Prije 105 godina u Rusiji prvi put na hidroavionu izvedena "petlja Nesterova"

Kasnije je tekst o ovom jedinstvenom letu kod otoka Ezelj, kako navodi povjesničar Jurij Galjperin, objavljen u veljačkom broju časopisa "Vazduhoplavatelj" za 1917. godinu.

Zanimljivo je da ruski avijatičari nisu riskirali živote zbog letačke taštine, nego kako bi provjerili taktičko-tehničke karakteristike aviona-amfibije konstruktora Grigoroviča i uvježbali elemente zračne bitke. Jer u tijeku je bio Prvi svjetski rat.

"Leteći čamac" M-9 projektiran je kao pomorski izviđački avion, no rat je pokazao da ova amfibija može uspješno obavljati ulogu bombardera ili patrolnog aviona. M-9 je bio dvokrilac s motorom od 150 konjskih snaga. Trup i stupići između krila bili su napravljeni od šperploče, a krila i repna krilca od platna. Hidroavion je dostizao maksimalnu brzinu od 110 kilometara na sat, a prilikom slijetanja se kretao brzinom od 85 kilometara na sat. Mogao se podići na tri kilometra visine.

Pilot Jan Nagórski odlučio je provjeriti koliko se dugo hidroavion može podizati kada je usmjeren vertikalno i poslije koliko vremena komande gube utjecaj na kretanje. Tako je izveo dva "mrtvačka čvora" zaredom. Za vrijeme izvođenja akrobacija Nagórski je zamalo izgubio svog mehaničara koji nije bio vezan. Nikolaj Godovikov ispao je iz sjedišta, ali se uhvatio za krila aviona.

"Oboren u jednom zračnom okršaju iznad Baltičkog mora, on u zapaljenom avionu pada u more. Izvještaj o pogibiji poručnika mornarice Nagórskog bio je dokument na temelju kojeg su povjesničari avijacije 1917. godine završili njegovu biografiju. Ali Nagórski nije poginuo. Bio je ranjen i spasila ga je engleska podmornica", piše Jurij Galjperin.

Za vrijeme Građanskog rata u Rusiji Jan Nagórski vraća se u Poljsku i postaje inženjer-konstruktor u šećernoj industriji. 1956. godine na poziv pilota polarne avijacije posjećuje SSSR, a kasnije piše knjige "Prvi iznad Arktika" i "Nad plamtećim Baltičkim morem". Umro je 9. lipnja 1976. u Varšavi.