Došli su s Katarinom Velikom, no i dan-danas govore njemački: 5 zanimljivosti o sibirskim Nijemcima

OmGU, Legion Media
U Sibiru još uvijek živi oko 300 000 Nijemaca. Oni kod kuće govore njemački, kuhaju njemačka jela i proslavljaju vjenčanja na isti način kao i prije 200 godina u Bavarskoj.

Prije više od 250 godina Nijemci su se na poziv ruske carice Katarine Velike doselili u Rusiju. 1762. godine je Katarina, koja je prije dolaska na rusko prijestolje bila njemačka princeza, objavila manifest kojim je Nijemce pozvala da se dosele i obrađuju rusku zemlju. Doseljenici su stigli iz Bavarske, Badena, Hessena, Falačke i Porajnja. Naselili su se pored rijeke Volge i na Krimu. Kasnije, kada se gradila Transsibirska željeznica, prešli su dublje u unutrašnjost u potrazi za novom zemljom i novim životom.

Ovo su neki od zanimljivih podataka o sibirskim Nijemcima koji bi mogli iznenaditi čak i njihove srodnike u Europi.

U Sibir su stigli po vlastitom izboru

Većina Nijemaca u Sibir se doselila dobrovoljno u vrijeme izgradnje Transsibirske željezničke magistrale. Njihove obitelji su se uvećavale i na jugu više nisu imali dovoljno zemlje. Obično bi jednog člana obitelji poslali u izvidnicu da sakupi informacije o novoj zemlji, dok bi mu se ostali kasnije priključili. Na jugu su nomadska plemena napadala naseobine doseljenika, a s obzirom na to da su oni pripadali protestantskoj grupi menonita, bilo im je zabranjeno korištenje oružja. Zato su krenuli u Sibir u potragu za zemljom i u Omskoj oblasti osnovali preko 100 sela.

Mogu se bez prevoditelja razumjeti s Nijemcima u Europi

Sibirski Nijemci su tijekom više od 200 godina otkako su napustili svoju europsku postojbinu sačuvali svoj jezik tako što su ga govorili kod kuće i na različitim kulturnim događajima. Jezik kojim govore nije se mnogo promijenio otkako su došli u Rusiji, dok je njemački u Europi pretrpio izvjesnu modernizaciju. Ipak, govornici obje varijante se međusobno razumiju.

Njihova sela i kuće izgledaju potpuno isto kao u Njemačkoj

U Sibiru je bilo puno doseljenika, uključujući Ruse, Ukrajince, Poljake, Kazahe i Nijemce, ali čak i danas se njemačka sela razlikuju od ostalih. Njemačka sela i farme u pravilu su podignuti po istom obrascu. U centru sela su crkva i škola. Prvobitno je u njemačkim selima u Sibiru bila jedna velika obitelj koja je vodila zajedničku ekonomiju. Farme su se često nazivale po svojim vlasnicima, ali su za vrijeme kolektivizacije zatvorene.

Još uvijek poštuju stare njemačke svadbene običaje

Njemački svadbeni običaji nisu se promijenili stoljećima otkako su sibirski Nijemci napustili Europu. Priprema za vjenčanje obuhvaća pozivanje na svadbu, što obavljaju članovi obitelji koji idu od kuće do kuće. Oni vezuju po jednu traku za svaku kuću koja prihvati poziv na vjenčanje, što im omogućuje da znaju koliko će gostiju imati.

Obično se svadba održava u mladoženjinoj kući, koja se posebno uređuje i ukrašava. Na dan svadbe mlada ustaje kasnije nego obično, jer je to posljednja noć koju provodi u kući svojih roditelja, gdje je mogla duže odspavati. Zatim se počinju okupljati gosti. Od starih vremena bio je običaj da ceremonija počne malo prije podneva. To pokazuje i naziv za vjenčanje, na njemačkom "Hochzeit", što doslovno znači "visoko vrijeme, tj. podne".

Vole štrudlu s mesom, ali ne beru gljive

Sibirski Nijemci njeguju svoju kulinarsku tradiciju čak i daleko od svoje postojbine. Još uvijek prave domaće kobasice i imaju specifičnu bućkalicu za maslac. U mnogim kućama ćete pronaći i stare njemačke strojeve za vafle.

Nakon toliko godina provedenih u Rusiji, iako su sačuvali mnoge izvorne njemačke običaje, prihvatili su i rusku kulturu. Sebe zato ne doživljavaju kao Nijemce, nego kao specifične sibirske Nijemce, i vjeruju u ono što kaže ruska poslovica: "Gdje sam rođen, tu sam i potreban."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće