Kanađani u Rusiji: Što su tražili i kako su se proveli tijekom Građanskog rata

Vojnici su se pobunili 21. prosinca 1918. u gradu Victoriji. Bio je to 259. bataljon ekspedicijskih kanadskih snaga, većinom dobrovoljci koji su se upravo vratili s fronta Prvog svjetskog rata i nisu željeli ginuti za Rusko Carstvo. Prije samog ukrcavanja u brodove oni su odbili putovati u Rusiju.

U Prvom svjetskom ratu je poginulo 45 400 Kanađana. U međuvremenu se dogodila revolucija u Rusiji, Februarska 1917., a zatim Oktobarska. Saveznici Rusije u Antanti, kao i neke druge države poput Japana, odlučili su poslati svoje trupe u državu koja se doskora zvala Rusko Carstvo. A među njima je bila i Kanada, kao saveznica Velike Britanije.

Časnici su ipak izašli na kraj s pobunom u Victoriji i vojnike su silom ukrcali u brodove, a naredna tri tjedna plovidbe proveli su u lancima.

Kanađani u Victoriji

Arhivska fotografija

Što su Kanađani radili u Vladivostoku?

Kanadska ekspedicija je brojala 4200 ljudi. Većina vojnika je bila raspoređena u Vladivostoku, još 500 ljudi u Murmansku i 600 u Arhangelsku. Kanada je tako postala jedna od stranih država s najvećim brojem svojih vojnika u ruskom građanskom ratu u Rusiji.

Međutim, nije samo politika natjerala Kanađane u Rusiju. Postojao je i ekonomski razlog. U zimu 1918.-1919. godine kanadska Kraljevska banka je otvorila svoju podružnicu u Vladivostoku. Biznismeni su u to vrijeme došli u Rusiju da bi osnovali Ekonomsku komisiju Kanade u Sibiru. Premda od svega toga nije bilo puno koristi u vrijeme rata.

Kanadske trupe u Vladivostoku

Arhivska fotografija

Vladivostok u praskozorju 20. stoljeća

Kanađani su brzo primijetili da je trećina stanovnika grada žute rase, većinom su to bili Kinezi, Korejci i Japanci.

Vladivostok je u to vrijeme bio vrlo živopisan grad. Brzo se razvijao, imao je tramvaj, a s druge je strane bio pun kriminala. Uz to, u vrijeme Kanađana u njemu je vladao tifus.

Kanađani i stanovnici Vladivostoka

Arhivska fotografija

"Bi0 je to vrlo opasan grad", pisao je kapetan Eric Elkington. "Bila je zima, a na ulicama su ležali ubijeni." Između ostalog, kapetan je bio svjedok pljačke banke, kada je ubijen jedan čuvar.

Posebno je bio užasnut izgledom željezničke stanice.

"Na stanici Transsibirske željeznice u Vladivostoku bilo je nekoliko tisuća gladnih izbjeglica. Doslovno su umirali od gladi. Svi su bježali od boljševika. Uradili smo što smo mogli. Donijeli smo malo hrane, koliko smo mogli. Uvijek ću se sjećati žene koja je pritrčala da bi uzela štrucu kruha iz mojih ruku. U naručju je držala najgladnije dijete koje sam ikada vidio."

Kanadski vojnik ispred željezničke stanice u Vladivostoku

Arhivska fotografija

"Sjećam se i generala i njegove supruge koji su živjeli u staroj željezničkoj kočiji i svakoga dana prodavali svoje zlatne šalice i poslužavnike za čaj i kavu da bi preživjeli. Pitao sam generala što će biti kada prodaju posljednje. 'Jednostavno ćemo umrijeti', rekao je. 'Jednostavno ćemo umrijeti'."

"Vidio sam tragedije na cijeloj kugli zemaljskoj, ali ništa se ne može usporediti s onim u Vladivostoku."

Povratak kući

U proljeće 1919. zapovjedništvo kanadske vojske je odlučilo povući svoje trupe.

Kanađani odlaze, proljeće 1919.

Arhivska fotografija

Kanađani su prije povratka ostavili memorijalnu ploču na groblju u znak sjećanja na 14 Kanađana koji su ležali u tuđoj zemlji. Većina ih je umrla od bolesti, dok je jedan vojnik izvršio samoubojstvo.

Kanadski brodovi su isplovili iz Vladivostoka u lipnju 1919. godine.