Rusija je tijekom povijesti imala nekoliko prijestolnica, odnosno točno šest. Ovaj su privilegirani status, međutim, Moskva i Sankt-Peterburg imali najduže. Krajem 14. stoljeća Moskva je nakon vremena feudalne podijeljenosti i ratova između kneževa postala centar ujedinjenja ruskih gradova. U 16. stoljeću Ivan Grozni je Moskvu proglasio glavnim gradom ruskih zemalja, a sebi dodijelio titulu cara.
Moskva je tako postala gotovo svetinja i srce ruske civilizacije. U crkvama moskovskog Kremlja krstili su se, krunili i sahranjivali svi ruski carevi... Sve dok krajem 17. stoljeća na prijestolje nije došao Petar Veliki. On je od djetinjstva imao prijatelje među Nijemcima i bio čest gost u njemačkom naselju kod Moskve.
Petru se svidio asketski stil života Nijemaca i s vremenom je zamrzio pretjeranu raskoš u običajima starog dvora, bogato ukrašene ali glomazne dvorske odore i gozbe na kojima su se jela služila u zlatnom posuđu. Petar je otputovao u Europu i tamo proveo nekoliko godina upoznajući i usvajajući običaje i način života Europljana, pa se u Rusiju vratio kao potpuno drugi čovjek. Odlučio je svoju zemlju promijeniti u skladu sa svojim saznanjima. Staromodna Moskva se, naime, nije uklapala u njegove planove.
Petar Veliki je poželio sagraditi novi grad na europski način s utvrđenim urbanističkim planom (kakvi nisu postojali u kaotičnim ruskim gradovima). Također, Petar je pozvao europske arhitekte da grade zgrade kakve Rusija ranije nije vidjela. Novom gradu je nadjenuo strano ime u njemačkom stilu: Sankt-Peterburg, u čast svetog Petra, svog zaštitnika.
Izgradnja novog grada počela je 1703. godine, a već 1712. Petar je tu smjestio svoju prijestolnicu. 1721. godine proglasio je sebe carem. Rusija je tako postala carstvo sa Sankt-Peterburgom kao prijestolnicom. Sve do 1918. Sankt-Peterburg se veoma razlikovao od ostatka zemlje, i to ne samo kada se radi o arhitekturi i urbanizmu.
Sankt-Peterburg je postao grad u kojem su živjeli stranci i plemstvo. U njemu se češće govorilo na francuskom i njemačkom nego na ruskom. Grad je bio centar obrazovanja i kulture: baleta, glazbe, književnosti i slikarstva. Najtalentiraniji ljudi iz carstva, kao i iz Europe, sjatili su se u Sankt-Peterburg. Bili su zaljubljeni u ljepotu grada, kao i u ekonomske mogućnosti koje je on pružao. Čak i pravoslavne crkve u gradu razlikovale su se od onih u Moskvi, jer su mnoge bile podignute u baroknom stilu. Do danas je Sankt-Peterburg poznat kao "kulturna prijestolnica" Rusije.
Grad se brzo razvijao i usvajao sve vrste inovacija; zato ne iznenađuje što su se u njemu pojavili revolucionari. Počevši od druge polovine 19. stoljeća, oni su vršili terorističke napade i čak izveli uspješan atentat na cara Aleksandra II. Radnici su se počeli buniti protiv loših uvjeta i niskih plaća... I na kraju je izbila revolucija.
Kao što se Petar Veliki nekada želio otarasiti starog patrijarhalnog carstva, boljševici su, preuzevši vlast, odmah pokušali izbrisati prošlost carstva. Jednom od svojih mjera 1918. godine vratili su prijestolnicu nove Sovjetske Rusije u Moskvu. To je bila prije svega propagandna odluka, jer je, kao što se sjećate, stara Moskva bila kolijevka ruskog naroda, a nije se dovodila u vezu sa strancima koji nisu razumjeli obične sovjetske ljude: seljake i radnike.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
