Osam bizarnih pojava: Poznate ličnosti o sovjetskoj Moskvi

Malo je stranaca koji su u sovjetsko vrijeme imali priliku upoznati "pravu" Moskvu. Tadašnja svakodnevica se pažljivo skrivala od turista, vodili su ih samo po specijalno uređenim mjestima i smještali u najbolje hotele za strance gdje je sovjetskim građanima bio zabranjen pristup. I naravno, budno i neprimjetno se pratio svaki njihov korak.

Poplava na ulicama Moskve poslije proloma oblaka u svibnju 1949.

Semjon Mišin-Morgenštern/MAMM/MDF/russiainphoto.ru

Zbog toga mnogi stranci nisu uspjeli zaviriti iza paravana agitacije. No oni kojima je to pošlo za rukom nisu kasnije mogli zaboraviti sve što su tada vidjeli. Evo što su poznate ličnosti pisale poslije boravka u sovjetskoj Moskvi.

1. "Sve se prodaje vani, na otvorenom, na minus 25 stupnjeva Celzija", Walter Benjamin

Ulična trgovina

N. Petrov/MAMM/MDF/russiainphoto.ru

Njemački filozof je kao turist proveo u Moskvi par mjeseci, od prosinca 1926. do siječnja 1927. Najdublji dojam su na njega ostavile trgovačke tezge usred zime. "Uglovi ulica, bar u onim naseljima gdje se kreću stranci, pretrpani su gomilama nekakvih prnja, kao kreveti u ogromnoj bolnici koja se zove 'Moskva', i sve to pod otvorenim nebom", napisao je u seriji eseja pod nazivom "Moskovski dnevnik" .

"Sve, počevši od kreme za obuću preko ilustriranih knjiga i uredskog materijala pa do peciva i ručnika, prodaje se na ulici, kao da to nije zima u Moskvi s 25 stupnjeva Celzija ispod nule, nego Napulj usred ljeta."

2. "Tu nema nimalo ukusa", Pamela Travers

Javna domena

Pamela Travers, autorica knjiga o Mary Poppins, posjetila je Moskvu tijekom 1930-ih s grupom turista i nikako nije mogla shvatiti jedan od glavnih simbola ovoga grada. "Tko je taj Vasilij Blaženi? U njegovu čast je podignuta crkva na Crvenom trgu. Ne mogu je tretirati kao uzorak lošeg ukusa. Po mom mišljenju, tu nema nimalo ukusa, tu se arhitektonski košmari gomilaju jedan preko drugog."

Cijeli grad nalikuje na divovske filmske kulise duž kojih se protežu redovi gdje ljudi čekaju da kupe namirnice, napisala je ona, a "na licima [Moskovljana] se skamenio izraz odsutnosti, kao da su pod narkozom".

3. "Tamnoputi druže, sjedi na moje mjesto!", Langston Hughes

Trg Puškina, 1930. Moskva.

Mihail Prehner/MAMM/MDF/russiainphoto.ru

Utemeljitelj jazz poezije doputovao je u Moskvu početkom 1930-ih, gdje je pozvan na snimanje filma. Hughes je bio oduševljen pozivom, i to oduševljenje ga nije napustilo čak ni kada je došao u Moskvu. Za razliku od Pamele Travers, njemu su sovjetski građani izgledali sasvim drugačije:

"Od svih velikih gradova svijeta stanovnici Moskve su mi izgledali kao ljudi koji su najpristojniji prema strancima", napisao je u autobiografskoj knjizi "Pitam se dok se skitam".

"Ljudi su se svim silama trudili pokazati svoju pristojnost. U prepunom autobusu će u devet od deset slučajeva neki Rus reći: 'Tamnoputi druže, sjedi na moje mjesto!'"

4. "Žene su ili bez šminke ili su diskretno našminkane", John Steinbeck i Robert Capa

Arhiv Vladimira Karlova/russiainphoto.ru

Američki pisac i nobelovac Steinbeck doputovao je poslije rata u Moskvu zajedno s Robertom Capom, klasikom dokumentarne fotografije. Cilj im je bio napraviti reportažu o životu sovjetskih građana. Oni su 1947. napisali:

"Žene su ili bez ikakve šminke, ili su vrlo diskretno našminkane, odjeća im je uredna, ali ne pretjerano lijepa. Na ulicama je mnogo ljudi u vojnoj uniformi premda očito više ne služe u vojsci. Oni su demobilizirani, ali nemaju druge odjeće, i uniformu nose bez oznaka i epoleta."

Sovjetsku mladež je zapljusnuo val uzvišenog morala, isticali su oni. "To je bilo slično onome što se kod nas u SAD-u događalo s prethodnom generacijom u provincijskim gradićima.

Pristojne djevojke ne odlaze u noćne klubove. Pristojne djevojke ne puše. Pristojne djevojke ne šminkaju usne i nokte. Pristojne djevojke se oblače konzervativno. Pristojne djevojke ne piju. Pristojne djevojke se vrlo oprezno ponašaju u razgovoru s mladićima."

5. "Rusi su majstori za 'ruski gambit'", John Steinbeck i Robert Capa

Čekanje u redu

Vsevolod Tarasevič/MAMM/MDF/russiainphoto.ru

"Čuli smo da su Rusi majstori za igru koju mi zovemo 'russkij gambit', i da ih rijetko tko može u toj igri pobijediti. Pravila su vrlo jednostavna. Čovjek s kojim se želite sresti u državnoj instituciji je ili 'izašao', ili se 'loše osjeća', ili je 'u bolnici', ili 'nije tu, na odmoru je'. I to može trajati godinama."

6. "SSSR: 22 400 000 četvornih kilometara bez jedne jedine reklame za Coca-Colu", Gabriel García Márquez

Pogled s krova Boljšog teatra SSSR-a. Hotel "Metropol".

Jevgenij Umnov/MAMM/MDF/russiainphoto.ru

Latinoamerički pisac je 1957. godine još kao novinar-početnik doputovao u Moskvu na Svjetski festival mladeži i studenata, pretvarajući se da je član kulturno-umjetničkog društva.

"Moskva, najveće naselje na svijetu, ne uklapa se u proporcije na koje su ljudi navikli. Ona nema zelenila i zato iscrpljuje i pritišće čovjeka", napisao je kasnije. "Ovdje nema običnih ulica. Postoji jedinstveni sustav ogromnih ulica, takozvanih prospekata, i sve se one stječu u geografski, politički i sentimentalni centar grada, a to je Crveni trg."

Márquez je istaknuo i nepodijeljenost Moskovljana na klase: "Nestanak društvenih klasa je upečatljiva i očita činjenica: svi su jednaki, svi nose staru odječu lošeg kroja i ružnu obuću".

7. "Šampanjac se prodaje iz točionika i može se piti na licu mjesta", Mihajlo Mihajlov

Ulična prodaja kvasa.

Harison Forman/russiainphoto.ru

Jugoslavenski znanstvenik i publicist u Moskvi je u ljeto 1964. godine proveo pet tjedana, a godinu dana kasnije ga je Titova vlast uhitila "zbog klevete protiv prijateljske države", tj. protiv SSSR-a.

"'Lenjinov' metro, 'Lenjinova' središnja knjižnica, pa čak i 'Lenjinov' moskovski cirkus! Čudno je kako ljudi ne primjećuju da ono što se prečesto ponavlja gubi svaki značaj...", napisao je.

Treba reći da Mihajlov nije došao u "prijateljsku državu" u najgore vrijeme. Bilo je to doba političkog "otapanja leda" i to se osjećalo na svakom koraku.

"Na ulicama stoje velike cisterne iz kojih se toči kvas - ruski nacionalni napitak. Na svakom koraku su automati sa soda-vodom. Čaša čiste gazirane vode košta jednu kopejku, a sa sokom od maline tri kopejke."

"Metro se ne može opisati. Svake minute ili minute i pol dolazi vlak i sve funkcionira besprijekorno. Na svakom uglu je kiosk za informacije. Za dvije kopejke ćete saznati brojeve autobusa, trolejbusa i linija metroa kojima možete stići do željenog cilja. Šampanjac se prodaje iz točionika i može se piti na licu mjesta."

8. "Svi članovi partije marširaju ulicama", David Bowie

Proslava 1. svibnja u Moskvi, 1973.

Oleg Kuzmin/TASS

David Bowie, legenda britanskog glam rocka, stigao je u Moskvu 30. travnja 1973. godine, uoči velikog praznika. Zatekao je rusku prijestolnicu u svečanom izdanju: "Iste noći smo odsjeli u hotelu 'Inturist', a već sutradan smo imali sreću da na gradskim ulicama vidimo prvomajsku paradu. Prvi maj je najveći ruski praznik koji se obilježava u čast osnutka Komunističke partije Sovjetskog Saveza."

"Svi članovi partije marširaju ulicama, nose crvene zastave i pjevaju patriotske pjesme. Zanimljivo je sve to promatrati. Impresivan je taj ogroman broj ljudi ujedinjenih oko zajedničkog cilja", napisao je svojoj PR menadžerici Cherry Vanilli.