Kako je rođen ruski Specnaz?

Arhivska fotografija
Prvi "specnazovci" su spadali među najubojitije jedinice ruske vojske u Prvom svjetskom ratu. Pod zastavom s mrtvačkom glavom i kostima sijali su paniku i užas u redovima Nijemaca na Baltiku.

Riječ "specnaz" se ne prevodi jer se već udomaćila u svim jezicima svijeta kao oznaka za visoko učinkovite specijalne jedinice suvremene Rusije.

Smatra se da je ruski specnaz nastao u SSSR-u, no njegova povijest zapravo počinje nešto ranije.

Prvi specnazovci

Poručnik Leonid Punjin

U listopadu 1915. godine poručnik 8. Finske pukovnije Leonid Punjin došao je na ideju da osnuje diverzantsko-izviđački odred koji može "poremetiti ispravno funkcioniranje pozadinske službe njemačke vojske i unijeti određenu pomutnju". Vojnom vrhu se svidjela ideja o neuhvatljivoj jedinici koja sije strah i kaos u neprijateljskoj pozadini.

Delegacija pripadnika odreda poslije prijema kod vojnog ministra A. I. Gučkova. U sredini: zapovjednik odreda poručnik Aleksandar Punjin i konjički potporučnik Dombrovski. Petrograd, 9. ožujka 1917.

Slične jedinice su postojale i ranije. Takav je, primjerice, bio gerilski odred Denisa Davidova u ratu protiv Napoleona 1812. godine. Međutim, upravo je za Punjinove borce prvi put u povijesti Rusije dokumentirana formulacija "odred za specijalne namjene" ("otrjad specialjnogo naznačenija").

Najbolji među najboljima

Nosioci Georgijevskog ordena iz Odreda od posebne važnosti. Stari Kemern. Srpanj 1916. U sredini ataman Leonid Punjin.

Punjinov odred se službeno zvao "Odred Posebne važnosti stožera Sjevernog fronta". Djelovao je na teritoriju današnje Latvije i brojao preko 300 ljudi. Među njima je bilo dosta Kozaka i zato je zapovjednik Leonid Punjin dobio titulu "ataman", iako on osobno nije bio Kozak. Ta titula se borcima jako svidjela i samo su nju koristili.

U tom odredu je bilo Rusa, Ukrajinaca, Burjata i Litavaca. Fizička spremnost i borbeno iskustvo bili su glavni kriteriji za prijem u jedinicu. Pojedini pripadnici ovog prvog specnaza su dobro govorili poljski, litavski, latvijski i njemački, što je bilo od vitalnog značaja za djelovanje na teritorijima pod njemačkom okupacijom.

Diverzanti su nosili hladno oružje i njemačke puške, jer su streljivo mogli nabaviti samo ako zaplijene neprijateljski transport ili izvrše upad u neprijateljsko skladište. Odred nije imao vlastite rezerve, jer bi ga takav teret usporavao. Pripadnici ove jedinice su dobivali najbolje i najizdržljivije konje.

Aleksandar Punjin sa zastavom odreda.

Zastava im je bila od crne svile s "Adamovom glavom" (lubanjom i kostima) i natpisom "Jahači, donosite smrt Njemačkoj" s jedne strane, dok je na drugoj bio prikaz svetog Georgija Pobjedonosca koji kopljem ubija zmaja.

U neprijateljskoj pozadini

Niži činovi artiljerijskog odjeljenja odreda s atamanom Punjinom.

Punjinovi borci su prodirali na okupirani teritorij, "ispipavali" neprijatelja sporadičnim borbama i zarobljavali njegove vojnike da bi izvukli korisne informacije. Zadatak im je bio saznati točnu lokaciju neprijatelja i njegove planove, doći u posjed važnih tajnih dokumenata, držati Nijemce u stalnoj napetosti i prisiljavati ih na povlačenje vojnika s linije fronta u pozadinu.

Intenzivno su radili i s lokalnim stanovništvom: dijelili su im letke i vrbovali Litavce. Tako su stvorili obavještajnu mrežu u njemačkoj pozadini.

Pored manjih diverzantskih operacija Punjinov odred je sudjelovao i iskazao se u velikim bitkama kao što je bila obrana Rige i krvava Mitavska operacija, poznata i pod nazivom "Božićne bitke".

Poručnik Leonid Punjin poginuo je 1. rujna 1916. godine kod mjesta Antitsiems zapadno od Rige. Po njemu je jedinica dobila službeni naziv "Odred Posebne važnosti 'Ataman Punjin'".

Revolucija

Poslije Veljačke revolucije ruska vojska se brzo raspala, ali "praoci" ruskog specnaza nisu osjetili veliku promjenu. Predstavnici specijalne jedinice posjetili su novu rusku vladu u Petrogradu, i taj je posjet bio uspješan. Nakon toga je bilo izvjesno da će jedinica i dalje izvršavati svoje zadatke.

Međutim, u rujnu 1917. godine su počeli unutarnji konflikti u jedinici, da bi se u boljševičkoj revoluciji pripadnici Punjinovog odreda konačno našli na različitim stranama barikada.

Jedan broj časnika i vojnika se pridružio antiboljševičkom Bijelom pokretu, dok je odred stao na stranu boljševika i praktički je bio prvi specnaz Radničko-seljačke Crvene armije sve dok nije rasformiran u veljači 1918. godine.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće