55 "Spartanaca": Kako je četa "crne smrti" uništila bataljun Nijemaca

Odeska operacija koju su provodili Treći Ukrajinski front i Crnomorska flota počela je 26. ožujka 1944. Radi ovladavanja strateški važnim gradom Nikolajevom zapovjednik 28. armije general-poručnik Aleksej Grečkin naredio je da se izvrši desant s mornaričkom pješadijom u pozadini glavnog teatra borbenih djelovanja s ciljem uspostave mostobrana i odvraćanja pažnje njemačke vojske. Za ovaj je zadatak odabrano ljudstvo 384. posebnog bataljuna morske pješadije. Desant od 68 ljudi vodio je stariji poručnik Konstantin Fjodorovič Oljšanski.

Konstantin Oljšanski

Wikipedija

Desant je izveden noću u starim ribarskim čamcima u koje se ukrcao odred pontonaca i minera. Zbog nepovoljnog je vjetra čitava operacija desanta trajala nekoliko sati. Mornarički pješadinci bili su dobro opskrbljeni, naročito s mnogo automatskog oružja, a svaki vojnik je nosio po 2000 metaka i deset bombi, što će se pokazati presudno za operaciju.

Prvi su se u trgovačkoj luci Nikolajev iskracali mineri da bi raščistili put mornaričkoj pješadiji. U 4 sata i 15 minuta 26. ožujka 1944. iskrcavanje je počelo. Brzim napadom zauzeli su kružnu obranu oko kranova i dizala na obali. Vezisti su predali radiogram o uspjehu u prvom dijelu operacije. Tijekom samog zauzimanja obrane desant je pretrpio prvu žrtvu: od mine je poginuo starješina Vasilij Bačurin.

ru.wikipedia

Nijemci su tek ujutro kada se razdanilo shvatili da su dizala zauzeta. Međutim, u prvom trenutku su mislili da se radi o partizanima te su za uništenje desanta upotrijebili male snage, nekoliko četa. Na njihovo iznenađenje, sačekala ih je uraganska vatra. Nakon pretrpljenih gubitaka, Nijemci su se reorganizirali i spremali za novi napad. Ovoga puta su privukli dva bataljuna s minobacačima i dva tenka. Cijeli 26. ožujka je protekao u naizmjeničnim napadima pri kojima su se koristile dimne zavjese i bacači plamena. No mornarički pješadinci su držali položaje i pored znatne prorijeđenosti. Navečer 26. ožujka stariji poručnik Oljšanski je poslao radiogram "Neprijatelj napada. Stanje je vrlo teško. Molim vas gađajte artiljerijom po meni. Brzo! Oljšanski."

Cijelog sljedećeg dana napadi su se nastavljali u valovima. Nijemci su koncentrirali snage veće od tri bataljuna. U odnosu na prethodni, broj branitelja je sveden na svega 15. Oba vezista su poginula, tako da je bilo nemoguće predati radiogram. Oljšanski je nastavio zapovijedati odredom. Iskusnom izviđaču Juriju Licinu bilo je naređeno da se probije kroz njemačke položaje preko rijeke i dostavi poruku u kojoj se traži podrška iz zraka. Jurij je uspio izvršiti zadatak i pored toga što je nagazio na minu prilikom prelaska linije ragraničenja.

Ono što se događalo ušlo je u anale herojstva. Kada je došlo do bliske borbe prsa o prsa, vojnik Dermanovski se bacio na njemačkog časnika, uhvatio ga u zagrljaj i počeo ga klati zubima. Tako je i poginuo. Nijemci su nastavili napad uz pomoć dva tenka nakon što su branitelji ostali bez protutenkovskih pušaka. Vojnik Valentin Hodorjev s dva svežnja granata uspio je uništiti jedan njemački tenk, poginuvši pri tom podvigu.

Nedugo zatim poginuo je i Oljšanski nakon čega je zapovjedništvo preuzeo Kiril Bočkovič. Ujutro 28. ožujka preostali su branitelji dobili podršku aviona Il-2 i tom prilikom odbili posljednji, osamnaesti napad Nijemaca. Poruka koju je poslao Jurija Licin bila je spasonosna za preostale branitelje.

Jevgenij Haldej/MAMM/MDF/russiainphoto.ru

Tijekom noći 28. ožujka 61. gardijska i 243. pješačka divizija forsirale su rijeku Ingul i sa sjevera se probile u grad Nikolajev. S istoka su u grad ušli dijelovi 5. udarne armije. U tom je trenutku među živima ostalo svega 11 "Spartanaca", svi su bili ranjeni, dok je njih 5 bilo gotovo na samrti. O ovom izvanrednom podvigu zapovjednik bataljuna major Katanov odmah je izvijestio: "Odred starijeg poručnika Oljšanskog za dva je dana uspio odbiti 18 neprijateljskih napada, ubivši i ranivši više od 700 hitlerovaca, uništivši pritom nekoliko tenkova i oruđa protivnika, posijao je paniku u pozadini neprijatelja i spriječio uništenje luke i dizala."

Nijemci su do kraja bili uvjereni da vode borbu s krupnim snagama desanta. Zarobljeni poručnik Rudolf Schwartz je rekao: "Zapovjedništvo Nikolajevskog garnizona bilo je vrlo zabrinuto, jer je u tako kratkom roku izgubilo snage skoro cijelog bataljuna. Nije nam bilo jasno kako su tako krupne ruske snage došle do luke."

Oslobođenje grada Nikolajeva u Moskvi je 28. ožujka obilježeno paljbom iz 224 oruđa. Svi mornarički pješadinci - njih 55 - dobili su ordene heroja Sovjetskog Saveza, nažalost većina posmrtno.