicija koje su u velikoj mjeri ugrožavale obrambene napore Crvene armije.

Prema operativnom planu, likvidaciju neprijateljskih snaga trebale su izvršiti jedinice 157. i 421. pješadijske divizije koje su imale zadatak frontalno napasti na obranu neprijatelja koji se dijelom snaga utvrdio u istočnim predgrađima Odese, gdje je napravio promatračnice i dovukao tešku artiljeriju. Glavni je teret preuzela pješadijska pukovnija 421. pješadijske divizije (bivši 1. pukovnija mornaričkog pješaštva koja je pridodana ovoj diviziji) pod zapovjedništvom pukovnika Osipova. 

Jevgenij Haldej/MAMM/MDF/russiainphoto.ru

Glavno taktičko iznenađenje predstavljalo je angažiranje Sevastopoljske 3. Crnomorske pukovnije mornaričkog pješaštva. Njegova tri bataljuna imala su zadatak izvršiti pomorski desant u pozadinu rumunjskih snaga koje su se prikupljale za napad na istočne dijelove grada. Ukupna jačina ove pukovnije iznosila je oko 1920 ljudi i ona se sastojala od rezervista koji su služili u Ratnoj mornarici i dobrovoljaca koji su činili posade na ratnim brodovima i jedinicama za osiguravanje. U svom su sastavu imali i minobacačku bateriju.

Za samo izvođenje pomorskog desanta zapovjedništvo Crnomorske flote je, uslijed nedostatka specijaliziranih desantno-iskrcajnih sredstava, moralo angažirati klasične ratne brodove. U tom cilju su angažirane lake krstarice "Krasnij Krim" i "Krasnij Kavkaz", kao i razarači "Bojkij", "Bezuprečnij" i "Frunze". Pored njih je planirano da se kao desantno-iskrcajno sredstvo upotrijebi topovnjača "Krasnaja Gruzija", 24 čamaca i 10 samohodnih barkasa. Sva plovila su se nalazila u Odeskoj vojno-pomorskoj bazi. Aktivnu podršku pomorskom desantu trebala je pružiti grupa taktičkih bombardera i brodska artiljerija.

Neposredno uoči samog operacije pojavile su se prve poteškoće koje su mogle ugroziti njezino izvođenje. 22. rujna u ranim jutarnjim satima lake krstarice "Krasnij Krim" i "Krasnij Kavkaz", na kojima se nalazila grupa mornaričkih pješadinaca (njih oko 900), zauzele su u pratnji dva razarača pravac ka Grigorjevki, gdje su se trebali spojiti s desantno-iskrcajnim odredom i brodovima koji su imali zadatak da cijeloj grupaciji pruže neposrednu vatrenu podršku prilikom realizacije desanta. Kada su ove krstarice dostigle zadanu poziciju, nitko im se nije pridužio. Ovo je rezultat događaja koji je mogao zaustaviti cijelu operaciju. Naime, brod na kojem se nalazio zapovjednik izvođenja pomorskog desanta, sovjetski kontraadrmiral Vladimirski (razarač "Frunze"), napadnut je kod Sevastopolja od strane njemačkih bombardera. Tom je prilikom nekoliko bombi pogodilo trup broda i napravilo ozbiljnu materijalnu štetu, što je natjeralo njegovu posadu da ga nasuče na obalu. Značajan dio mornara je izginuo, uključujući i zamjenika zapovjednika obrane Odese, kapetana 1. ranga Ivanova, dok je kontraadmiral Vladimirski ranjen.

Nakon što su dobili informaciju da je kontraadmiral Vladimirski izbačen iz stroja, sovjetsko je zapovjedništvo za zapovjednika operacije postavilo dotadašnjeg zapovjednika Odreda Crnomorske flote (krstarice i razarači), kapetana 1. ranaga S. G. Gorškova, koji je kasnije postao znameniti zapovjednik.

On je brzo uspostavio red u zapovjedništvu, nakon čega su se oglasili brodski topovi. Po pozicijama na kojima je planiran desant izvršena je snažna artiljerijska priprema koja je trajala 1.30 h. Nakon toga je ka obali krenuo prvi desantni ešalon sevastopoljske pukovnije, koji je činila jedna četa po zapovjedništvom poručnika Čarupije. 

Arhivska fotografija

Desantno-iskrcajna sredstva uglavnom nisu mogla doći do obale uslijed niskog nivoa vode. Mornarički pješadinci morali su skakati u prohladnu jesenju vodu i ručno ih privlačiti što bliže obali. Oni su u svojim ruksacima umjesto standardnog pješadijskog sadržaja koji je bio namijenjen za tri dana (streljivo+hrana) nosili samo individualnu dnevnu zalihu kada je u pitanju streljivo i po koja granata.

Istvoremeno s prvim ešalonom mornaričkih pješadinaca izvršen je i zračni desant koji je činila grupa od 23 sovjetska padobranca. Ova se grupa spustila na području sela Šicli. Ona se poslije nekoliko sati oštre borbe uspjela spojiti s "marincima" koji su ovladali obalom.

Do 4 sata ujutro kompletna je pukovnija uspjela izvršiti desant i izaći na kopno. Uskoro su sva tri bataljuna ovladala svim ključnim pozicijama na kojima su se nalazile artiljerijske baterije neprijatelja, koje su do tog trenutka nemilice granatirale Odesu i njezinu luku. Nakon toga su sve jedinice produžile svoj napad u pravcu dijelova 421. i 157. pješadijske divizije koje su izvodile napad iz unutrašnjeg prstena obrane grada. U ovakvim su uvjetima rumunjske jedinice, suočene s napadom s kopna, ali i mora, u neredu počele odstupati ka sjevernom odsjeku fronta. Do večnjerih sati 23. rujna 3. pukovnija mornaričkog pješaštva uspjela je realizirati glavni zadatak i svojim prednjim dijelovima čvrsto zaposjesti liniju: selo Čabanka - kota 57.3 - sela Staraja – selo Nova Dafinovka.

Na glavnom pravcu udara u poptunosti su razbijene dvije rumunjske pješadijske divizije (13. i 15.). Neprijatelj je izgubio više od 2 tisuće vojnika i časnika. Još najmanje tri divizije morale su biti vraćene nazad za Rumunjsku radi popune, dok je velika većina sovjetskih jedinica koje su sudjelovale u ovoj operaciji u potpunosti zadržala svoju borbenu vrijednost. Ovaj se iznenadni poraz negativno odrazio po napadača i na drugim sektorima fronta oko Odese. Naime, više od dva dana Rumunji nisu poduzimali nikakve ofenzivne akcije s juga i zapada. Štoviše, snage koje su se pripremale za zauzimanje grada hitno su prebačene na istok gdje se neprijateljsko zapovjedništvo plašilo daljnjeg razvoja ofenzive na Nikolajev.

Tijekom ove su operacije sovjetske jedinice uspjele zarobiti šest tenkova i tenketa, 39 artiljerijskih oruđa različitog kalibra (uključujući četiri dalekometne haubice kalibra 155 mm), oko 30 minobacača različitog kalibra, nekoliko tisuća mina i ručnih bombi, 127 lakih i teških mitraljeza, više tisuća pušaka i automata, kao i mnogih drugih materijalno-tehničkih i logističkih sredstava, uključujući automobile i motocikle. Značajan dio ove tehnike uskoro je prodefilirao ulicama Odese s natpisima "Što su pucali po Odesi, pucali su!"

Linija fronta je od uže gradske jezgre pomaknuta u prosjeku od 5-8 kilometara. Rumunji su izgubili mogućnost izvođenja artiljerijskih napada po gradu i luci. Ovo je značajno olakšalo kasniju operaciju izvlačenja branitelja ovog grada koji se nalazio u vrlo nepovoljnom operativno-strateškom položaju, u pravcu poluotoka Krima, točnije grada Sevastopolja.