Čarobna etnoegzotika Dalekog istoka Rusije na fotografijama Agnije Diness (FOTOGRAFIJE)

01. OŽU 2022.

Ekaterina Sineljščikova

Ajni

Javna domena

Prva fotografkinja na Dalekom istoku bila je Agnija Diness. Ona je snimala kopače zlata i autohtone narode u carskoj Rusiji kada je već prevalila pedesetu. Njezine su fotografije ušle u povijest, ali je ona sama bila i ostala zagonetna ličnost.

Dugo nitko nije znao tko je to Agnija Diness. Ljudi su pogrešno pamtili njezino ime (zvali su je čas Agnesa, čas Aglaja), a mnogi su smatrali da je A. P. Diness muškarac. Nije ni čudo, jer ova profesija krajem 19. stoljeća uopće nije bila tipična za žene. Trebalo je nositi glomaznu kameru, stativ i teške sanduke sa staklenim fotopločama, a ponekad i čitav fotolaboratorij. Posebno je zanimljivo što je Agnija Diness to radila kada je već prevalila pedesetu.

Snimala je panorame gradova u izgradnji, predstavnike autohtonih plemena, ruske brodove sa živopisnim uzvišenjima u pozadini i orijentalne ambijente – hramove, kineske dvorce i paganska svetišta. Geografija njezinih snimaka je fascinantna. Dinessova je obišla čitav Daleki istok i mnoga mjesta u Kini, i sve to o vlastitom trošku i od priloga svojih pokrovitelja.

I pored svega toga, o njezinom se životu još uvijek gotovo ništa ne zna. Prema svjedočenjima, ona je bila supruga poštanskog činovnika i poslije njegove se smrti počela baviti fotografijom. Zimi je radila u vlastitom fotografskom ateljeu, a ljeti je putovala s kamerom. Njezine su snimke 1898. godine došle do ruske prijestolnice i radovi su joj zatraženi za izložbu u Parizu. Od tada je Agnija počela dobivati narudžbe od države i u ekspedicijama je snimala za potrebe Carskog ruskog geografskog društva u Sankt-Peterburgu. I to je sve što se o njoj zna. Nema nijedne njezine fotografije, ne zna se ni gdje se i kada upokojila. Ostalo je samo njezino nasljeđe – jarki i suptilni prikazi Istoka.