Krvava bitka za Komsomoljskoje: Drugi najveći okršaj poslije Groznog u Čečenskom ratu

MAMM/MDF, Russian Photo
Nakon pada Groznog u veljači 2000. godine federalne snage su postavile sljedeći zadatak: zauzeti sva veća naselja i blokirati granice.

Općenito govoreći, Grozni je bio gravitacijska točka sukoba. Smatralo se da je Grozni gotovo jedino mjesto oko kojeg se mogu voditi krvave borbe, zbog toga što je čečenskim pobunjenicima i stranim najamnicima davao mogućnost da iskoriste velike urbane zone za pružanje organiziranog otpora federalnim snagama Rusije koje su imale veliku vatrenu nadmoć u sredstvima podrške.

Kako se ispostavilo, to nije bio slučaj. Još jedna krvava bitka bila je ispred.

Izgubivši kontrolu nad većim dijelom Čečenije, čečenski pobunjenici i njihovi strani pomagači bili su stisnuti u Argunski tjesnac, koji je kao nepristupačno područje bio prostor gdje su se povukli i tijekom Prvog čečenskog rata. Vojno-političku ulogu pobunjenici su mogli imati samo ako bi se ponovno probili u naseljene zone. Zbog toga što na raspolaganju nisu imali veliki broj ljudi raspoređenih duž granica Čečenske republike, federalne snage nisu mogle blokirati sve moguće pravce proboja iz tjesnaca. Meko mjesto iskoristio je vrlo iskusni zapovjednik čečenskih separatista Rustam Gelajev, koji je vodio proboj u pravcu svog rodnog mjesta Komsomoljskog na jugu republike. Čečeni su uspjeli zauzeti selo u kojem su se počeli utvrđivati.

Blokada mjesta i pogrešna procjena

Čim su stigle informacije o zauzimanju sela od strane Čečena, federalne snage su krenule u blokadu 5. ožujka, ne sluteći koliki se broj Čečena i stranih terorista nalazi u samom selu. Međutim, to nije bilo jedino iznenađenje. Nakon dolaska federalnih snaga, veliki broj civila napustio je mjesto, tako da se izbjeglički kamp nalazio svega na nekoliko stotina metara od mjesta gdje je polako počinjala krvava bitka. Federalne snage su stavile selo u labavo okruženje tako da se pod vatrom može naći svako tko izlazi ili ulazi u selo.

Na iznenađenje zapovjednika operacije i boraca na terenu, velika grupa Čečena ostala je van sela i započela veliki napad s ciljem proboja vanjskog obruča i ulaska u selo. Snage na vanjskim dijelovima bile su premale i nisu očekivale ovako snažan napad. Heroj Ruske Federacije Sergej Stvolov se prisjeća: "...U kakav su napad s pokličima krenuli! Mi smo ih gađali direktnom paljbom, a oni su išli i išli. Kada smo ih jedva odbili, ostalo je 150 leševa..."

Stvolov se sjećao da je samo u borbi za Komsomoljskoje njegova jedinica imala 32 poginula i ranjena, dok je u cijeloj kampanji do bitke ista jedinica pretrpjela 35 izbačenih iz stroja, a također je izgubio dvije tenkovske posade. Komentirajući događaj, kaže: "Kosa do današnjeg dana stoji nakostriješeno". Tijekom ovog proboja dogodio se slučaj herojske i brutalne pogibije jedne tenkovske posade.

Tenk T-72 s brojem 812 koji je poslan u pomoć našao se pod žestokom vatrom. Poslije kraće borbe, RPG-7 ga je pogodio u gusjenice nakon čega se više nije mogao kretati. Tenk je, međutim, i dalje mogao djelovati i postao je gravitacijska točka borbe cijelog 5. ožujka. Tenk koji je poslan pogođenom tenku u pomoć naletio je na protutenkovsku minu. Zbog toga što se nalazio na glavnom pravcu napada bez obzira na neprekidnu topničku podršku posada tenka je ostala odsječena do kraja dana. Nakon što su potrošili svo streljivo, tenku su prišli Čečeni koji su eksplozivom otvorili lukove i obezglavili poručnika i topnika, dok su vozača tenka zarobili i odveli sa sobom.

Zbog pogrešne procjene o broju Čečena u selu 6. ožujka pokrenut je proboj s odredom Specnaza "Tajfun" i odredom "Rusič" koji su se uspjeli probiti u dubinu sela i utvrditi se u nekoliko kuća. Kako se pokazalo, vatra koja ih je dočekala bila je uraganska, tek su sada mogli vidjeti da se u najmanju ruku radi o stotinama Čečena i njihovih saveznika iz drugih zemalja. Džafas Jafarov, poručnik Specnaza, uspio je dugo sa svojim odredom pružati otpor i osobno ubiti nekoliko terorista prije nego što ga je ubio snajperski metak. Još jedan heroj Ruske Federacije je poginuo u Komsomoljskom.

Trećeg dana borbe, 7. ožujka, počeo je ozbiljni pokušaj zauzimanja mjesta. Grupa koja je krenula u napad imala je više od 800 ljudi, međutim, zapovjedništvo i dalje nije bilo sv,esno broja neprijatelja koji se ukopao u selu. Neprijateljska grupa, kako se kasnije razjasnilo, brojala je više od 1000 ljudi. Međutim, federalne snage su imale veliku prednost u vatrenoj moći. Osim podrške udarima aviona Su-25, u podršku udarnim trupama poslan je i sustav TOS-1 (višecijevni bacač raketa) "Buratino", kao i sustav UR-77 za daljinsko čišćenje terena od mina, ovoga puta korišten za uništenje utvrđenih točaka u selu. Jedna grupa okruženih krenula je u proboj u brda koji je završio porazom, javljeno je da je "stotine terorista pobijeno".

Višecijevni bacač raketa TOS-1A

Četvrtog dana borbi, 8. ožujka, kombinirana grupa snaga OMON i Specnaza od 300 ljudi podržana s nekoliko tenkova pokušala se se utvrditi u selu, međutim, kako se pokazalo, opet ih je dočekala jaka vatra i naročito snajperska uslijed koje su pretrpjeli određene gubitke. Iz zapovjedništva su javili da se udarna grupa povuče i da će po selu dodatno udarati zrakoplovstvo.

Od 9. ožujka zapovjedništvo je shvatilo da vatrena podrška nije dovoljna, kao ni napadne snage, i postali su svjesni činjenice da se u selu nalaze stotine dobro ukopanih Čečena, a kako će se ispostaviti, i veliki broj plaćenika raznih nacionalnosti s velikim borbenim iskustvom koji nisu bili spremni samo se braniti, već i vršiti napade i pokušaje proboja iz obruča.

Shvativši da je bitka riješena u korist federalnih snaga, jer je sada formiran dodatni obruč oko sela (u pomoć je došla veća vatrena moć uključujući i helikoptere), okruženi su pokušali dva očajnička proboja. U noćnom boju pri jednom takvom pokušaju, 12. ožujka, Čečeni su imali 140 poginulih, dok je drugi pokušaj proboja uništen preciznim djelovanjem sustava "Točka". Ovi pokušaji proboja značajno su umanjili sile okruženih, međutim, za potpuno oslobođenje sela bit će potrebno nekoliko dana i deseci poginulih vojnika federalnih snaga. Dva dana kasnije tri oklopna transportera federalnih snaga spaljena su prilikom pokušaja novog proboja u centar. No obruč se postepeno stezao. Gelajev, shvativši da je u beznadnoj poziciji, pozvao je u pomoć preko radioveze odred od 300 mudžahedina Sejfulova. Ovaj odred je razbijen udarima topništva i zrakoplovstva, a sam Sejfulov je teže ranjen. Kraj bitke se približavao. Vojska je postavila daljinski kontrolirano minsko polje na južnim obodima sela, jer su očekivali posljednji veliki pokušaj proboja samog Gelajeva. Od 15. do 20. ožujka poginulo je još 25 pripadnika federalnih snaga. Posljednji ostaci obrane su uništeni. Sam Gelajev uspio se probiti iz okruženja s nekolicinom iz njegovog osobnog osiguranja. U selu je zarobljeno i dosta stranih plaćenika kao i velike količine narkotika, posebno heroina. Među strancima, osim Arapa kojih je bilo dosta u Čečenskom ratu, zarobljeni su i Iranci suniti i dva kineska državljanina, kao i dvije snajperistkinje od kojih je jedna bila Ruskinja.

Gubici

Operacija je završena uspješno, ali brojni nedostaci su uočeni, naročito previdi zapovjedništva i obavještajni propusti o broju Čečena i plaćenika u selu. Zbog toga se operacija produžila, a snage su se postepeno uvećavale, što je dovelo do nepotrebnih gubitaka. Gubici federalnih snaga su iznosili od 50 do 100 poginulih, preko deset oklopnih vozila i tenkova je oštećeno ili uništeno. Gubici grupe Gelajeva iznosili su preko 550 poginulih i 235 zarobljenih, ako se tome dodaju poginuli izvan vanjskog obruča gubici su još veći za par stotina. U toku operacije uništeno je preko 50 bunkera, zarobljeno je više od 800 komada streljačkog oružja i oslobođeno je 8 zarobljenih ruskih vojnika. Zarobljen je i veliki čečenski vođa, Saludin Timirbulatov koji je bio odgovoran za ubojstva više ruskih vojnika u Prvom čečenskom ratu. Osuđen je na doživotnu robiju. Gelajev je uspio izaći iz obruča i ubijen je tek 2004. u okršaju s ruskim graničarima. Njegov rođeni sin Rustam poginuo je u borbi protiv sirijske vojske 2012. godine. Zamjenik Gelajeva, Hizir Hačukajev koji se ranije probio iz obruča, se predao 2005. i amnestiran je.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće