Sovjetski nogometaši, sudionici prve utakmice radnih timova Francuske i Sovjetskog Saveza 1926. godine u Parizu. Zastavu drži kapetan sovjetskog tima, Petar Artemjev.
Simbolika i himne socijalističkih zemalja na međunarodnim natjecanjima u Europi nisu bile dobrodošle. Npr., bilo je zabranjeno prikazivati crvenu zastavu SSSR-a i intonirati sovjetsku "Internacionalu". Ovu zabranu su vješto zaobišli nogometaši sovjetske reprezentacije na međunarodnoj turneji 1932. godine po Baltiku, Skandinaviji i Njemačkoj. Kapetan reprezentacije Artemjev prošvercao je preko granice zastavu umotavši je oko tijela. Ekipa je izašla na stadion noseći ogromno crveno platno.
Vadim Sinjavski
Javno vlasništvoRadio se širio zajedno s popularizacijom sporta. Prvi prijenos nogometne utakmice preko radija bio je 26. svibnja 1929. godine. Meč između reprezentacija Ukrajine i Moskve komentirao je 22-godišnji Vadim Sinjavski, koji će kasnije postati legendarni komentator i jedan od prvih sportskih novinara u SSSR-u. Zanimljivo je da je Sinjavski imao vrlo dobar sluh. Prije nego što je primljen na dužnost instruktora za fiskulturne prijenose radio je kao pijanistu moskovskim kazalištima.
Utakmica na Crvenom trgu
Javno vlasništvoGlavni gledatelj utakmice odigrane 1939. na Crvenom trgu bio je veliki ljubitelj nogometa, Staljin. Meč je odigran u završnici velike fiskulturne parade. Igrala je prva postava "Spartaka" protiv rezervne ekipe istog tima. Prije utakmice je na trgu rasprostrt divovski zeleni tepih od filca površine 9000 kvadratnih metara. Na izradi tepiha radilo je 300 ljudi. Igra je izvedena po unaprijed propisanom scenariju, tako da je Staljin vidio raznovrsne golove.
Živa značka Svesaveznog sportskog kompleksa GTO ("Gotov k trudu i oborone" – "Spreman za rad i obranu").
N. Kubejev/MAMM/MDFU SSSR-u je 1932. godine pokrenut sveobuhvatan projekt u oblasti fizičke kulture. On je podrazumijevao novu koncepciju načina života sovjetskih građana. Zvao se "Gotov k trudu i oborone" (spreman za rad i obranu), skraćeno GTO. Prema planu, svaki sovjetski građanin je morao dobro trčati, skakati, pucati, bacati i plivati, dobro raditi zgibove, itd. Stupanj fizičke spremnosti definiran je normama GTO, a uspjeh je obilježavan značkom. Projekt je funkcionirao sve do raspada SSSR-a.
Sovjetsko rukovodstvo je dugo bilo protiv nagrađivanja sportaša. Smatralo se da su medalje i nagrade utjecaj buržoaskog Zapada, koji ne treba postojati u socijalističkoj zemlji. Vremenom se taj stav promijenio. Nagradu na nogometnom prvenstvu dizajnirao je rukovoditelj nogometnog vijeća, Aleksej Sokolov. On je tokom 1930-ih u jednoj moskovskoj antikvarnici kupio zdjelu i dao draguljarima da joj dodaju stopice odozdo i grb SSSR-a preko sredine, a na vrhu figuru nogometaša.
Nogometaši "Spartaka" na Paradi sportaša 1937.
Javno vlasništvoU proljeće 1942. godine Narodni komesarijat za unutarnje poslove uhapsio je legendu prijestolničkog "Spartaka", zaslužnog majstora sporta, Nikolaja Starostina. Kasnije su privedena i tri njegova brata, svi nogometaši "Spartaka". Istraga je trajala preko godinu i pol dana, poslije čega su braća optužena za pokušaj ubojstva Staljina na paradi 1937. godine.
Kasnije je optužba preinačena u "pohvalu buržoaskog sporta i pokušaje da se u sovjetski sport infiltriraju buržoaske manire". Navodno je automobil u obliku kopačke prošao desetak metara od mauzoleja, što bi Starostinim omogućilo da izvrše teroristički napad. Braća su osuđena na 10 godina i poslana u različite zatvore da ne bi dolazili u kontakt.
U ringu su sportaši iz OMSBON-a (Zasebne motostreljačke brigade za posebne namjene NKVD-a). Levo J. G.Trofimov. Streljana "Dinamo“ u Mitiščima, kolovoz 1941.
Javno vlasništvoMoskva je bila jedan od posljednjih gradova na teritoriju Europe gdje je u vrijeme rata održano nogometno prvenstvo. Nogometaši su nastavili da igraju i osim žestokih sukoba Crvene armije i neprijateljskih snaga. Doduše, na kraju je prvenstvo ipak obustavljeno. Petog dana rata osnovana je Zasebna motostreljačka brigada za posebne namjene u sklopu Narodnog komesarijata za unutrarnje poslove. U njoj su bili različiti sportaši, od atletičara i strijelaca do skijaša, boksera i plivača. Glavni zadatak ove jedinice bile su diverzantske operacije na frontu i u neprijateljskoj pozadini.
Nogometna ekipa "Dinama" pred utakmicu s "Chelsea", 1945.
SputnikPoslije rata, u jesen 1945. godine, sovjetski klub "Dinamo" odlazi na turneju po gradovima Velike Britanije. Službeno je to bila sportska akcija koja je imala za cilj pružanje podrške saveznicima u teškom poslijeratnom razdoblju i demonstraciju sportskih dostignuća. Međutim, sovjetska delegacija je uručila Britancima spisak zahtjeva vezanih za pravilnik održavanja prijateljskih utakmica, tražeći da sovjetski nogometaši izlaze na teren samo protiv engleskih klubova i to najviše jednom tjedno (isključivo subotom), bez ikakvih zabavnih aktivnosti koje nemaju veze s nogometom, bez zagrijavanja i treninga pred utakmicu (to je Britancima zvučalo prilično čudno). Sovjetski nogometaši su odigrali četiri utakmice, dvije su pobijedili, a dvije su završene neriješenim rezultatom.
Šahovski meč-turnir za titulu svjetskog prvaka između velemajstora Mihaila Botvinika (SSSR) i Semjuela Reševskog (SŠA). Moskva, 1948.
Anatolij Garanjin/SputnikMihail Botvinik je 1948. godine odigrao meč-turnir u Haagu i Moskvi i postao svjetski prvak u šahu. Poslije te pobjede šah postaje državni sport, a sovjetska šahovska škola zauzima dominantan položaj u cijelom svijetu i to u nekoliko idućih desetljeća. Amateri i profesionalci do detalja analiziraju sheme i mečeve sovjetskih majstora Botvinika, Talja, Petrosjana, Spaskog i kasnije Karpova i Kasparova.
Nogometna utakmica 1937. Tribine stadiona "Dinamo".
Ivan Šagin/SputnikJedan od prvih i najvećih stadiona u zemlji bila je arena državnog sportskog društva "Dinamo". Bilo je to prvo i uspješno iskustvo rada sa sportskim objektima od armiranog betona tolikih razmjera. Stadion je, naime, mogao primiti 25 000 gledatelja i sagrađen je u rekordnom roku – za samo godinu dana. Već u ljeto 1928. godine na ovom stadionu je održana svesavezna Spartakijada. Projekt su napravili Dmitrij Jofan i Mojsej Ginzburg, ali je na kraju stadion ipak građen po korigiranom planu Arkadija Langmana i Lazara Čerikovera.
Russia Beyond se zahvaljuje dokumentarnom projektu online kina KION "Sport XX. stoljeća", za pomoć u pripremi materijala.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu