"Leteća lisica" koja je prozujala iznad Pakistana prije 20 godina

Dmitry A. Mottl/Wikipedija
Tijekom tajne misije 1997. godine jedan je MiG-25 ušao u zračni prostor Pakistana pri podzvučnoj brzini i visini od gotovo 20 000 metara kako bi fotografirao strateške instalacije u blizini Islamabada. Zatim se okrenuo ka Indiji dok je pilot ubrzao letjelicu na dva Ma, oslobodivši snažnu soničnu eksploziju dok je probijao zvučni zid, izlazeći iz pakistanskog zračnog prostora.

U svibnju 1997. jedan je MiG-25R Ratnog zrakoplovstva Indije uletio duboko u pakistanski zračni prostor tijekom izviđačke misije. Fotografirao je bitne vojne objekte i probio zvučni zid, oslobađajući moćnu soničnu eksploziju iznad Islamabada. Prije nego što su Pakistanci mogli shvatiti što ih je našlo i podići svoje lovce, "drski" MiG-25 (kojeg inače NATO prema svojoj klasifikaciji naziva "letećom lisicom", tj. "Foxbat") je već bio u indijskom zračnom prostoru.

Detalji misije su tajni pa ostajne misterij zašto je indijski pilot odlučio otkriti svoje prisustvo iznad gusto naseljene oblasti Pakistana. Pojedini izvori kao što je Spyflight – portal specijaliziran za izviđačke i špijunske letjelice – spekuliraju da je pilot dotičnog aviona želio pokazati kako je Ratno zrakoplovstvo Pakistana običan zečić za Indiju.

"Avion je ušao u pakistanski zračni prostor pri podzvučnoj brzini (tj. brzini manjoj od brzine zvuka) na visini od oko 20 000 metara i nitko ga nije primjećivao", navodi Spyflight. "Potom se, preletjevši ciljano područje i snimivši strateške instalacije u blizini prijestolnice – Islamabada, avion okrenuo nazad ka Indiji. Možda s namjerom da Pakistancima natrlja nos, pilot 'leteće lisice' je odlučio ubrzati na dva Ma i oslobodi snažnu soničnu eksploziju dok je izlazio iz zračnog prostora Pakistana. Nekolicina aviona F-16A Ratnog zrakoplovstva Pakistana podignuto je na uzbunu, no nije bilo vremena za učinkovito presretanje."

Indija je porekla čitav slučaj, no ministar vanjskih poslova Pakistana Gohar Ayub Khan smatra da je "Foxbat" fotografirao strateške instalacije oko Islamabada. Portal Air Power International kaže da je pakistanska vlada smatrala probijanje zvučnog zida namjernom provokacijom i to s ciljem ukazivanja na to da Ratno zrakoplovstvo Pakistana u svom inventaru nema avione koji bi se mogli probližiti avionu MiG-25.

Leteći pri brzinama od blizu tri Ma – tj. 3700 km/h – na visinama u rasponu od 20 000 do 30 000 metara, avioni MiG-25 su se kretali brže i na većim visinama od bilo čega što je neprijatelj posjedovao. Leteći na rubu svemira, avion je bio praktički nevidljiv za radarsku mrežu Pakistana. Samo su sonična eksplozija i neobično spuštanje omogućili pakistanskoj isturenoj operativnoj bazi da detektira "leteću lisicu" i podigne nekoliko F-16A u potjeru iz zrakoplovne baze Sargoda.

No jurnjava za "letećom lisicom" je bila besmislena. Izvori iz Ratnog zrakoplovstva Pakistana su za Air Power International rekli da nije bilo potrebe presretati avion koji leti na gotovo 20 000 metara, jer se F-16 mogu popeti na najviše 15-ak tisuća metara.

Virenje preko granice

Tijekom razdoblja od 25 godina, koje se protezalo od 1981. do 2006. godine, osam zrakoplova MiG-25 iz eskadrile "Trisonics", bazirane u Bareillyju u državi Uttar Pradesh na sjeveru Indije, bez konkurencije je prelijetalo iznad Pakistana (a ponekad i iznad Tibeta), praveći bezbroj fotografija u visokoj rezoluciji, kao i radarske slike situacije na zemlji. Osim toga, snimali su elektronske signale pakistanskih i kineskih komunikacijskih mreža. U prosjeku su letjeli na 10-15 misija mjesečno.

MiG-25 je bio tajno oružje Rusije protiv američkih bombardera, pa se stoga nije davao ni najbližim saveznicima iz Varšavskog pakta. Međutim, dezertiranje izdajnika Viktora Belenka 1976. godine kompromitiralo je tajnovitost pa je avion postao dostupan za izvoz. Zrakoplovni stručnjak Shiv Aroor citira bivšeg načelnika Indijskog ratnog zrakoplovstva Idrisa Latifa: "Bio sam šokiran i oduševljen saznanjem da su nam Sovjeti zapravo nudili MiG-25 1980. Zvao sam telefonom gospođu (Indiru) Ghandi i rekla mi je da sam slobodan donijeti odluku... 'Leteća lisica' je bila najbolja na svijetu, a postala nam je dostupna."

Tvrd kao kamen

Iako fotografije koje su "Trisonicsi" napravili ostaju tajne do danas, legendarni zrakoplovni autor Jefim Gordon baca tračak svjetlosti na tajnoviti svijet ovih aviona visokih performansi.

"Foxbat R" nema obrambeno naoružanje, nego se oslanja na svoju brzinu od tri Ma i svoj visoki plafon leta kako bi pobjegao bilo kojem napadaču. U knjizi "MiG-25 Foxbat, MiG-31 Foxhound: Ruska defenzivna prva linija fronta" Gordon piše: "MiG-25RB (izviđačko-napadačka verzija) i njezine verzije bile su popularne kod svojih posada zbog svojih izuzetnih performansi: visoke brzine, savršene kvalitete slike, sposobnosti izviđanja širokih regija u jednom jedinom preletu, kao i male ranjivosti na protivničku vatru."

Špijunska "leteća lisica" je mogla detektirati parkirane avione, vlakove, brodove, kao i vizualizirati stanje mostova i sličnih objekata. Indijsko ratno zrakoplovstvo je često organiziralo specijalne misije za indijske kopnene snage kada su bili potrebni obavještajni podaci o oklopnim kapacitetima Pakistana. Slika koju je generirao radar razvijala se na terenu pomoću kombija sa specijalnom opremom. Prema riječima bivšeg zapovjednika krila Indijskog ratnog zrakoplovstva Aloka Chauhana: "Ovi avioni mogu mapirati državu veličine Pakistana u jednoznamenkastom broju misija."

Letjelica se mogla koristiti u svim vrstama klimatskih uvjeta i nikada joj nije bilo potrebno tetošenje u hangarima s klimatizacijskim uređajima. MiG-25 je bilo ekstremno lako održavati i koristiti, a za njega je bilo potrebno manje specijalizirane opreme i ljudstva nego što je to bio slučaj sa sličnim avionima zapadnog porijekla.

Gordon dodaje: "Vjerojatno najimpresivnija stvar u vezi s avionom MiG-25 je to što su ovako nevjerojatne performanse postignute kod relativno konvencionalnog aviona koji je bio dovoljno jednostavan i jeftin da se mogao proizvoditi u velikim brojevima, pa se tako i izvoziti. Interesantno je da je jedina potvrđena zračna pobjeda Iračana tijekom Zaljevskog rata iz 1991. bila zasluga aparata MiG-25, koji je oborio F/A-18 Hornet američke ratne mornarice. MiG-25 i dalje može suvereno vladati nebom mnogih zemalja."

MiG-25 je nositelj 29 svjetskih rekorda, među kojima je i rekord visine ostvarene letjelicom s mlaznim motorima. Dana 21. kolovoza  1977. ruski opitni pilot Aleksander Fedotov se popeo na visinu od 37 649,81 metara.

Let u sumrak

Kada je Indija nabavila satelite visoke rezolucije sposobne za proizvodnju fotografija s kojih su se mogli pročitati čak i brojevi na registracijskim tablicama bilo kojeg parkiranog vojnog kamiona, potreba za preletima izviđačkih letjelica nad neprijateljskim teritorijem je nestala. MiG-25R je počeo nalikovati na oružje iz Hladnog rata.

Drugi razlog je bilo pitanje rezervnih dijelova iz Rusije. Časnici Indijskog ratnog zrakoplostva su izvijestili kako su Rusi zatvorili tvornice koje su pravile dijelove za "leteće lisice". Čak su se riješili i projektnih planova. (Ovo inače nije tako nemarno kako možda djeluje, i Amerikanci su uništili nacrte svojih supertajnih špijunskih aviona SR-71.) Indijsko ratno zrakoplovstvo je stoga bilo prisiljeno oslanjati se na dijelove pravljene u Indiji, što je nosilo potencijalne rizike po funkcionalnost tako sofisticiranih aviona.

Veličanstvena eskadrila "Trisonicsi" je otišla u povijest, no nadamo se da će Indijsko ratno zrakoplovstvo jednog dana objaviti priče o smjelim misijama koje su izvodili ovi moćni avioni i hrabri ljudi koji su njima upravljali iznad Islamabada i Tibeta.

Rakeš Krišnan Simha je novozelandski novinar i analitičar međunarodnih odnosa. Stavovi izneseni u ovom članku su osobni.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće