Mamkinova djeca: Kako je sovjetski pilot živ izgorio spašavajući siročad

Screenshot/TV Zvijezda
Pilot Aleksandar Mamkin spustio je na zemlju avion R-5 u plamenu s djecom koju su nacisti planirali koristiti kao donore krvi.

U jesen 1943. godine partizani iz odreda "Ščors" otkrili su u selu Beljčici, gdje se nalazio nacistički garnizon, veliki broj djece. Ona su tu dovedena iz sirotišta u Polocku koje je otvoreno još prije rata. Broj djece u selu je postupno bivao sve veći. Nijemci su u naselje slali djecu ubijenih partizana i ilegalaca.

Nacisti su ih htjeli iskoristiti kao donore krvi za ranjene vojnike Wehrmachta. Oni pritom nisu planirali djecu hraniti i zato su ih odveli u naselje Beljčici, gdje su se sama trebala pobrinuti za obroke. Djeca nisu imala toplu odjeću, često su bila bolesna i okupatori su već bili planirali osloboditi se ovog tereta.

Partizani su o ovoj situaciji izvijestili zapovjedništvo. Donesena je odluka da se siročad tajno evakuira.

Operacija "Zvjezdica"

Odred "Ščors" je uvečer 18. veljače 1944. godine krenuo u naselje Beljčici. Iznad sela su kružili sovjetski avioni skrećući pozornost neprijatelja. Iza obrambene linije djecu je čekala sanitarna kolona od pedeset konjskih zaprega. Djeca su odvedena u partizansku pozadinu. Operacija je provedena bez ispaljenog metka. Selo je napustilo ukupno 154 djece i 38 odgajatelja.

Ali nacisti su na proljeće 1944. godine pokrenuli masovnu kaznenu operaciju protiv partizanskih odreda. Boravak u partizanskoj pozadini bio je sve opasniji i djecu je trebalo prebaciti preko linije fronta, na sovjetski teritorij. Zadatak da preveze siročad i ranjenike dobila je zrakoplovna pukovnija Civilne zračne flote, koja je partizane opskrbljivala oružjem i namirnicama.

Posljednji let

Avion R-5

U noći između 10. i 11. travnja 1944. godine avion jednog od pilota koji su dobili ovaj zadatak, 28-godišnjeg Aleksandra Mamkina, deveti put je došao po djecu. Piloti su letjeli bez navigatora kako bi mogli povesti više ljudi. Mali avion R-5 bio je prepun, u njemu se smjestilo desetero djece, dvojica ranjenih partizana i odgajateljica Valentina Latko.

Dok je prilazio liniji fronte, avion je pogođen te ga je zahvatio plamen. Vatra je brzo stigla do kabine pilota. Da je Mamkin bio sam u avionu, napustio bi avion i otvorio padobran, no imao je putnike. Dok je živ gorio, pilot je spustio avion, iskočio i pitao: "Jesu li djeca živa?", a zatim izgubio svijest.

Vojni liječnici nisu mogli objasniti kako je letjelicom mogao upravljati čovjek kojem su se zaštitne naočale utopile u lice i kojem su noge gorjele.

Smrt heroja

Heroj je pokopan u selu Maklok u Smolenskoj području, gdje je šest dana nakon nesreće preminuo u bolnici, ne došavši više svijesti. Svih 13 putnika su na odredište stigli nepovrijeđeni. Njegov je prah 70-ih godina svečano prenesen na vojno memorijalno groblje "Lidova gora".

Mamkin je odlikovan Ordenom Domovinskog rata 1. reda, Ordenom Crvene zastave i Medaljom "Partizanu Domovinskog rata" 1. reda. Njegov lik je ovjekovječen u galeriji "Put sjećanja" u parku "Patriot" u Podmoskovlju.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće