Kako je sovjetski specnaz Alfa "neutralizirao" terorista u američkom veleposlanstvu u Moskvi 1979.

Međunarodna asocijacija veterana antiterorističke jedinice "Alfa"; Valentin Soboljev/TASS
Prije nego što su pripadnici grupe "Alfa" na juriš zauzeli dvorac "Tajbeg" i organizirali državni prevrat u Afganistanu, oni su i u Moskvi izveli jednu spektakularnu akciju – likvidirali su naoružanog terorista koji je prijetio da će dići u zrak američko veleposlanstvo.

Kada je 28. ožujka 1979. godine u 14:30 zazvonio telefon u konzulatu američkog veleposlanstva u Moskvi, na vezi je bio sovjetski građanin koji se obratio za pomoć povodom dobivanja američke vize.

Tako je otpočeo čitav niz događaja koji će se završiti dramom u holivudskom stilu s taocima u veleposlanstvu i sudjelovanjem dviju zavađenih supersila u razdoblju hladnog rata.

Neometani prolazak pored osiguranja

Zgrada američkog veleposlanstva, Moskva, SSSR.

Nakon ovog poziva drugi tajnik veleposlanstva SAD-a Robert Pringle izašao je ispred konzulata da se sastane s tim čovjekom u ulici Čajkovskog (danas Novinski bulevar), gdje se nalazilo veleposlanstvo.

Ne zna se o čemu su njih dvojica razgovarala, ali je Pringle iz nekog razloga proveo svog novog poznanika u veleposlanstvo pored sovjetskog osiguranja koje nije imalo prava pretresti čovjeka u pratnji američkog diplomata, jer ulazi na teritorij koji se de jure smatra američkim.

Kada su gost i njegov pratitelj ušli na vrata veleposlanstva, situacija se brzo "zakuhala". "On se popeo uz četiri stepenice u sobu za prijem i tajnica je tada primijetila da se uhvatio za struk. Raskopčao je kaput i rekao da ima bombu koju će aktivirati ako mu ne dozvole da napusti Sovjetski Savez", priopćio je list New York Times 28. ožujka 1979.

Službenici veleposlanstva su tako bili zatvoreni u zgradi gdje je čovjek, očigledno neuravnotežen, prijetio da će izvršiti samoubojstvo aktiviranjem bombe koja će srušiti zgradu. Pripadnici sovjetskog specnaza su brzo reagirali na znak uzbune.

"Sovjetski problem"

Veleposlanik SAD-a u Rusiji Malcolm Toon, 18. siječnja 1977, SSSR.

"Predstavnici sovjetske vlasti su stigli na lice mjesta oko 16:30. Bilo je jasno da je to njihov problem. S našeg gledišta, sovjetski građanin je predstavljao opasnost", rekao je Malcolm Toon, tadašnji američki veleposlanik u SSSR-u.

Istovremeno je specijalna grupa KGB-a SSSR-a "Alfa" na čelu sa zapovjednikom grupe Genadijem Zajcevom pripremala operaciju oslobađanja veleposlanstva.

"Šef KGB-a nam je naredio da dođemo u veleposlanstvo. Nije bilo isključeno da ćemo primijeniti oružje. Američka strana je odobrila primjenu sile. Ujedno je odlučeno da se pregovara s teroristom jer mi ništa nismo znali o njemu. Ta misija je bila povjerena meni", rekao je Zajcev u intervjuu koji je dao nekoliko godina kasnije.

Predstojeća operacija sovjetskog specnaza bila je posebno osjetljiva u kontekstu geopolitičke "šahovske partije" tog razdoblja. Naime, SAD i SSSR su bili najljući ideološki neprijatelji koji su s vremena na vrijeme riskirali da izazovu nuklearni rat. Otvaranje vatre na američkom teritoriju (jer se veleposlanstvo smatralo američkim teritorijem) bilo je vrlo rizično, jer je ugrožavalo bilateralne odnose dviju nuklearnih supersila, a samim tim je i čitav svijet dovodilo u opasnost.

Pripadnici sovjetskog specnaza su razmotrili detalje predstojeće operacije s predstavnicima američkog veleposlanstva i sovjetskog Ministarstva vanjskih poslova. Postojala je opasnost da će biti izgubljeno dragocjeno vrijeme ako se budu čekale instrukcije iz Washingtona, te je američki veleposlanik Toon donio jednostranu odluku da sovjetskim komandosima odobri primjenu oružja unutar veleposlanstva. Tako je počela akcija.

Pregovori

Američko veleposlanstvo u Moskvi nakon požara. Moskva, SSSR, 27. kolovoza 1977.

Tri sovjetska specijalca su ušla u veleposlanstvo da priđu teroristu i uspostave kontakt s njim, da saznaju koji su njegovi motivi i uvjere ga da se preda.

Vidjevši pripadnike specnaza u civilu, terorist je zatražio da ostane samo jedan od njih. Druga dvojica su napustila zgradu, ostavivši zapovjednika Zajceva da pregovara.

"Posjetitelj mi je pokazao eksplozivnu napravu pričvršćenu za trbuh i detonator koji ni na trenutak nije ispuštao iz ruke", rekao je kasnije Zajcev.

"Razgovor je bio naporan, ali sam ga uspio potaknuti na priču. Rekao je da se zove Jurij Vlasenko, da je rođen 1953., da živi u gradu Hersonu, da je bivši mornar trgovačke flote. Planirao je položiti prijemni ispit na Moskovskom državnom sveučilišti, ali je pao na ispitu."

Prijeteći da će aktivirati bombu, 26-godišnji Vlasenko je zahtijevao dozvolu da ode u SAD gdje je planirao steći visoko obrazovanje.

Zapovjednik

"Tijekom razgovora sam jasno sagledao da imamo posla s mentalno zaostalom osobom, i to [ta pretpostavka] je kasnije potvrđeno", rekao je Zajcev.

Vlasenko nije znao da je problem u tome što američke vlasti, čak i kad bi mu dale vizu, ne bi mogle mnogo utjecati na sovjetsku vast koja se ne bi pomirila s tim da terorist ostane nekažnjen.

Zajcev nije uspio uvjeriti Vlasenka da odustane od pogubnog plana. "Terorist je napravio mnogo grešaka, ali ja nisam tada imao dovoljno iskustva da ih iskoristim", rekao je Zajcev. On je uspio izaći i ostaviti Vlasenka s bombom zatvorenog u toj sobi.

Pucnjevi i eksplozija

Tijekom pregovora pojedini predstavnici "Alfe" su smatrali da je Vlasenku jednostavno potrebno vrijeme da se "isprazni i izjada". Rukovodstvo KGB-a nije imalo toliko razumijevanja za terorista koji im je stvorio takve probleme.

"Kada će biti oslobođena prostorija?" – to je bilo pitanje koje su šefovi postavljali pripadnicima "Alfe" ne ostavljajući prostora za duže pregovore.

Nakon 5 sati neuspješnih pregovora sovjetski komandosi su dobili naredbu da uhvate Vlasenka živog te su krenuli u akciju. Zasuli su ga suzavcem očekujući da će to biti dovoljno, ali nije bilo tako.

Vlasenko je razbio prozor da uđe svjež zrak i počeo vikati. Tako je dospio na nišan snajperistima koji su s dva pucnja pogodili ono što su gađali, tj. njegovu ruku.

"Očekivali smo da će terorist od bola ispustiti detonator ali se to nije dogodilo. Kada je pogođen, Vlasenko je grčevito iščupao osigurač i aktivirao bombu. Udarni val od eksplozije je prošao pored mene. Proletjeli su komadići stakla i prozorske rešetke. Srećom, uspio sam skloniti glavu što mi je spaslo život. Zatim se konzulat zapalio", napisao je kasnije pukovnik Sergej Golov, vojni liječnik i jedan od pripadnika "Alfe" koji je sudjelovao u akciji.

Nesuđeni student je u eksploziji teško ranjen. Umro je u kolima hitne pomoći na putu za bolnicu.

Pripadnici

Srećom, nitko od pripadnika "Alfe" i službenika veleposlanstva nije stradao, a bomba nije oštetila noseće zidove jer treća, njezina najmoćnija sekcija nije detonirana zbog kvara.

Sovjetski tisak je ovu akciju novoformirane specijalne jedinice "Alfa" prikazao kao veliki uspjeh, a njezini pripadnici su nagrađeni novčano i službeno pohvaljeni za oslobađanje veleposlanstva, jer nije poginuo nitko osim terorista, Pa ipak, iza zatvorenih vrata ih je iskritizirao šef KGB-a Jurij Andropov.

On im je dao primjedbu da nemaju jasan taktički plan djelovanja koji proizlazi iz konkretne situacije, ne umiju na licu mjesta donositi neophodne samostalne odluke, te se zbog svega toga "operacija nedopustivo otegla".

S druge strane, takva situacija je doprinijela brzom razvoju "Alfe": komandosi su opremljeni novim suvremenim oružjem i organizirana je obuka različitih scenarija.

Nešto kasnije će "Alfa" demonstrirati svoje nove vještine u uspješnom jurišu na dvorac Tajbeg i organiziranju državnog prevrata u Afganistanu 27. prosinca 1979. godine.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće