Majka koja je na front ispratila desetero sinova i dočekala da joj se svi vrate živi

Javna domena
Djeca Jevdokije Lisenko nisu sjedila u stožerima Crvene armije, nego su čestito prošla kroz pakao Drugog svjetskog rata. Nekim su čudom svi preživjeli.

Rijetke su obitelji u SSSR-u koje u tom ratu nisu izgubile sina ili oca. Često su na bojnom polju ginuli svi muškarci u obitelji. Teška sudbina zadesila je žene i majke.

Dobro je poznata priča o petorici braće Sullivan, koji su se utopili na lakoj krstarici "Juneau" u bitci za Guadalcanal (na toj je priči djelomično zasnovan film "Spašavanje vojnika Ryana"). Još mnogo takvih slučajeva zabilježeno je na nemilosrdnom Istočnom frontu.

Pravo čudo

Ipak, bilo je i sretnih izuzetaka. Tako su, recimo, svih desetorica sinova Jevdokije Lisenko iz ukrajinskog sela Brovahi otišli na front i vratili se kući živi.

Jevdokija Lisenko

Prvi se vratio Nikolaj, koji je čudom preživio nakon eksplozije koja je usmrtila sedmoricu njegovih suboraca. 1944. godine, nakon izlaska iz bolnice, poslan je kod majke.

Ivan je sudjelujući u borbama prošao cijelu Ukrajinu i završio u koncentracijskom logoru Treblinka, iz kojeg je ipak uspio pobjeći. Nastavljajući se boriti, kraj rata dočekao je u Rumunjskoj.

U Rumunjskoj je sasvim slučajno sreo dva svoja brata. U kolovozu 1944. godine kod Jašija Mihail je na frontu ugledao Feodosija. "Sišao sam kod njega u rov i zagrlio ga", sjećao se Mihail. "Ispostavilo se da sam ja išao u izviđanje, a on se vraćao iz izvidnice. Morao sam krenuti, iako se čestito nismo ni ispričali, plakali smo obojica."

Braća su se vratila kući kao invalidi. Mihail je bio teško ranjen u grudi, a Feodosij ostao bez noge.

Andrej i Pavel odvedeni su na rad u Njemačku, ali su se uspjeli osloboditi i priključiti jedinicama Crvene armije u ofenzivi. Stariji lajtnant Vasilij je tri puta bio ranjen i za hrabrost dobio orden Crvene zvijezde. 1946. godine kući se vratio Petar koji je bio radist.

Braća Lisenko prošli su čitav borbeni put od Berlina do Dalekog istoka. Vezist Aleksandar stigao je do prijestolnice Trećeg Reicha. Tenkist Stepan je nakon ranjavanja u Istočnoj Pruskoj poslatn u Mandžuriju da se bori protiv Japanaca, ali su borbena djelovanja već završena kada je on stigao. Kući se vratio 1947. godine, posljednji od braće.

Braća Lisenko

Majka heroina

U mučnom iščekivanju vijesti s fronta, Jevdokija Danilovna, koja je 1933. godine ostala udovica, sama je podizala pet kćeri. Preživjevši njemačku okupaciju, sretna majka dočekala je sve svoje sinove da joj se živi vrate.

Za divnu priču Jevdokije Lisenko ubrzo se saznalo i van njezinog sela. 1946. godine u Kijevu joj je uručen orden Majka heroina.

Jevdokija Lisenko umrla je u 73. godini života. Bilo je to 1967. godine, a 1984. u rodnom selu Brovahi dobila je brončani spomenik. Na otkrivanju spomenika bila su sva njezina djeca izuzev Vasilija koji nije doživio da prisustvuje tako važnom događaju.

Ukaz Prezidija Vrhovnog Sovjeta SSSR-a o dodjeli Jevdokiji Lisenko zvanja Majke heroine

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće