Simboli pobjede u Drugom svjetskom ratu: Legendarna sovjetska vojna tehnika

Nikolaj Kovaljevski/Muzej vojne tehnike Uralske rudarsko-metalurške kompanije
Nijedan oružani sukob se po količini angažirane oklopne tehnike, zrakoplovstva i topništva, ne može mjeriti s Drugim svjetskim ratom. To silno oružje moralo se neprekidno usavršavati, a nije bilo ni dovoljno vremena ni dovoljno materijala. Koji modeli sovjetske tehnike su se proslavili u takvim uvjetima i danas služe kao simbol pobjede nad nacizmom?

Legendarni lovački zrakoplov "Išačok"

I-16 – Potporučnik Viktor Talalihin, vojni pilot, zamjenik zapovjednika eskadrile 177. lovačkog zrakoplovnog puka, Heroj Sovjetskog Saveza. On je među prvima u SSSR-u izveo noćni taran iznad Moskve. Poginuo je 27. listopada 1941. godine u zračnom boju blizu Podoljska. Imao je tada 23 godine.

Španjolci su mu dali nadimak "Mosca" (Muva), Kinezi "Lastavica", a Japanci "Abu" (Štrkalj). U Sovjetskom Savezu je lovac I-16 "Polikarpov" bio poznat pod nadimkom "Išačok" (Magare). U prvim danima rata ovi zrakoplovi su presretali njemačke zrakoplove i često ih taranirali - zabijanje svojom letjelicom u neprijateljsku poput "udarnog ovna" (rus. tarán). Prvi taran lovcem I-16 izveo je pilot Ivan Ivanov samo 25 minuta nakon početka rata (22. lipnja 1941).

Taran koji je zrakoplovom I-16 izveo pilot Viktor Talalihin ušao je u povijest. U noći između 6. i 7. kolovoza 1941. godine potporučnik Talalihin je dobio naređbu da poleti u presretanje njemačkih bombardera. Blizu sela Kuznječiki, doslovno nekoliko kilometara od Moskve, naletio je na Heinel He 111 koji je otvorio na njega mitraljesku vatru. Viktor je odlučio taranirati bombarder. Zario mu se u rep i uspješno iskočio padobranom. Za ovaj podvig Talalihin je dobio zvanje Heroja Sovjetskog Saveza.

Lovac kojim je bilo najlakše upravljati

Jak-3 – Zapovjednik eskadrile

U lipnju 1945. godine piloti iz puka "Normandija-Neman" spustili su lovce Jak-3 na aerodrom Le Bourge u Francuskoj. Ti zrakoplovi su bili u ono vrijeme najlakši za upravljanje i imali su najbolje manevarske mogućnosti. Francuzi su htjeli letjeti samo u njima. Francuski piloti su u zrakoplovima Jak-3 sudjelovali u oslobađanju Litve u studenom 1944. i u borbama u Istočnoj Pruskoj 1945. godine. SSSR je krajem rata poklonio Francuskoj 40 ovih letjelica. Jedna od njih i danas stoji u Muzeju zrakoplovstva u Le Bourgeu.

Utvara u oklopu

Tenk KV-1 (inicijali Klimenta Vorošilova, sovjetskog narodnog komesara za obranu) dobio je nadimak "Utvara" ("Gespenst"). On je za Nijemce zaista bio veliko iznenađenje. Težio je 47 tona i imao oklop debljine 75 mm, što znači da ga u tom razdoblju rata praktički nije bilo moguće probiti. Ti tenkovi su 1941. i 1942. godine bili ozbiljna prepreka Nijemcima na Zapadnom frontu. U bici kod Rasejnjaja (današnja Litva) u lipnju 1941. godine jedan tenk KV je dva dana i dvije noći držao pod blokadom cijelu njemačku vojnu kolonu.

Tenk koji je preokrenuo tok rata

Na medalji

T-34 je jedan od najprepoznatljivijih simbola Drugog svjetskog rata, i ujedno je i sovjetski tenk sa najmasovnijom serijskom proizvodnjom. Samo na Uralu (u Nižnjem Tagilu, Čeljabinsku i Svjerdlovsku, tj. današnjem Jekaterinburgu) od 1942. do 1944. godine proizvedeno je oko 25 000 "trideset četvorki". Tenkovi T-34 sklapani su i u Harkovu, Gorkom (Nižnjem Novgorodu), Staljingradu (Volgogradu) i Omsku.

Na sjeveru Moskovske oblasti postoji muzej T-34. To je jedini muzej na svijetu koji je posvećen jednom modelu tenka. Upravo ovdje, u ataru sela Šolohovo, svega 30 kilometara od Kremlja, zaustavljena je njemačka ofanziva. U kontraofanzivi Crvene armije posebnu ulogu su odigrali novi sovjetski srednji tenkovi T-34. Pomoću njih je neprijatelj odbačen na 250 kilometara od glavnog grada. Samo jedna posada na čelu s natporučnikom Dmitrijem Lavrinjenkom ("tenkovskim asom") za dva mjeseca obrane Moskve je uništila pedesetak njemačkih tenkova.

Čamac projekta 1125. Ovaj čamac je sudjelovao neposredno u Staljingradskoj bici u jesen 1942. Nijemci su ga potopili dok su iz njega iskrcavani ranjenici kod Sjevernog pristaništa. Danas je restauriran i čuva se u muzeju vojne tehnike blizu Jekaterinburga.

"Kupole tenka T-34 montirane su i na druge modele vojne tehnike, na primer na riječne oklopne čamce projekata 1124 i 1125 Dunavske i Volške flotile, zbog čega su ti čamci dobili naziv ’riječni tenkovi’", kaže Grigorij Pavljukov, načelnik odjela za ekskurzije u Muzejskom kompleksu UGMK.

Top na gusjenicama

ISU-152

U Kurskoj bici prvi put su sudjelovala i teška samohodna oruđa SU-152 (s topom kalibra 152 mm) napravljena na bazi tenka KV-1. Ona su korištena protiv njemačkih "Tigrova" i "Pantera", zbog čega su i dobila nadimak "otvarač za konzerve". Kada je Crvena armija 1944. godine umjesto zastarelih tenkova KV-1 dobila IS-2 ("Josif Staljin"), najmoćniji tenk Sovjetskog Saveza s oklopom debljine 120 mm i topom kalibra 122 mm, onda su i samohodna oruđa počela se praviti na njegovoj bazi. Tako su se pojavila oruđa ISU-122 (sa topom kalibra 122 mm) i ISU-152 (152 mm).

"Kaćuša"

Razorna paljba gardijskih minobacača u Berlinu. Drugi svjetski rat (1941.-1945.).

"Kaćuša" je nadimak za višecijevni bacač raketa BM-13. "Paljba iz tog oružja ličila je na uragan" – tako su njemačke novine opisivale razorno djelovanje "Kaćuše". Plotunska raketna paljba ima stravičnu moć. Udarni valovi poslije eksplozije nekoliko projektila sudaraju se i ruše sve na svome putu. Osim toga, paljba iz "Kaćuše" je odjekivala na karakterističan način. Nijemci su joj zbog toga dali nadimak "Staljinove orgulje". "Kaćuše" su korištene do kraja rata, od Moskve su stigle do Berlina i postale nezaobilazni simbol pobjede.

S kolhoza ravno na front

GAZ-MM, Lenjingrad 1942. Kamioni prevoze hranu preko Ladoškog jezera.

U vrijeme rata je i civilna tehnika prerađivana za potrebe vojske i slana na front. Kamioni GAZ-AA i modifikacija GAZ-MM mogli su prevoziti tonu i pol tereta. Oni su također postali simbol ratnog razdoblja. Napravljen je ogroman broj ovih vozila. Prije rata je proizvedeno oko milijun strojeva za potrebe gospodarstva, a u toku rata se proizvodnja nije prekidala, s tim što se štedjelo na metalu pa su umjesto vrata kačene zavjesice od tkanine, a kabine su pravljene od drveta, bez farova ili s jednim farom.

Oklopljena "ovčica"

Oklopni vlak

Civilne parne lokomotive i vlakovi su takođe služili na frontu. Bez željezničkih pruga ne bi bilo moguće evakuirati 2500 tvornica, muzeja i kazališta i to većinu u prva tri mjeseca rata. Zamislite samo što znači seliti kompletni pogon s alatom i laboratorijima, te sve to transportirati 2000 kilometara.

"Ov" je u to vrijeme bila jedna od najčešće korištenih parnih lokomotiva. Od milosti su je zvali "ovčica". Izgledala je kao minijatura u usporedbi s divovima serije "E" i "FD". Vukla je i ešalone u evakuaciji, sanitarne kompozicije, pa čak i oklopne vlakove. Ispostavilo se da nije bilo moguće staviti oklop na druge lokomotive, jer su se pod njima lomile tračnice.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće