SAD: Na obljetnicu "Pustinjske oluje" odabrano top šest okršaja iračkih migova s lovcima SAD-a

Wikipedija
Američki internetski portal The Military Watch napravio je na 30. godišnjicu od početka operacije "Pustinjska oluja" analizu najupečatljivijih borbi (dogfight) koje su se dogodile u zračnom prostoru ove države između RZ SAD-a i Iraka. U zračnim borbama na ovom prostorno ograničenom frontu okršaji su bili intenzivniji nego za vrijeme Vijetnamskog rata, zaključuju stručnjaci ovog američkog medija.

Irak je u to vrijeme raspolagao borbenim letjelicama koje su uglavnom spadale u zrakoplovnu tehniku treće generacije, kao što su Mirage F1 i MiG-23. U to je vrijeme RZ SAD svoju snagu baziralo na masovnoj upotrebi višenamjenskih lovačkih aviona četvrte generacije F-15C "Eagle", koji su imali zadatak uspostaviti suverenu dominaciju u zraku, iznad zone na kojoj se izvode borbene operacije. Ove su letjelice prilikom izvođenja svojih ofenzivnih djelovanja radile u bliskoj koordinaciji s avionima za rano otkrivanje i navođenje (tzv. "leteći radari") E-3 "Sentry". S druge strane, Irak nije bio u stanju koristiti ni približno sličnu tehniku. Unatoč tome, iračkim je pilotima pošlo za rukom u nekoliko zračnih sudara ostvariti pobjede, gdje su koristili višenamjenske borbene avione četvrte generacije MiG-29A i lovce-presretače MiG-25PD.

Američki autori uspjeli su zabilježiti šest takvih zračnih duela. Pa krenimo redom:

1. MiG-25PD protiv F-18 "Hornet"

Prva zračna borba između američkih i iračkih borbenih aviona dogodila se 17. siječnja. Presretači MiG-25PD, koji su se nalazili u sastavu 96. lovačke eskadrile RZ Iraka, napali su dva američka lovca F-18 "Hornet". Ovi su avioni napadnuti lansiranjem raketa srednjeg dometa klase "zrak-zrak" R-40RD (AA-6 "Acrid"), koje su posjedovale snažnu rasprskavajuće-razornu bojevu glavu težine 36 kg i sasvim odgovarajući domet koji je, prema riječima autora, nadmašivao tadašnje američke analoge kada su u pitanju rakete slične kategorije. U ovom je napadu jedan F-18 "Hornet" oboren. Pilot Scott Speicher (čin pukovnika) tom je prilikom poginuo.

MiG-25 je spadao u borbeno najsposobnije letjelice koje su se nalazile u sastavu iračkog ratnog zrakoplovstva, posebno kada se govorio o borbama u zraku. Na njemu se nalazio velik i moćan paket različitih senzora, dok je sama letjelica imala takve letno-tehničke sposobnosti da je bez nekog većeg napora mogla dostići brzinu 3 Ma.

2. MiG-25PD protiv F-15C "Eagle"

Istog dana (17. siječnja) došlo je do još jednog borbenog kontakta u zračnom prostoru kada su dva aviona MiG-25PD napala isti broj višenamjenskih američkih lovaca F-15. U tom je trenutku ovaj par američkih lovaca realizirao zračnu misiju osiguravanja. Po zahvaćenim su ciljevima lansirane rakete srednjeg dometa R-40RD, koje ovoga puta nisu ništa uradile. S druge je strane lansirano najmanje desetak američkih raketa srednjeg dometa AIM-7M, koje također nisu imale nikakvog efekta, jer su ih MiG-25 zahvaljujući svojoj brzini uspjeli izbjeći.

Ovdje treba istaknuti da je američki lovac četvrte generacije F-15 specijalno konstruiran za borbu protiv sovjetskih superssničnih lovaca-presretača MiG-25PD, koji spada u jednu od najbržih operativnih borbenih letjelica koje su ikada napravljene. I jedan i drugi avion bili su gabaritni i spadali su u tešku kategoriju borbenih aparata. Njihova namjena bila je borba u zračnom prostoru na malim, srednjim i velikim udaljenostima i različitim visinama. F-15 je u odnosu na svog konkurenta imao ozbiljnu prednost, jer je radio u koordinaciji s ranije spomenutim "letećim radarima", koji su američkim pilotima omogućavali značajno bolji uvid cjelokupnog bojišta. Pored toga, verzija letjelice MiG-25PD bila je jeftinija izvozna varijanta, koja je po tehničko-taktičkim parametrima bila prilično slabija u odnosu na iste letjelice koje je koristila sovjetska vojska, uključujući i zemlje koje su bile unutar Varšavskog ugovora. Tako da je ovaj avion mogao prikazati samo dio svojih realnih borbenih sposobnosti u sukobu s američkim F-15.

3. MiG-29A "Fulcrum" protiv F-111 "Aardvark" i B-52G "Stratofortress"

Tijekom ovog rata došlo je i do upotrebe lovačkih aviona četvrte generacije koje je nabavio Irak. Naime, višenamjenski lovci MiG-29A uspjeli su oboriti američki taktički bombarder velikog doleta F-111 "Aardvark", kao i pogoditi strateški bombarder B-52G. MiG-291 je u to vrijeme bio najnoviji projekt sovjetskog vojno-industrijskog kompleksa, koji je, pored opremanja sovjetske vojske, bio namijenjen i za izvoz. Iako je po brzinskim karakteristikama bio inferiorniji od lovca-presretača MiG-25PD, njega je odlikovala izuzetno visoka manevarbilnost, točnije agilnost u zaokretima i promjenama pravca na srednjim i malim visinama.

Irački MiG-29A¹ po neprijatelju je djelovao raketama klase zrak-zrak kratkog dometa R-60 koje su oborile taktički bombarder F-111, dok je jedna raketa klase zrak-zrak srednjeg dometa R-27 pogodila strateški bombarder B-52G, koji je tom prilikom pretrpio ozbiljna oštećenja.

Što se tiče rakete R-60, ona, kao što smo rekli, spada u kategoriju zrakoplovnog oružja klase zrak-zrak kratkog dometa. Konstruirana je 70-ih godina prošlog stoljeća u bivšem SSSR-u. Njezin proizvođač je Tbiliski zrakoplovno-raketni zavod. Po svojem obliku spada u tip raketa koje su dizajnirane u tzv. "patka" shemi. Dobro izbalansirana aerodinamika i krila za stabilizaciju leta osigurali su raketi veliku pokretljivost i manevarsku sposobnost prilikom potjere za ciljem. Pokreće je motor na čvrsto gorivo PRD-259, čiji životni vijek po startu rakete nije duži od pet sekundi. Ovo je dovoljno da raketa pogodi cilj na maksimalnoj udaljenosti do 10 km, koliko iznosi njezin efektivni domet. Na cilj se navodi pomoću samonavođene bojeve glave koja traži toplinsko-infracrveni odraz.

Modernizirana verzija R-60M opremljena je nešto otpornijom bojevom glavom "Komar-M" (OGS-75), koja još učinkovitije zahvaća svoj cilj. Pored unaprijeđenog seta za navođenje, R-60M nosi i težu bojevu glavu mase 3,5 kilograma. Vjerojatnost pogotka zahvaćenog cilja raketom R-60M iznosi 90%.

Što se tiče rakete R-27, ona je u to vrijeme bila jedna od najboljih projektila u svojoj klasi kada je u pitanju borba protiv zračnih ciljeva neprijatelja na srednjim udaljenostima. Raketa R-27 spada u projektil klase zrak-zrak srednjeg dometa s kombiniranim tipom navođenja. U prvom dijelu putanje raketa se na cilj navodi inercijalnim putem, dok se na samom njezinom završetku u rad uključuje poluaktivna radarska glava za samonavođenje koja zahvaća svoj cilj. Raketa je otporna na aktivno protuelektronsko ometanje. Efektivni domet rakete ovisno o modifikaciji kreće se u rasponu 71-110 km. Raketa na svojoj putanji dostiže brzinu od 4,5 Ma, a rasprskavajuće-razorna bojeva glava težine 40 kg sasvim je dovoljna da obori gotovo svaki zračni cilj. Treba napomenti da postoje varijante ove rakete koje su opremljene i infracrvenim pasivnim glavama za samonavođenje dometa do 90 km. Njihova oznaka je R-27T.

Zahvaljujući njezinom dizajnu, koji je osmišljen ispred svog vremena, ona je i danas vrlo aktualna. Modernizirani modeli ove rakete dobili su obnovljeni sustav upravljanja i navođenja. Suvremena elektronika omogućava brži i kvalitetniji zahvat cilja, što pilotu osigurava da se više posveti upravljanju avionom. Raketa se na cilj navodi pomoću radarske glave za samonavođenje, u automatskom režimu rada. Pored ovog režima rada, prisutna je i mogućnost poluautomatskog navođenja na cilj, prilikom čega se u cijelu operaciju gađanja uključuje i pilot. Pored ovoga, za samu je raketu razvijen novi tip goriva, što će joj dati povećan energetski potencijal. Modernizirana raketa R-27 moći će obarati krstareće rakete, kao i lovce pete generacije.

Dakle, uslijed svojih konstrukcijskih prednosti, raketa R-27 značajno nadmašuje američku raketu AIM-7M "Sparrow", dok je po svojim letno-tehničkim karakteristikama usporediva s novim modelima američkih raketa zrak-zrak AIM-120C.

Kvaliteta napadno-navigacijskih kompleksa, koji su bili integrirani u lovce MiG-29, imali su sposobnost borbe s neprijateljskim letjelicama koje su se nalazile na velikoj udaljenosti – "iza horizonta". Ovaj avion je konačno i napravljen da bi se uspješno mogao suprotstaviti tadašnjim američkim letjelicama četvrte generacije, prije svega lakim i srednjim taktičkim lovcima F-16 i F-18. Međutim, zapovjedništvo američkog ratnog zrakoplovstva izbjegavalo je upotrebljavati ove avione kada su u pitanju okršaji s 29-kama. Za tu svrhu su koristili provjerenije F-15.

4. MiG-29A "Fulcrum" protiv F-15C "Eagle"

Lovački par višenamjenskih borbenih aviona F-15 dobio je obavijest od letjelica za rano otkrivanje i navođenje E-3 da se u blizini nalaze dva iračka lovca MiG-29A. Nakon dobivanja točnih koordinata, američke F-15 krenule su u potjeru. Međutim, irački migovi su uočili protivnika i prihvatili zračnu borbu. Dva para lovaca krenula su ususret jedni ka drugima. U to su vrijeme 29-ke posjedovale bolje rakete i veću manevarbilnost, dok su američke letjelice imale prednost kada je u pitanju kvaliteta napadno-navigacijskog sustava, veću nosivost ubojnih sredstava, kao i podršku specijalne avijacije za rano otkrivanje i navođenje ("leteći radari").

Američki lovački avioni prvi su lansirali rakete AIM-7M "Sparrow", koje su pogodile jedan MiG. Drugi MiG-29A uspio je "uhvatiti" jedan F-15, prisiljavajući američkog pilota da krene u oštro poniranje uz masovno lansiranje IC-mamaca u cilju zbunjivanja sovjetskih raketa, koje su opremljene infracrvenim samonavođenim bojevim glavama. Irački pilot nije uspio uništiti svog protivnika uslijed masivne primjene raketa s IC-mamcima ali i problema s radarom na kojem je došlo do iznenadnog kvara. Nakon toga je energično izašao iz zračne bitke, simulirajući "bijeg". Međutim, to je bila samo taktička varka. On je napravio polukrug i ponovo se susreo sa svojim starim znancem koji je krenuo ka aviotankeru KC-135 radi zračne dopune gorivom.

S obzirom na to da je došlo do kvara na radaru, američki F-15 nije mogao identificirati MiG-29 kao neprijateljski avion. Uskoro je počela surova borba s bliskog odstojanja. Obje letjelice su tom prilikom izvodile manevre na graničnim vrijednostima, ne bi li nekako uspostavile kontrolu nad protivnikom. Za to su se vrijeme spustili na vrlo malu visinu. Irački pilot nije uspio iskontrolirati svoju letjelicu, koja je uslijed izvođenja vrlo teškog manevra pala na zemlju. Ipak, irački pilot se tom prilikom spasio katapultiranjem.

5. MiG-29A protiv lovca-bombardera "Tornado"

19. siječnja došlo je do sukoba u kojem su sudjelovali i avioni britanskog ratnog zrakoplovstva. Naime, lovac-bombarder s promjenjivom geometrijom krila "Tornado" oboren je od strane iračkog lovca MiG-29, koji je tom prilikom lansirao raketu kratkog dometa klase zrak-zrak R-60MK.

"Tornado" je spadao u borbene letjelice četvrte generacije i u to je vrijeme predstavljao vrlo kvalitetan borbeni stroj u svojoj klasi. Primjena raketa R-60 tom je prilikom ukazala na to da je britanski lovac najvjerojatnije oboren u bliskoj zračnoj borbi (dogfight), gdje je on bio znatno slabiji u odnosu na 29-ke koje su po letno-tehničkim parametrima, kada je u pitanju bliska zračna borba, bile ipak daleko bolje od aviona tipa "Tornado".

6. MiG-25PD protiv F-15C "Eagle"

30. siječnja dva lovca-presretača iračkog ratnog zrakoplovstva MiG-25PD organizirala su zasjedu za američke višenamjenske lovačke avione F-15. Točna lokacija na kojoj su očekivani američki avioni dobivena je od strane iračke obavještajne službe. U međuvremenu, irački lovci su bili dislocirani na više vojnih aerodroma odakle su mogli napasti američke borbene letjelice iz različitih pravaca.

Američki avioni su uletjeli u zasjedu. Po njima se djelovalo raketama R-40. Jedna raketa je uspjela pogoditi jedan F-15, međutim, prema inforomacijama koje su došle iz izvora američkog ratnog zrakoplovtva, on se unatoč oštećenjima vratio u vojnu bazu. Službeni podaci koji su vezani za iračke izvore potvrđuju da su ostaci pogođenog F-15 kasnije pronađeni na zemlji.

———————————————————————————————————————

¹ MiG-29 (NATO klasifikacija Fulcrum) je sovjetski/ruski lovački zrakoplov četvrte generacije. Njegova osnovna namjena su lovačko-presretačke djelovanja u cilju uspostave efektivne kontrole nad zračnim prostorom. Osposobljen je za borbu protiv širokog spektra zračnih ciljeva, gdje je zahvaljujući svojim iznimnim manevarskim sposobnostima vrlo opasan u bliskoj zračnoj borbi, u svim meteo uvjetima - dan/noć. Za lovačko-presretačka djelovanja koristi rakete kratkog i srednjeg dometa. Također, modernije varijante ovog zrakoplova su osposobljene i za klasične bombarderske zadatke, gdje koriste visokoprecizne rakete i bombe velike razorne snage.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće