Kako su zatvorenici iskopali... more usred Rusije?

Arhivska fotografija, Legion Media
Dvije trećine zatvorenika popravno-radnog logora Volgolag bilo je krivično gonjeno. Preostalu su trećinu činili politički zatvorenici, žrtve Staljinovih represija.

Može se reći da se 1947. godine na karti SSSR-a pojavilo novo more! Stvaranje Ribinskog umjetnog jezera (u narodu poznatog kao Ribinsko more) bilo je dio najvećeg sovjetskog projekta pod nazivom "Velika Volga". Njegov je cilj bila rekonstrukcija unutrašnjih vodnih puteva, odnosno povezivanje Bijelog, Baltičkog, Kaspijskog, Azovskog i Crnog mora kanalima i velikim umjetnima jezerima. Prema zamisli sovjetskih inženjera, trebao je biti stvoren čitav niz jezera, među kojima bi Ribinsko imalo status "najvećeg umjetnog jezera na svijetu" s površinom od preko 4,5 tisuća kvadratnih kilometara.

Građevinski projekt stoljeća

Za izgradnju umjetnog jezera, koja je počela 1935. godine, vlasti su odlučile angažirati najjeftiniju radnu snagu: zatvorenike. U tu svrhu je u naselju Perebrodi, pored Ribinska, u rekordno kratkom roku podignuto novo Staljinovo mučilište: Volški popravno-radni logor ili Volgolag.

Zatvorenici su imali zadatak pregraditi tok dviju rijeka: Volge i Šeksne. Njihovim snagama su nasute četiri divovske brane ukupne dužine preko 7 kilometara i maksimalne visine 35 metara. Radnici iz logora na Volgi počinju graditi prevodnice za prolazak brodova, a na Šeksni podižu elektrane. Osim toga, grade željezničke pruge i mostove, krče šume u zoni potapanja i evakuiraju stanovnike koji se moraju preseliti.

13. travnja 1941. godine proljetne bujice počinju puniti jezero.

Za to se vrijeme zgrada hidroelektrane gradi bez krova. Izgradnju otežava početak Drugog svjetskog rata. Prehrana i uvjeti života zatvorenika naglo se pogoršavaju s početkom rata. Već 1942. godine u Volgolagu umire svaki četvrti zatvorenik.

Unatoč tome, 18. studenog 1941. godine Ribinska hidrocentrala je počela s proizvodnjom struje. Tog dana je pušten u pogon prvi hidrogenerator od planiranih šest. Od snijega i kiše ga je štitio šator od vodootpornog platna. Nijemci prilikom bombardiranja Ribinska nisu na hidroelektranu bacili nijednu bombu, jer njihovi izviđači nisu mogli povjerovati da ona može funkcionirati u takvom stanju. Međutim, u to je vrijeme Ribinska hidroelektrana bila glavni opskrbljivač struje za Moskvu.

S vremenom je povećan broj generatora, podignuti su zidovi i krov, a hidroelektrana je 1955. godine proširena, a Volgolag zatvoren.

Tko je sudjelovao u izgradnji?

Tijekom postojanja Volgolaga kroz njega je prošlo oko 600 tisuća ljudi. Svaki peti je bio osuđen iz političkih razloga. U taj logor su, kao i u mnoge druge u Staljinovo vrijeme, stizali mnogi talentirani ljudi.

Tu je, na primjer, kaznu služila Natalija Sac, prva žena na svijetu koja je režirale opere, osnivačica šest dječjih kazališta, publicistkinja i pedagoginja. Osuđena je kao "članica obitelji izdajnike države", zbog muža koji je vatreno volio svoju zemlju. Od šoka je s 34 godine potpuno posijedila, a u logoru se nekoliko puta nalazila na rubu života i smrti. U svojim je memoarima Sac zapisala da su u logore kod Ribinska dospijevali uglavnom zatvorenici osuđeni na temelju ukaza, oni koji nisu poštovali disciplinu, na primjer, prodavači koji su varali kupce.

U Volgolagu je bila i pjesnikinja i prevoditeljica Ana Radlova. Ona je kaznu služila zajedno s mužem, kazališnim redateljem Sergejem Radlovom. Njih dvoje su bili osuđeni za izdaju zemlje na deset godina u radnom logoru. U Volgolagu je Sergej Radlov vodio amatarsko kazalište, a Ana se s glumcima bavila scenskim govorom. Poslije nekoliko godina zatočeništva, pjesnikinja je umrla od moždanog udara.

Za ove je logore vezano i ime legendarnog pisca, dobitnika Nobelove nagrade za književnost, Aleksandra Solženjicina. Gotovo godinu dana nakon 1945. godine on je proveo ovdje u tranzitnom logoru, radeći u uredu pri Zavodu za popravak aviona. U svom romanu "Arhipelag Gulag" opisao je ovo mjesto.

Volgolag je zatvoren 1953. godine i do danas mnogo toga o njemu ostaje nepoznato. Na mjestu nekadašnjeg logora danas se nalazi samo kamen temeljac posvećen sjećanju na njegove zatvorenike.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće