Lovac na rasklapanje: Kako je stvoren sovjetski avion-transformer IS-1

Krajem 1930-ih i početkom 1940-ih jednokrilci još uvijek nisu bili potisnuli dvokrilce. Ova su dva tipa aviona koegzistirala, jer je svaki imao svoje prednosti. Jednokrilac je znatno brži, ali mu treba i duža pista za polijetanje i slijetanje. Dvokrilac ima veliku površinu krila i zato se lakše podiže, s kraćim zaletom, bolje manevrira i u cjelini je kompaktniji jer ima manji raspon krila. Konstruktor aviona Vladimir Ševčenko uspio je u jednom modelu napraviti spoj svih tih karakteristika.

Maketa principijelno novog lovačkog aviona IS-1 s pravim mehanizmima predstavljena je u travnju 1938. godine. Tada je stručnjacima demonstrirana glavna "točka" ovog dvokrilca. On je za nekoliko sekundi uvukao kotače i donja krila. "Korijen" krila se uvlačio u otvore na trupu, dok su se krajevi sklapali pomoću šarki i privlačili uz gornja krila. Piloti i inženjeri koji su prisustvovali demonstraciji bili su toliko fascinirani prizorom da je ova informacija odmah stigla do državnog vrha. Ubrzo je Staljin osobno odobrio projekt, izdvojena su sredstva za ovaj avion, a Ševčenku su stavljeni na raspolaganje vrhunski stručnjaci.

Dvije godine kasnije je izveden prvi let. Doduše, tada i u nekoliko narednih letova krila se nisu uvlačila, jer je testiranje počelo od provjere glavnih mehanizama. Avion se odlično ponašao u zraku, tako da su krajem lipnja iste godine napokon testirana i krila. I opet je sve prošlo glatko. Piloti su se jedino žalili na prilično loš pregled situacije iz kabine. Pored toga, na prvi eksperimentalni primjerak nije postavljen najmoćniji motor, tako da taj IS-1 nije mogao razviti veliku brzinu.

U siječnju 1941. napravljen je drugi avion, s oznakom IS-2. On je dobio moćniji motor, a deklarirana maksimalna brzina mu je bila 600 kilometara na sat, što je odgovaralo pokazateljima najboljih lovaca toga doba. Pored toga, novi stroj je dobio moćnije naoružanje – po dva mitraljeza kalibra 12,7 i 7,62 milimetara.

Počelo je testiranje, ali je program ubrzo morao biti obustavljen jer je izbio rat, a također iz mnogih drugih razloga. Proizvodnja takvih aviona je bila nov i prilično složen proces, tako da je na kraju avion koštao više nego drugi lovci. Pored toga, "isovi" u tom trenutku nisu mogli pokazati visoke manevarske mogućnosti u borbi, što je trebala biti njihova najveća prednost. Naime, donja krila su se spuštala zajedno s kotačima, zbog čega se otpor zraka naglo povećavao i opadala je brzina. Taj nedostatak je Ševčenko otklonio prilikom rada na modelu IS-4, kada je već počeo rat. Avionska industrija se, međutim, razvijala u sasvim drugom pravcu. Munjevito je nastupala era mlaznih aviona, tako da su "isovi" zauvijek ostali samo jedna originalna konstruktorska ideja.