Kako se "otac američke mornarice" našao u središtu seksualnog skandala u Rusiji

Kira Lisicka (Javna domena; Fjodor Rokotov/Tretjakovska galerija; Johann Baptist von Lampi der Ältere)
Služenje ruskoj carici donijelo je američkom nacionalnom heroju Johnu Paulu Jonesu nagli uspon u karijeri. U isto je vrijeme doživio jedan od najvećih šokova u svom životu.

Američki rat za neovisnost bio je za škotskog mornara Johna Paula Jonesa zvjezdani trenutak. Bio je ne samo jedan od prvih časnika Američke kontinentalne mornarice, nego i najuspješniji među njima.

John Paul Jones

Jones je aktivno i učinkovito gusario uz obale Velike Britanije, napadajući neprijateljske trgovačke brodove. Među njegovim je zaslugama jedna od najčuvenijih američkih pomorskih pobjeda u tom sukobu: zauzimanje britanskog vojnog broda "Drake" i fregate "Serapis", koja je posjedovala 50 topova.

Američki rat za neovisnost: Bitka kod Flamborough Heada, Istočni Yorkshire, Engleska, 22. rujna 1779., između Amerikanca Johna Paula Jonesa i britanskog broda

Kad je rat završio 1783. godine, "otac američke mornarice", kako često nazivaju Johna Paula Jonesa, ostao je bez posla. Dosađivao se u diplomatskoj službi u Europi, sve dok 1787. godine nije dobio priliku za ponovni povratak na more. Rusko Carstvo, koje se u to vrijeme borilo protiv Turaka, bilo je zainteresirano za njegove usluge.

John Paul Jones, američki pomorski časnik (rođen u Škotskoj). 1747.-1792.

U ruskoj službi

Katarina II. odmah je promaknula Jonesa u čin kontraadmirala (u američkoj se floti popeo samo do čina kapetana) i poslala ga na Crno more pod zapovjedništvom kneza Grigorija Potemkina. "Ovaj je čovjek sposoban umnožiti strah i strahopoštovanje kod neprijatelja; njegovo vam je ime poznato; kada dođe k vama, sami ćete najbolje shvatiti je li on zaista takav kako se o njemu priča", napisala je carica ruskom vojskovođi.

Portret Katarine II.

Pavel Žones, kako su američkog pomorskog zapovjednika počeli nazivati ​​na ruski način, opravdao je povjerenje. Zapovijedajući eskadrilom od 11 brodova, on je, zajedno s ruskom veslačkom flotilom kontraadmirala Karla Heinricha von Nassau-Siegena, u lipnju 1788. potukao tursku flotu u blizini crnomorske tvrđave Očakov. Neprijatelj je izgubio 15 brodova, ubijeno je 6 tisuća ljudi, a zarobljeno njih tisuću i pol.

Osobni odnosi kontraadmirala bili su puno složeniji. John Paul Jones prilično je hladno komunicirao s Potemkinom, dok su se Jones  i Nassau-Siegen, prema riječima kneževa pobočnika, grofa Rogera de Damasa, "mrzili svim srcem".

Grigorij Aleksandrovič Potemkin-Tavričeski

Kao rezultat toga, Pavel Žones je čak i prije kraja rata premješten u Sankt-Peterburg pod izlikom premještaja u zapovjedništvo Baltičke flote. Umjesto toga je, međutim, doživio jedan od najvećih šokova u svom životu.

Skandal

31. ožujka 1789. majka desetogodišnje Katarine Stepanove (Goljcvart) optužila je kontraadmirala za silovanje svoje kćeri. Slučaj je naišao na veliki odjek te je dospio do same carice.

Gotovo odmah, 2. travnja, John Paul Jones poslao je poruku šefu policije Sankt-Peterburga Nikiti Rilejevu, u kojoj je tvrdio da Stepanova uopće nije bezazlena naivka, nego "posrnula djevojka koja je nekoliko puta posjetila moju kuću i s kojom sam često zabavljao, ali uvijek to i platio".

Međutim, ubrzo je kontraadmiral iznenada predstavio drugačiju verziju događaja. Svom je prijatelju, francuskom veleposlaniku grofu Louis-Philippeu de Séguru (jedinom koji ga se u petrogradskom društvu nije odrekao), rekao da nije imao seksualne odnose sa Stepanovom, nego je postao žrtva prijevare nje i njezine majke.

Prema njegovim riječima, djevojka je došla pitati ima li rublja ili čipke koju treba zakrpati, no on ih nije imao. "Tada je počela činiti opscene geste. Savjetovao sam joj da ne radi te odvratne stvari, dao joj novac i otpravio je", prepričao je Ségur Jonesove riječi. "Čim se udaljila od vrata, rastrgala je rukave i čipkastu maramu i povikala: 'Silovanje!' te se bacila u zagrljaj mame Goljcvart, koja se odjednom tamo zatekla."

Admiral John Paul Jones

Zatekavši se u središtu skandala, kontraadmiral je upao u duboku depresiju. Od samoubojstva ga je spasio Ségur, koji je svoga prijatelja zatekao kod kuće s napunjenim pištoljem u ruci.

Međutim, tijekom daljnjeg je postupka utvrđeno da je majka lagala o dobi svoje kćeri - imala je dvanaest godina (što je, po tadašnjim standardima, bila rana, ali prihvatljiva dob za početak seksualnih aktivnosti), kao i o silovanju: intimni susreti Stepanove s Johnom Paulom Jonesom odvijali su se redovito i prilično mirno. Amerikanac je bio siguran da iza ovog skandala stoji neki njegov neprijatelj iz najviših krugova vlasti. O kome se radi, međutim, ostaje nepoznato.

Odlazak

Unatoč tome što su optužbe protiv Johna Paula Jonesa odbačene, on je u Rusiji postao persona non grata. Nikad nije stupio na očekivanu poziciju u Baltičkoj floti, za razliku od svog rivala Nassau-Siegena, koji bi mogao biti taj koji je kovao urote protiv kontraadmirala.

John Paul Jones

Katarina II. poslala je Jonesa na dvogodišnji dopust, bez ukidanja plaće i čina. Zapravo se radilo o ostavci, koju Pavel Žones nije htio prihvatiti.

Ipak, sve su njegove brojne molbe vlastima na kraju ostale bez odgovora. U kolovozu 1789. gnjevni i ogorčeni John Paul Jones zauvijek je napustio Rusiju.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće