Postati maršal Sovjetskog Saveza bilo je najveći san i vrhunac karijere za svakog zapovjednika Crvene armije. Upravo su vojskovođe kao Žukov, Rokosovski, Vasiljevski, Konjev, Mereckov, Govorov, komandujući frontovima i nalazeći se na čelu Generalštaba, zaslužni za poraz nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Međutim, među čitavim nizom "maršala Pobjede" našao se i jedan "maršal poraza". Više puta je Grigorij Ivanovič Kulik imao priliku pokazati se na bojnom polju, ali iz nekog razloga njemu to nije polazilo za rukom.
Topništvo je za Grigorija Kulika bila životni poziv. Tokom Prvog svjetskog rata od redova je napredovao do čina starijeg fejerverkera (stariji podčasnik u topništvu), uspješno je zapovijedao topničkim jedinicama tijekom Građanskog rata. Prilikom obrane Caricina (kasnijeg Staljingrada) Kulik se upoznao sa Staljinom i uspio da steći veliko poštovanje budućeg "oca naroda". Već u poslijeratnom razdoblju Grigorij Kulik se našao na čelu Glavnog topničkog zapovjedništva Crvene armije.
Britanski tenkovi u Caricinu
Gosudarstvennij arhiv Volgogradskoj oblasti"Ako ćemo pravo, autoritet i nestrpljenje nisu bile jedine crte Kulikovog karaktera. Za razliku od nekih svojih podređenih, on se nije plašio odgovornosti i ponekad je, polazeći od vlastitog shvaćanja interesa posla i zadatka povećanja obrambene sposobnosti zemlje, donosio prilično rizične odluke", zapisao je o Kuliku konstruktor topničkog naoružanja, Vasilij Grabin. Tako je na vrhuncu masovnih represija u zemlji, poznatih kao "Veliki teror", Grigorij Kulikov Staljinu poslao pismo u kojem je izrazio zabrinutost zbog čistke u zapovjednom sastavu Crvene armije koja podriva borbenu sposobnost Sovjetskog Saveza. Ova epizoda, ipak, nije imala nikakve negativne posljedice po njega.
Grigorij Ivanovič Kulik (1890. — 1950.)
mil.ruPovratak na ratno poprište krajem 30-ih bio je za Kulikova sasvim neuspješan. Za vrijeme bitaka protiv Japanaca na rijeci Halkin Gol u srpnju 1939. on je, budući odgovoran za korištenje topništva, pokušao se u najkritičnijem trenutku sukoba bez ikakvog povoda umiješati u zapovjedništvo nad čitavom vojskom, što je bio zadatak Grigorija Žukova. Na kraju, nakon što je prekoren iz Moskve, Grigorij Kulik je hitno povučen u prijestolnicu.
Georgij Žukov među vojnicima u Mongoliji
Viktor Temin/Sputnik
Početak rata protiv Finske bio je za Kulika, kao i za ostatak rukovodećeg sastava sovjetske vojske, neuspješan. Ipak, upravo topništvo koju je pripremio Grigorij Kulik odigralo je ključnu ulogu u proboju linije Manerhajma u veljači 1940. godine. 21. ožujka iste godine on je "za uzorno izvršenje borbenih zadataka komande u sovjetsko-finskom ratu" dobio zvanje Heroja Sovjetskog Saveza, a 7. svibnja i čin maršala.
Poslije napada Njemačke na Sovjetski Savez, maršal Kulik je upućen da pruži pomoć zapovjedništvu zapadnog fronta, ali praktički odmah po dolasku je opkoljen. "Nashvatljivo ponašanje zamjenika narodnog komesara obrane maršala Kulika", zapisao je u svom izvještaju kasnije načelnik 3. odeljenja 10. armije, komesar puka Los: "Svima je naredio da skinu znakove raspoznavanja, da bace dokumente, zatim da se preruše u seljačku odjeću i sam se preobukao u seljaka. Nikakve dokumente nije imao sa sobom, ne znam je li ih uopće ponio iz Moskve. Predlagao je da ostavimo oružje, a meni osobno da ostavim ordenje i dokumente, ali osim pobočnika, po činu bojnika, čije sam prezime zaboravio, niko nije ostavio dokumente i oružje. On je to objašnjavao time što će, ako dospijemo u ruke neprijatelja, oni misliti da smo seljaci i pustiti nas." Opkoljene jedinice su tek dva tjedna kasnije uspjele se probiti iz obruča.
Sljedeći maršalov neuspjeh bila 1. Sinjavinska operacija u rujnu 1941. godine, tijekom koje mu nije uspjelo snagama pojačane 54. armije probiti opsadu Lenjingrada. Jedan od glavnih uzroka poraza bio je još jedan sukobt Kulika sa Žukovom, koji je tada zauzimao dužnost zapovjednika Lenjingradskog fronta i rukovodio probojem iz pravca grada pod opsadom. Njih dvojica nisu se uspjeli dogovoriti o zajedničkim koordiniranim djelovanjima. "S gorčinom pamtim tog čovjeka", zapisao je u memoarima Aleksandar Vasiljevski. "Početkom rata neuspješno je realizirao zadatke stožera u zapadnom pravcu, zatim je isto tako slabo zapovijedao jednom armijom kod Lenjingrada. Zbog negativnih osobina nije uživao poštovanje u vojsci i nije znao organizirano rukovoditi djelovanjima jedinica."
Lenjingradski front, rujan/listopad 1941.
mil.ru"Kulik je bio slabo organizirana osoba s visokim mišljenjem o sebi, koja je sve svoje akcije smatrala nepogrješivim. Često je bilo teško dokučiti što on hoće i čemu teži. Za najbolju metodu rada smatrao je držanje podređenih u strahu. Njegova omiljena izreka prilikom izdavanja zadataka bila je: 'Zatvor ili orden'", prisjećao se glavni maršal topništva, Nikolaj Voronov.
Grigorij Kulik
Arhivska fotografijaKap koja je prelila čašu Staljinovog strpljenja bili su događaji početkom studenog 1941. godine na Krimu. Kulik je kao opunomoćenik stožera vrhovnog zapovjedništva dobio naredbu da svim snagama zadrži grad Kerč na istoku poluotoka. Ali, Grigorij Kulik je, uočivši slabost dezorganizirane vojske, izdao naredbu da se jedinice evakuiraju preko tjesnaca na Tamanski poluotok, gdje je planirao organizirati obranu. Krajem 50-ih godina istraga specijalne komisije je utvrdila da je u tim uvjetima bilo nemoguće zadržati grad. Međutim, za vrijeme rata vrhovna komanda je imala drugačije mišljenje i Grigorij Kulik je optužen za vojni prekršaj.
Grigorij Kulik
Aleksandr Ustinov/Arhiv Ninelj Aleksandrovni UstinovojOsim za to što je "usprkos Staljinovoj naredbi" predao Kerč maršal je optužen i da je izgubio Rostov na Donu, gdje ga je također uputio stožer kao svog predstavnika. "Kulikov prekršaj sastoji se u tome što nikako nije iskoristio mogućnosti za zaštitu Kerča i Rostova koje su mu stajale na raspolaganju, nije organizirao njihovu obranu i poveo se kao kukavica, preplašen Nijemcima, kao gubitnik koji je izgubio perspektivu i vjeru u našu pobjedu nad njemačkim osvajačima", stajalo je u odluci narodnog komesara obrane Josifa Staljina. 19. veljače 1942. godine Kuliku su oduzeti čin maršala i zvanje Heroja Sovjetskog Saveza, kao i sva odlikovanja.
Grigorij Kulik je deklasiran do čina general-bojnika i nastavio je ograničeno sudjelovati u vojnim operacijama, ali nije postigao nikakve vidljive rezultate. U određenom trenutku napredovao je do čina general-poručnika i vraćen mu je dio odlikovanja, ali poslije nezadovoljavajućeg rada u Glavnoj upravi za formiranje i sastav Crvene armije ponovo je lišen čina do general-bojnika.
Grigorij Kulik nikada nije smatrao da je odgovoran za svoje neuspjehe. Praktički protjeran na dužnost zamjenika zapovjednika Privološkog vojnog okruga poslije rata, on je u privatnim razgovorima s kolegama otvoreno kritizirao "laktaroše" u redovima najvišeg zapovjednog sastava i nije se libio optuživati rukovodstvo zemlje. Početkom 1947. godine Kulik je zajedno s generalima Vasilijem Gordovom i Filipom Ribaljčenkom iz istog okruga uhićen i tri godine kasnije strijeljan "po optužbi da je organizirao zavjeru za borbu protiv sovjetske vlasti". Tek u vrijeme vlasti Nikite Hruščova posmrtno su mu vraćeni čin maršala, zvanje Heroja Sovjetskog Saveza i pravo na državna odlikovanja.
Posljednja fotografija Kulika
Javno vlasništvoPrijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
