Sibir je regija na sjeveru Azije. Sa zapadne strane je omeđen Uralskim planinama, s istoka Tihim oceanom, a sa sjevera i juga državnom granicom Ruske Federacije. Prostire se na preko 13 milijuna četvornih kilometara i čini 77 posto teritorija suvremene Rusije. Nekada je riječ "Sibir" korištena kao naziv posebne države. Kako je ta država nastala i kako je nestala?
Džučijev kip u Mongolskom dvorcu. Gačuurt, Mongolija.
Enerelt (CC BY-SA 3.0)Nitko ne zna točan odgovor na to pitanje. Postoje samo verzije. Na turanskim jezicima "siber/čiber" znači "lijep", u tatarskom jeziku "seber" znači "snježna oluja", a na mongolskom je "šibir" močvara. Naziv može potjecati od svake spomenute riječi. Riječ "shibir" u "Tajnoj povijesti Mongola", najstarijem mongolskom tekstu iz 1240-ih, spomenuta je u vezi s pričom o tome kako je vojskovođa Džuči, Džingis-kanov sin, osvojio zemlje i narode južno od područja Shibir, između rijeka Ob i Irtiš.
I najzad, najzanimljivija verzija glasi da naziv Sibir potječe od naroda Sipir koji je naseljavao nenečku tundru iznad Polarnog kruga (Jamalskonenečki autonomni okrug). Taj narod se još zvao i Sihirtja. Neneci su vjerovali da su Sihirtje živjele ispod zemlje i napasale "zemljane sjeverne jelene", tj. mamute. Ranije se smatralo da je u pitanju mitski narod, ali su u siječnju 2020. godine arheolozi otkrili ostatke naselja koje je vjerojatno pripadalo tom narodu.
Oko tisuću i pol godina prije naše ere teritorij Sibira su počela naseljavati iranska plemena. Tisuću godina kasnije, u 6. stoljeću naše ere, došli su turanski narodi, a u 12. i 13. stoljeću je uslijed miješanja iranskih, turanskih i autohtonih ugarskih plemena nastao etnos Sibirskih Tatara.
Tjumenj (Čingi-Tura) na karti Sigismunda von Herbersteina, objavljenoj 1549. godine.
Javna domenaPočetkom 13. stoljeća Džingis-kanovo Mongolsko Carsvo je pokorilo plemena koja su živjela u Sibiru. Jedan od lokalnih vladara, knez Tajbuga, žrtvovao je svoju zemlju i pristao podčiniti se Džingis-kanu. Skupljao je za njega danak na svom teritoriju i osnovao Čingi-Turu, prijestolnicu Tjumenjskog (kasnije Sibirskog) Kanata, prve poznate države u Sibiru.
Džingis-kan je pred svoju smrt 1224. podijelio zemlju sinovima. Teritorij buduće Zlatne Horde, a s njom i budućeg Tjumenjskog Kanata, pripao je Džingis-kanovom sinu Džučiju, a ubrzo nakon njegove smrti unuku Šibanu. On je osnovao dinastiju Šibanida, koji su vladali Šibanovom oblašću. Kada je krajem 13. stoljeća u Zlatnoj Hordi na vlast došao moćni Uzbek-kan, ta oblast se već zvala Tjumenjska, i on joj je priznao izvjesnu neovisnost i samoupravu. Sve ostale oblasti Horde je reformirao, a njihove knezove podčinio. Početkom 15. stoljeća uslijed političke krize u Zlatnoj Hordi dinastija Šibanida je proglasila potpunu neovisnost svoje oblasti i tako se 1420. godine pojavio Tjumenjski Kanat. Njegov osnivač je bio šibanid Hadži-Muhamed. Kan Tajbuga je 1495. godine napao Tjumenjski Kanat, ubio šibanidskog kana Ibaka i prenio prijestolnicu kanata iz Čingi-Ture u Kašlik, koji se također zvao Sibir. Zatim su novim Sibirskim Kanatom vladali Tajbugidi.
Azija na velikom Svijetu (atlasu) koji je opisao Gerardus Mercator, a s velikom usrdnošću priredio Gerardus Mercator Mlađi
Sveučilište za znanost i tehnologiju u Hong KonguSibirski Kanat je bio multinacionalna i multikonfesionalna država, ali je turansko stanovništvo dominiralo nad autohtonim plemenima Hanti, Mansi i dr. Na čelu države je bio kan kojeg je birala turanska aristokracija. Kan je živio u svom dvorcu koji je ujedno bio i tvrđava, napravljena od nepečenih glinenih cigala. Za izgradnju takvih zdanja obično su se pozivali arhitekti iz srednje Azije koji su bile vješti u pravljenju ukrasnih elemenata. Takvi su dvorci, međutim, bili prilično trošni zbog materijala od kojeg su pravljeni, tako da nije sačuvan nijedan od njih, čak ni u tragovima.
Stanovništvo se bavilo stočarstvom, lovom i ribolovom. Zemljoradnja je bila rijetkost, ali su zato cvjetali zanati - lončarstvo, tkanje i obrada metala. U gradu su obični stanovnici živjeli u jurtama čiji su nizovi formirali čitave ulice. Sibirski Kanat je podržavao vrlo intenzivnu trgovinu, jer se nalazio na trgovačkim putevima iz Azije u Europu.
Kašlik (rekonstrukcija).
Rusko vojno-povijesno društvoU 16. stoljeću je Moskovska carevina pokorila Kazanjski i Astrahanjski Kanat, te velike "odlomke" nekadašnje Horde koji su se protivili vlasti ruskoga cara. Posebno je beskompromisno bilo zauzimanje Kazanja. Sibirski Kanat je bio odvojen od Moskovske carevine teško prohodnim Uralskim planinama, ali je tajbuginski kan Edigej 1555. godine ipak priznao vlast Moskve i čak joj počeo plaćati danak.
Međutim, 1563 .godine je vlast u Kanatu zaposjeo šibanid, kan Kučum. On je 1571. godine poslao u Moskvu veliki danak od 1000 samura, ali je poslije te darežljive geste odlučio više se ne pokoravati, da bi godinu dana kasnije poslao svoga rođaka Muhamed Kula (Magmetkula) da "izvidi" situaciju u ruskoj zemlji. Magmetkul je uznemirio stanovništvo sela koja su pripadala trgovačkoj obitelji Stroganov i bavila se vađenjem soli iz permskih rudnika. Opljačkao je nekoliko tih sela i odveo njihove žitelje u zarobljeništvo. Stroganovi su se uplašili da će im tatarske horde upropastiti biznis pa su potražili zaštitu i unajmili atamana Jermaka s družinom.
Jermak
Javna domenaJermak je 1582. godine s nekoliko stotina dobro naoružanih pješadinaca krenuo iz utvrde Orel-Gorodok, rezidencije obitelji Stroganov, prešao planine i zauzeo Čingi-Turu, staru prijestolnicu Tjumenjskog Kanata. Ubrzo zatim je došlo do odlučujuće bitke kod Čuvaškog grebena, gdje se Tobol ulijeva u Irtiš. Magmetkul je okupio vojsku od 15 000 tatarskih nomada i doživio potpuni slom od Jermakove družine koja je bila malobrojna, ali naoružana puškama kremenjačama. Tri tjedna kasnije Jermak je zauzeo Kašlik, odakle je kan Kučum uspio pobjeći u stepu.
Kan Kučum bježi iz Kašlika. Ilustracija u Remezovskom ljetopisu, kraj 17. st.
Javna domenaJermak se nije vratio iz Sibirskog pohoda - ubijen je u jednom okršaju. Kan Kučum se nije predao moskovskom caru - nestao je u stepi, a zatim je dugo, sve do kraja 16. stoljeća, napadao ruske garnizone. Za Jermakom su krenule i druge ruske družine. One su već manje zazirale od pobijeđenih Tatara i prodrle su u Sibir daleko od Urala.
"Jermak osvaja Sibir", Vasilij Surikov
Ruski muzejUbrzo su se pojavile tvrđave Tjumenj, Berjozov i Toboljsk. Ova posljednja je podignuta 17 kilometara od Kašlika koji je još dugo nosio naziv "grad Sibir". Toboljsk je postao centar ruske kolonizacije Sibira. Postupno se razvijao i 1708. godine postao glavni grad Sibirske gubernije, najveće u Rusiji.
Grad Toboljsk
Javna domenaPrijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu