Očajnički ustanak sovjetskih zarobljenika u logoru Badaber

Između 1983. i 1985. godine u nevelikom mjestu Badaber na teritoriju Pakistana, 24 km od granice s Demokratskom Republikom Afganistan, nalazio se logor afganistanskih izbjeglica. U blizini logora je bio centar za obuku "Halid ibn Valid", gdje su pod rukovodstvom stranih vojnih instruktora mudžahedini prolazili obuku, a zatim se vraćali u Afganistan. U centru se nalazilo 65 vojnih instruktora, većinom iz Pakistana i Egipta. Šestorica su bili građani SAD-a. Centar za obuku je bio pod ingerencijom stranke "Islamsko društvo Afganistana".

U okviru baze nalazio se i logor za oko 40 afganistanskih i 14 sovjetskih zarobljenika. Sovjetski vojnici su bili pod strogim nadzorom, povremeno su ih fizički mučili i vršili na njih pritisak da prihvate islam. Situacija je postala nepodnošljiva te je sazrio plan da zarobljenici zarobe svoje čuvare i zatraže pomoć od sovjetskog veleposlanstva u Islamabadu.

Navečer 26. travnja 1985. godine, kada su svi mudžahedini osim nekoliko stražara bili okupljeni na otvorenom radi večernje molitve, grupa sovjetskih zarobljenika uspjela je razoružati stražare i naoružati se automatskim oružjem i teškim mitraljezom DŠK, kao i bacačima granata RPG, oslobodivši ostale zarobljenike. Po drugoj verziji, njihov prvotni plan je bio probiti se do radiostanice i prenijeti svoje koordinate sovjetskoj avijaciji koja bi bombardirala kamp. Organizator ustanka bio je Nikolaj Ivanovič Ševčenko, zarobljen 1982. godine.

Nikolaj Ivanovič Ševčenko (1956.-1984.)

anaga.ru

U 11 sati navečer po naređenju lidera Islamskog društva Burhanuddina Rabbanija mjesto borbe bilo je blokirano trostrukim prstenom, sastavljenim iz odreda mudžahedina, pakistanske pogranične policije i pakistanske vojske, naoružanih teškom borbenom tehnikom. Rabbani je predložio sovjetskim zarobljenicima da se predaju, što su oni kategorički odbili, prijeteći da će podići u zrak cijelo skladište streljiva. Zahtijevali su vezu sa sovjetskim i afganistanskim veleposlanstvom u Islamabadu, a također vezu s Crvenim križem. Rabbani je odbio zahtjeve pobunjenih i naredio prvi napad koji je trajao cijelu noć.

Ujutro 27. travnja u 8 sati postalo je jasno da se pobunjeni zarobljenici ne žele predati i Rabbani je naredio artiljerijske udare po samom skladištu. Prilikom jednog od napada sam Rabvani umalo nije poginuo, a njegova tjelohranitelja je pogodio geler. Nakon udara pakistanske teške artiljerije, skladište streljiva je eksplodiralo. Po jednoj verziji, eksploziju je izazvala pakistanska artiljerija, a po drugoj sami pobunjeni zarobljenici koji su shvatili da su u bezizlaznoj situaciji.

Sovjetski vojnici koji su podigli ustanak u logoru Badaber

anaga.ru

Pakistanska strana je što je duže mogla krila podatke o velikim gubicima koje je pretrpjela prilikom gušenja pobune. Prema podacima sovjetske obavještajne službe, gubici mudžahedina i pakistanske vojske bili su veliki. Poginulo je više od 120 afganistanskih mudžahedina i izbjeglica, 6 američkih savjetnika, 28 časnika pakistanske regularne vojske, 13 predstavnika pakistanskih vlasti. Baza Badaber je bila u potpunosti uništena, a kao rezultat ogromne ekslozije mudžahedini su izgubili 3 sustava "Grad", više od 2 milijuna komada streljiva, oko 40 oruđa, minobacača i teških mitraljeza i oko 2 tisuće raketa različitog tipa. Po Rabbanijevoj verziji, poginulo je svega 20 mudžahedina.

Kasnija istraga je utvrdila identitet poginulih sovjetskih zarobljenika. Vođe ustanka su bili Nikolaj Ivanovič Ševčenko, zarobljen 1982., pripadnik 5. motorizirane gardijske divizije, i Viktor Vasiljevič Duhovčenko, pozadinac u bazi u Bagramu,  zarobljen 1985. godine.