"Crna ovca" u carskoj obitelji Romanov: Veliki knez s dijagnozom luđaka

Predstavnik carske obitelji je bio protjeran u Taškent, gdje nije tražio novac, nego je još i zarađivao, što nije bilo uobičajeno za nekoga tko nosi titulu velikog kneza. Ali Nikolaj Konstantinovič je i inače bio jedan od najneobičnijih predstavnika višestoljetne carske dinastije Romanov.

Romanov u Taškentu

Dvorac velikog kneza u Taškentu

Javna domena

Veliki knez je žiteljima Taškenta ostao u lijepom sjećanju. On je ovdje živio do same smrti i mnogo je učinio za dobrobit grada. Prije svega, uveo je vodovod. Pored toga, davao je novac za izgradnju dramskog kazališta (koje nije sačuvano) i kina "Hiva" (koje je sačuvano), osnovao je stipendije za uzbekistanske studente koji nisu imali dovoljno sredstava za upis na neko rusko sveučilište. Bio je odličan poduzetnik. Otvorio je nekoliko fotografskih ateljea i igraonica biljara, organizirao prodaju kvasa, preradu riže, proizvodnju sapuna i naročito pamuka.

Dvorac velikog kneza u Taškentu (današnji izgled)

Legion Media

Nikolaj Konstantinovič je bio počasni član Carskog ruskog geografskog društva i odličan poznavatelj vođenja poljoprivrednog gospodarstva. Njegov najpoznatiji projekt bio je sustav navodnjavanja Gladne stepe - slane pustare blizu Taškenta. Knez je svojim novcem platio izgradnju Romanovskog kanala za navodnjavanje dugačkog 100 kilometara, zahvaljujući čemu su kasnije boljševici nastavili s kultivacijom zemljišta u Gladnoj stepi. A u oporuci je polovicu svoje imovine ostavio gradu Taškentu za zadovoljavanje potreba stanovništva.

Čeona akumulacija Romanovskog kanala za navodnjavanje u Gladnoj stepi

Javna domena

Knez je svoj kanal zvao "Iskander-arik", jer je samome sebi dao ime Iskander. Tadašnji car Nikolaj II. je 1899. godine izdao ukaz po kojem su supruga kneza Nikolaja Konstantinoviča i njegovi potomci dobili status knezova Iskandera. Međutim, nitko od njih nikada nije bio primljen u krug carske obitelji. Romanovi su zauvijek odbacili Nikolu (kako su zvali Nikolaja Konstantinoviča dok je bio dječak) zbog nedoličnog ponašanja. Nakon ubojstva cara Aleksandra Drugog 1881. godine, Nikola je napisao pismo svome rođaku, nasljedniku prijestolja Aleksandru III., moleći ga za dozvolu da dođe u Peterburg i da se "pomoli pred prahom obožavanog monarha". Car mu je odgovorio: "Vi niste dostojni pokloniti se prahu moga oca, kojeg ste tako nemilosrdno obmanuli. Ne zaboravite da ste osramotili sve nas. Dok sam ja živ vi nećete kročiti u Peterburg." Kakav postupak je mogao izazvati toliku averziju?

Veliki knez i plesačica

Veliki knez Nikolaj Konstantinovič

Javna domena

U mladosti se Nikolaj Konstantinovič proslavio u krugu obitelji kao prvi Romanov koji je stekao visokoškolsko obrazovanje. Završio je Akademiju Glavnog stožera, i to sa srebrnom medaljom. Bio je sjajan časnik te je  zapovijedao konjičkim eskadronom. Na jedom je balu 1871. godine upoznao 23-godišnju američku plesačicu Harriet Blackford (1848.-1886.). Ona je sebe nazivala Fanny Lear. Prije toga je već imala jedan brak i dijete iz tog braka. Nikola se zaljubio u nju i počeo priređivati skupocjene pirove u njezinu čast, o čemu je brujao cijeli Peterburg.

Fanny Lear, oko 1880.

Javna domena

Tako je Nikola prekršio nekoliko principa etike velikih knezova. Po mjerilima carske obitelji, Fanny je bila obična prostitutka. Za velikog kneza je bilo nedopustivo da otvoreno opći s takvim ženama i da se s njima pojavljuje u javnosti. Konstantin Nikolajevič, Nikolin otac i rođeni brat cara Aleksandra II., poslao je sina s ekspedicijskim korpusom u Srednju Aziju, u Hivu, tj. upravo u one krajeve gdje će knez kasnije biti prognan. Tamo je mladi Nikola pokazao neobičnu hrabrost i dobio Orden svetog Vladimira trećeg stupnja, a zatim se vratio kući te se s još većim žarom prepustio uživanju s Fanny Lear. Njih dvoje su otputovali u Europu zajedno s njezinim prijateljem, konjičkim potporučnik Nikolajem Savinom koji je bio bonvivan. A kad su se vratili, Nikola je svojoj miljenici iznajmio cijelu vilu u Peterburgu. Veliki knezovi i kneginje su imali vlastiti kapital, jer su roditelji prilikom rođenja ulagali određenu sumu u vrijednosne papire, tako da je djetetu kamata služila kao izvor prihoda. Povrh toga su dobivali značajne sume novca za vlastite troškove, ali sve to nije bilo dovoljno za život koji je vodio Nikola sa svojom djevojkom, pa je mladić odlučio prekršiti još nekoliko višestoljetnih principa ruskih velikih knezova. Ovoga puta je njegov izbor pao na lopovluk i svetogrđe. Ni manje ni više.

Psihijatrijska dijagnoza

Velika kneginja Aleksandra Josifovna

Charles Bergamasco

Nikolina majka, velika kneginja Aleksandra Josifovna, bila je voljena supruga velikog kneza Konstantina, drugog sina cara Nikolaja I. Car Nikolaj je imao istančan ukus kada je riječ o ženskoj ljepoti, i zato je bio oduševljen snahom. Za vjenčanje joj je poklonio ikonu Presvete Bogorodice koja se kao obiteljska svetinja čuvala u skupocjenom okovu s brilijantima.

Veliki knez Nikolaj Konstantinovič sa ženom Nadeždom Aleksandrovnom u Taškentu.

Javna domena

Kako je kasnije utvrdila istraga, jedne travanjske noći 1874. godine Nikolaj Konstantinovič je istrgnuo tri brilijanta i poslao ih po svome pobočniku u zalagaonicu. Da problem bude veći, Nikola je već na prvom saslušanju stavio ruku na Bibliju i zakleo se da je nevin, i sve vrijeme je bio u nepodnošljivo dobrom raspoloženju. "Nimalo se ne kaje i nije uopće svjestan postupka, osim kada već ne može poreći, pa i tada mu se svaka riječ mora čupati iz usta. Samo bezosjećajnost, bez ijedne suze. Zaklinjali smo ga svim što je ostalo sveto u njemu da olakša sebi sudbinu iskrenim priznanjem i pokajanjem, ali ništa nije pomoglo!", napisao je u dnevniku Nikolin otac Konstantin Nikolajevič.

Veliki knez Konstantin Nikolajevič

Javna domena

Cijeli slučaj se pročuo u Peterburgu, te je trebalo nekako objasniti ponašanje velikog kneza. Izgledalo je kao dobro rješenje proglasiti ga duševnim bolesnikom i konkretno kleptomanom, što je i učinjeno.

Službeni ukaz izdan 11. prosinca glasio je da veliki knez Nikolaj Konstantinovič "pati od poremećaja umnih sposobnosti". Formalno je predan svome ocu na skrb, a praktički u nadležnost ministra unutarnjih poslova. Zabranjeno je spominjanje njegovog imena u službenim dokumentima, a nasljedstvo koje mu je pripadalo dodijeljeno je mlađoj braći. Lišen je svih titula i nagrada, izbrisan je i s popisa svoje pukovnije. Imao je 24 godine kada je doživotno protjeran iz Peterburga. Doduše, sačuvao je titulu velikog kneza te je sve do 1917. godine figurirao na popisima predstavnika carskog roda. Pored toga, godišnje je dobivao 12 000 rubalja na ime uzdržavanja, ali to je za njegove prihode bila kap u moru. Nikola je pred kraj života zarađivao 1,4 milijuna rubalja godišnje, jer su svi njegovi poslovni projekti ostvarivali veliki profit.

Je li veliki knez Nikolaj Konstantinovič bio duševno bolestan?

Ruski car Aleksandar II. Nikolajevič sa suprugom Marijom Aleksandrovom.

Sergej Levicki

Otkako je proglašen duševno bolesnim, veliki knez se mnogo selio. Živio je najprije u Samari, zatim na Krimu, pa u Vladimirskoj guberniji, u Umanju (kod Kijeva), blizu Vinice u Podoljskoj guberniji, i najzad u Orenburgu. I dalje je bio počasni član Carskog geografskog društva, pisao je znanstvene radove o Srednjoj Aziji, koju je planirao razvijati otkako je bio u Hivanskom pohodu. U Orenburgu se 1878. godine vjenčao za plemkinju Nadeždu Drejer. Kada se u Peterburgu saznalo za taj brak, Sveti sinod ga je službeno raskinuo, ali Nikoli i Nadeždi to nije smetalo. Konačno je 1880. premješten u Sabljino, bliže Peterburgu. Sva je prilika da se njegov otac Konstantin Nikolajevič potajno nadao da će sinu uskoro biti oprošteno nedolično ponašanje.

Ruski car Aleksandar III.

Sergej Levicki

Ali kada je 1881. godine ubijen car, ispostavilo se da nasljednik ruskog trona nema namjeru bilo što oprostiti svome rođaku. Aleksandar III. je zabranio Nikoli da dođe na pogreb, a Nikola je zauzvrat odbio položiti prisegu na vjernost novom caru. Taj skandal je možda bio i veći od krađe brilijanata, jer je politička konfrontacija mogla donijeti Nikoli "imidž" mučenika i disidenta. Zbog toga je ponovno potvrđeno da je on duševni bolesnik.

Veliki knez Konstantin Nikolajevič s obitelji

Javna domena

Najprije je zatvoren u tvrđavu iz sigurnosno-političkih pobuda, a zatim je preporučeno da se pošalje u progonstvo negdje u veliki grad, gdje bi svaki njegov ispad mogao biti lako protumačen kao posljedica ludila. Tako je Nikolaj Konstantinovič poslan u Taškent, a za njim je u taj grad otišla i Nadežda Drejer.

Nikolaj Konstantinovič je živio u Taškentu do svoje smrti 1918. godine.

Još je bio živ kada je izbila revolucija 1917. godine. Tada je podigao crvenu zastavu iznad svoje rezidencije, a novom premijeru i svom starom prijatelju Aleksandru Kerenskom je poslao brzojav s čestitkom. "Knez Iskander" je umro 14. siječnja 1918. godine od upale pluća.