Zvjezdani trenutak MiG-23: Kako su kubanski migovi zaustavili ofenzivu snaga JAR-a

U početku njihov broj nije bio velik, a zadatak im je bio braniti zračni prostor iznad Luande, dok su kasnije s inteziviranjem borbenih djelovanja premješteni na jug zemlje. MiG-23 i kubanski piloti odigrali su veliku ulogu zagospodarivši na nebu Namibije, dok su udarima po kopnenim ciljevima odigrali veliku ulogu u zaustavljanju ofenziva južnoafričkih snaga.

Nakon serije teških poraza od znatno bolje obučenih snaga Južnoafričke Republike, rukovodstvo Angole zatražilo je pomoć od prijateljske Kube. Kubanci su iz ranijih operacija bili poznati kao mač komunizma na žarišnim točkama gdje se SSSR sukobljavao s Amerikom i njezinim satelitima. Ni ovoga puta pomoć nije izostala. Kubanski lider Fidel Castro obećao je pomoć i vrlo brzo su se kubanski migovi pojavili na nebu Angole. Zadatak kubanskih pilota bio je udarima po zemaljskim ciljevima zaustaviti nastupanje snaga južnoafričke republike i osvojiti zračnu premoć.

Njihov debi počeo je u tijeku velike bitke kod Cuito Cuanavalea (1988.). Ekspresno brzo transportnim avionima IL-62M iz Havane dostavljena je prva eskadrila migova pod zapovjedništvom pukovnika Armanda Gonzáleza. Prve letove obavljali su s aerodroma Menonge. Prvi cilj - pomoći da se zaustavi nastupanje južnoafričkih snaga.

Ako su južnoafrički Miragei imali nadmoć nad MiG-21, sve se izmijenilo pošiljkom Kubanaca. MiG-23 za nekoliko mjeseci djelovanja preuzeo je nebo nad Namibijom. Rujan je postao crni mjesec za avijaciju JAR-a. U nekoliko sukoba na nebu Namibije Kubanci su uspjeli oboriti više aviona Mirage F1AZ, nakon čega je zračna premoć potpuno prešla u ruke Kubanaca. Jedan takav slučaj dogodio se 27. rujna kada je MiG-23ML (pilot bojnik Rivas) srušio južnoafrički Mirage raketom R-23. U tijeku svih zračnih bitki još su četiri Miragea oštećena, dok s druge strane nisu uspjeli oboriti nijedan MiG-23. Piloti JAR-a su dobili instrukcije da izbjegavaju sukobe sa Kubancima.

Paralelno s ostvarenjem kontrole zračnog prostora počeli su naleti na južnoafričke trupe. Među prvim ciljevima bile su transportne kolone. "Migovi nas bombardiraju svaki dan, bacaju desetke bombi i mi ne možemo ništa protiv toga. Za vrijeme napada napuštamo položaje i ulazimo u pripremljena skloništa, u njima ostajemo sve dok se migovi ne vrate na svoje aerodrome", napisao je jedan od južnoafričkih vojnika.

MiG-23

Arhivska fotografija

13. siječnja kopnene snage JAR-a prešle su u odlučujuće nastupanje na pozicije angolske vojske. Nastupanje su počeli po kišnom vremenu nadajući se da će to odvratiti Kubance od korištenja avijacije. Pored toga, neprekidno su gađali bazu Menonge dalekometnim haubicama G-5 i G-6. Međutim, kalkulacije su se pokazale pogrešnima. Pukovnik Trujillo vratio je migove u bazu i počeo bombardiranje neprijateljskih položaja. Za vrijeme ove misije eskadrila MiG-23ML izvršila je 23 borbena leta i bacila na protivnika 44 tona bombi i raketa. Kao rezultat ovih napada, snage JAR-a su izgubile dvadeset borbenih vozila, od čega 7 teških tenkova "Olifant". To je bio tek početak.

16. siječnja tijekom izviđačkog leta pukovnik Trujillo uspio je uočiti jednog "Olifanta" nekoilko kilometara jugoistočno od Cuito Cuanavalea. Prateći tenk otkrio je velike količine maskirane tehnike snaga "juga"“. Nakon šest sati po otkrivenim ciljevima šest aviona MiG-23 izvršilo je teški bombarderski napad. Napad se pokazao neočekivanim za protivnika. Poslije prvih napada u zrak se podigao stup vatre, dima i plamena koji se vidio s udaljenosti od nekoliko kilometara. Dimni stup dostizao je visinu od 300 metara.

Kritični dan bio je 14. veljače kada su snage JAR-a napravile veliki proboj u obrani snaga Angole. Samo intervencija Kubanaca i zračna podrška migova omogućili su da se situacija na frontu stabilizira. Kubanci su izveli 35 letova na kritičnim pravcima i u brišućem letu bacali bombe i mitraljirali nastupajuće snage dajući tako veliki doprinos. Noćni napad snaga JAR-a 25. veljače također je odbijen uz pomoć migova koji su tijekom 52 naleta bacili 26 tona bombi.

Najopasnije oružje snaga JAR-a bile su haubice G-5 i G-6 koje su mogle gađati ciljeve udaljene čak i do 60 km. Pukovnik Trujillo uspio je 26. veljače pronaći jednu haubicu G-5 blizu rijeke Chambinge, nakon čega je uslijedilo masovno bombardiranje područja. Haubica je uništena. Poslije tog slučaja, po sjećanjima južnoafričkih artiljeraca, artiljerijska djelovanja postala su vrlo ograničena i isključivo kada na nebu nije bilo kubanskih migova.

Za sve vrijeme intenzivnih borbi od siječnja do ožujka 1988. kubanski migovi izvršili su 1283 leta, od kojih 722 djelovanja po ciljevima na zemlji. Za vrijeme jurišnih operacija bačeno je 358 tona bombi i ispaljeno 4000 raketa S-5. Kubanci su tvrdili da su u ovim napadima ubili preko 700 vojnika JAR-a i uništili preko 70 jedinica neprijateljske tehnike. Ukupno su tijekom čitavog angažiranja Kubanci izgubili 9 aviona MiG-23, ali nijedan nije oboren u zračnoj borbi. Bilo je to najuspješnije angažiranje ovog sovjetskog lovca-bombardera.