ABC: Usporedba sovjetskog automata AK-47 i američke jurišne puške M16

Slobodan Đukić

Desetljeća uspješne upotrebe sovjetske puške AK-47 dovela su do toga da ona postane simbol savršenstva kada je u pitanju streljačko oružje. I ona to zaista i zaslužuje. Puška koju je kreirao čuveni sovjetski/ruski konstruktor Mihail Kalašnjikov u Vijetnamskom se ratu pokazala kao daleko pouzdanije oružje u odnosu na američki analog M16. Američki konstruktori su ulagali izvanredne napore ne bi li nekako svoju suviše "nježnu i zahtjevnu" pušku osposobili za vrlo zahtjevne klimatske uvjete kakvi se javljaju u džunglama Vijetnama, gdje je robusni AK naprosto briljirao.

O ovome je ukratko pisao Manuel Villatoro, novinar španjolskog lista ABC, koji je usporedio dvije legendarne automatske puške.

Automatska puška koju je konstruirao čuveni sovjetski i svjetski konstruktor Mihail Kalašnjikov ušla je u naoružanje sovjetske vojske u jeku konflikta između Istoka i Zapada. Ona se brzo raširila i po ostalim vojskama koje se se nalazile unutar Varšavskog ugovora, zatim saveznicima SSSR-a koji su se nalazili širom svijeta na prostoru Afrike, Azije i Latinske Amerike. Sve ovo se događalo 10-15 godina prije nego što se u Vojsci SAD-a pojavila automatska puška M16, koja je, kako autor navodi, bila "tehnološko čudo" tog vremena, međutim, kod koje se tijekom eksploatacije pojavio veliki broj problema.

Sovjetska automatska puška i sjevernokorejska verzija napravljena na njezinoj osnovi široko se koristila i u Vijetnamu, navodi internetski portal RG. Autor u svom tekstu citira povjesničara Maxa Hastingsa koji je napisao knjigu "Rat u Vijetnamu", u kojoj se napominje da se sovjetski AK pokazao idealnim za vrijeme borbi u vijetnamskim džunglama. On se gotovo nikada (misli se na AK) nije "glavio", navodi američki povjesničar. Djelovao je i u najtežim klimatskim uvjetima: "Radilo se o vrlo pouzdanom oružju, koje se sastojalo od svega osam rasklopivih elemenata koji su međusobno odlično funkcionirali i pritom trpjeli velike nečistoće. Pored toga, automatsku pušku je bilo vrlo jednostavno koristiti u načinu rafalne paljbe. Njezino prevođenje u borbenu poziciju bilo je veoma brzo. Glavna prednost kod uporabe sovjetske puške AK-47 bio je i izuzetno jednostavan program borbene obuke, koju je vrlo brzo mogao svladati i nepismeni seljak. Jednostavno, puška je bila ubojita i u uvjetima potpunog nedostatka njezinog održavanja", navodi se u materijalu koji je prenio internetski portal InoSMI. Još jedna prednost AK-47 bila je njegova mala težina. Naime, prazna automatska puška je težila 3,8 kg, dok je brzina paljbe dostizala 600 metaka u minuti. Koristila je čvrst metak kalibra 7,62x39 mm.

Ministarstvo obrane SAD-a nije imalo ništa što bi moglo parirati pojavi ovih pušaka. Za hitno rješavanje ovog problema kontaktirana je čuvena tvrtka "Colt" koja je konstruirala svoju verziju automatske puške pod oznakom AR-15. Prva testiranja u borbenim uvjetima (Vijetnam) pokazala su da pušku krase visoka preciznost i ergonomičnost, nakon čega je Pentagon naručio preko 100 tisuća ovih pušaka pod oznakom M16.

"Na papiru (i na poligonskim vježbama gdje vladaju idealni uvjeti) M16 je imala bolje karakteristike u odnosu na sovjetski analog. Metak kalibra 5,56x45 mm je bio manji i lakši, što je u praksi stvaralo značajnu prednost kada je u pitanju preciznost paljbe - efektivni domet ovog oružja je bio 550 metara, dok je AK-47 najbolje rezultate postizao na 'svega' 300 metara. Smanjeni gabariti metka su omogućavali vojniku da ponese daleko više streljiva nego u standardnim uvjetima", napominje se u materijalu.

Sovjetska automatska puška je bila nepreciznija i trebalo joj je daleko više baruta da kroz svoju cijev "istjera" teže zrno. Sve ovo je stvaralo veći trzaj. Ovo je dovodilo do gubljenja dragocjenih sekundi prilikom nišanjenja, koje se javljalo prilikom paljbe.

Razvojni inženjeri automatske puške M16 pokušali su ovo oružje učiniti i značajno lakšim. Oni su većinu metalnih i drvenih elemenata zamijenili njihovim plastičnim (kompozitnim) analozima koji su se pravili od staklenih vlakana. Međutim, ova tehnološka intervencija je dovela do značajnog usložnjavanja njezine proizvodnje.

"Uskoro je postalo jasno da je u klimatskim uvjetima kakvi vladaju u Vijetnamu američka automatska puška M16 praktički beskorisna. Defekti u njezinoj konstrukciji su dovodili do stalnog unapređenja oružja što je dovelo do poskupljenja njezine proizvodnje. Kao prvo, automatska puška je bila vrlo složena za eksploataciju. Da bi je netko upotrebljavao, on je morao proći tečaj specijalne obuke. Drugo, kod ove puške je dolazilo do čestih blokada prilikom borbe (zastoj uslijed zaglavljivanja čahure). Ovaj problem se kod ove puške javaljao 2x češće nego kod sovjetske automatske puške AK-47. Puška se morala redovito čistiti, a tijekom njezine eksploatacije strijelac je stalno morao voditi računa da ne dođe u kontakt s vodom i prljavštinom", napominje autor.

Kako prenosi povjesničar, u prvim mjesecima rata kod američkih vojnika koji su dobili ove puške nije bilo adekvatnih kompleta za njezino čišćenje. Oni su morali koristiti priručna sredstva, koja nisu imala nikakav učinak. Od prvih dvije tisuće automatskih pušaka M16 koje su isporučene jedinicama američke vojske u Vijetnamu, svaka sedma je imala neki defekt i bila neupotrebljiva. Da bi se izbjegla bruka međunarodnih razmjera, Pentagon je jednostavno ovaj problem gurnuo pod tepih, optužujući vlastite vojnike da se nedovoljno brinu o novom oružju.

Prema službenim podacima, svi vojnici su bili vrlo zadovoljni usvajanjem nove puške u redove američke vojske. Oni koji se nisu mogli suzdržati od kritike bili su procesuirani. Ipak, i pored strahovlade koja je zavladala u redovima američke vojske koja je bila raspoređena u Vijetnamu, prve informacije o lošim karakteristika nove puške ipak su doprle do medija. Tako je po svjedočenju jednog mornaričkog pješadinca (marinca), čija jedinica je zadužila seriju pušaka M16 proizvedenih 1967. godine, svega je 25% bilo ispravno. Na ovakve informacije američki časnici nisu imali odgovor te su na brojna novinarska pitanja samo slegali ramenima.

"Konstruktorima američke tvrtke 'Colt' je uspjelo djelomično otkloniti identificirane nedostatke. Međutim, koliko god da su remontirali ovu pušku, utezali je i dorađivali, ona jednostavno nije bila namijenjena za ratovanje u vijetnamskim džunglama. Njoj su odgovarali uvjeti koji su karakteristični za prostrane američke ravnice ili kontinentalne dijelove Europe koje odlikuje povoljna klima", navodi se u publikaciji.

Autor navodi da je u narednim desetljećima provedeno mnogo eksperimenata kako bi se dokazalo da sovjetska automatska puška AK nije tako pouzdana kako se vjerovalo. Primjerice, televizijski kanal Discovery je 2013. godine podvrgao ovu pušku "nehumanom" testiranju. Puška je zaronjena u vodu i "uvaljana" u blato. Preko nje je nekoliko puta prešao i automobil. Međutim, unatoč svim pokušajima da se puška, kolokvijalno rečeno, "ubije", ona je i dalje bila "živa". Robusni "Kalašnjikov" je na opće iznenađenje nastavio i dalje pucati.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće