Tri najlošija sovjetska vojna aviona u Drugom svjetskom ratu

Il-16 na Halkin Golu

Il-16 na Halkin Golu

Javna domena
Kako su sovjetski piloti mogli obarati njemačke asove na ovim već tada prastarim avionima?

1. I-153 "Čajka" ("Galeb")

Avion I-153 konstruktora Nikolaja Nikolajeviča Polikarpova

"Čajka" (na ruskom "Galeb") je bio popularni naziv za lovački avion Polikarpov I-153. On se u arsenalu sovjetskog ratnog zrakoplovstva pojavio 1939., uoči Drugog svjetskog rata. Uspješno je djelovao u borbama na Halkin Golu protiv Japanaca, no kada je počela njemačka invazija, nije se mogao mjeriti s avionima Luftwaffea.

Sovjetski lovac je bio lošiji od svog glavnog konkurenta, njemačkog modela Messerschmitt Bf-109, i to po većini tehničkih karakteristika, naročito po brzini (letio je 430 km/h, a njemački avion 510 km/h). Ruski "galeb" uopće nije bio kadar pratiti i neutralizirati njemačke bombardere poput modela Ju-88 (460 km/h).

"Ne možeš mu ni pobjeći [u bliskoj borbi], niti ga stići, možeš samo napraviti nagli zaokret", napisao je pilot Aleksandar Rjazanov iz Desete gardijske jurišne avijacijske pukovnije, koji je u svoju prvu zračnu bitku poletio u avionu I-153 .

Preko 1300 aviona I-153 suočilo se s Luftwaffeom u ljeto 1941. na zapadnoj granici Sovjetskog Saveza. Vješti sovjetski piloti su ponekad koristili manevarske mogućnosti "Čajke" da iznenade neprijatelja na nebu, no s vremenom je namjena ovih lovaca ipak promijenjena, te su se koristili uglavnom za juriš na kopnene ciljeve, kao i za pratnju bombardera u noćnim letovima.

Spori i zastarjeli modeli I-153 nisu mogli sudjelovati u brzim ofenzivnim operacijama Crvene armije 1944. godine. Više nisu korišteni u borbama, nego samo za patroliranje i zaštitu pomorskih konvoja.

2. Tupoljev SB

ANT-40 (SB)

Tupoljev SB (ANT-40) bio je jedan od najboljih sovjetskih bombardera tijekom 1930-ih. Gospodario je nebom u Španjolskom građanskom ratu. Letio je brzinom od 450 km/h i bio nedostižan za neprijateljske lovce poput talijanskog modela Fiat CR.32 (350 km/H) i njemačkog Heinkel He 51 (340 km/h).

Zahvaljujući takvoj brzini SB je mogao po danu izvoditi akcije bombardiranja bez pratnje lovačkih aviona. Međutim, njegovoj je dominaciji kraj došao u proljeće 1937., kada se na španjolskom nebu pojavio brzi Messerschmitt Bf 109 (510 km/h).

SB je 1941. godine uvelike zastario, ali je i dalje bio glavni bombarder sovjetskog ratnog zrakoplovstva. Tijekom njemačkog napada na SSSR avioni Tupoljev SB podnijeli su ogromne gubitke u sukobu sa svojim "starim prijateljima", njemačkim modelima Bf 109.

SB je posljednji okršaj imao u Staljingradskoj bitci. Nakon 1943. godine ovi bombarderi su se koristili uglavnom u kurirske svrhe, a također kao transportni i teretni avioni za opskrbu partizanskih odreda i desantiranje diverzantskih jedinica u neprijateljskoj pozadini.

Kada su Nijemci 1939. anektirali Čehoslovačku, dobili su 32 bombardera SB koje su Česi napravili po licenci i dali im naziv Avia B.71. Treći Reich je u Drugom svjetskom ratu ove avione dao svojim bugarskim saveznicima. Finci su protiv Sovjetskog Saveza primijenili dvadesetak modela SB, no ti su im avioni oduzeti u Zimskom ratu.

3. I-16 "Išak"

Polikarpov I-16

"Ako je netko naučio letjeti na I-16, on je mogao letjeti na svemu, pa čak i na štapu! To je vrlo 'strog' avion, ali s izuzetnim manevarskim mogućnostima", sjećao se pilot Vladimir Tihomirov iz Dvanaeste lovačke pukovnije. I-16 je bio "neumoljiv" i od pilota je zahtijevao vrhunsku obučenost.

Ovaj se poznati lovački avion iskazao u Španjolskom građanskom ratu, kao i u borbama protiv Japanaca na Dalekom istoku. Pa ipak, do 1941. je zastario, iako je imao nekoliko krupnih modernizacija.

Prije nego što će graciozno uzletjeti moćni avioni "Jak" i "La", masovnom njemačkom napadu se suprotstavljao I-16 "Išak" (na ruskom "magarac"). U trenutku kada je otpočela operacija Barbarossa, preko 1700 aviona I-16 je bilo razmješteno u sovjetskim zapadnim područjima, gdje su oni činili 40% ukupnog broja sovjetskih lovačkih aviona.

I-16 je imao veće manevarske mogućnosti od njegovog glavnog konkurenta, njemačkog modela Bf 109, ali je bio znatno sporiji i imao je manju vatrenu moć. "Išaci" su mogli samo manevrirati i pokrivati jedni druge. Prednost im je mogao donijeti jedino faktor iznenađenja. Tako je 16. siječnja 1943. čuveni njemački as Alfred Graslawski oboren kada se I-16 iznenada pojavio iz oblaka.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće