Saltičiha: Priča o najmonstruoznijoj ženi u povijesti Rusije

Kada čovjek pomisli na serijskog ubojicu, najčešće u prvom trenutku ima u vidu muškarca. U povijesti je, međutim, bilo i dosta okrutnih žena. Dovoljno je sjetiti se famozne Mađarke, grofice Elizabete Báthory, koja je između 1585. i 1609. ubila na stotine mladih žena.

I u Rusiji je u 18. stoljeću živjela plemkinja sa sličnim sklonostima. Zvala se Darja Saltikova, ali su je uglavnom svi nazivali "Saltičiha". U tom nadimku je odražena predodžba o njezinoj naravi zbog koje je ona u neku ruku postala mitska ličnost u kolektivnoj svijesti ruskog naroda.

Darja Nikolajevna Saltikova, poznatija kao Saltičiha.

Pavel Kurdjumov, Ivan Sitin

Dokazano je da je Saltikova između 1756. i 1762. ubila najmanje 38 svojih sluga, a taj broj je vjerojatno bio daleko veći. Svjedoci su govorili da je ukupno bilo 138 žrtava, ali njezina umiješanost u te slučajeve nije potvrđena. Saltičihine žrtve su bile uglavnom mlade žene koje je ona tukla bičevima, štapovima i pritkama, čupala im kosu, pržila im kožu usijanim željezom, mučila ih glađu, držala na hladnoći i potapala u vodi.

Još su za njezinog života u narodu kolale strašne glasine i priče o tome kako se ona kupa u krvi svojih žrtava i jede malu djecu.

Tko je bila ta žena i zašto je vlasti godinama nisu mogle uhititi? I što ju je uopće poticalo da ubija i sakati ljude?

Mlada udovica s osamsto kmetova

Darja Saltikova (1730.-1801.) rođena je u imućnoj plemićkoj obitelji i u mladosti je bila poznata kao izuzetno lijepa i plemenita dama. Rano se udala i rodila dva sina. Muž joj je dolazio iz poznate i utjecajne obitelji Saltikov, ali nije dugo živio - razbolio se i umro, ostavivši svoju 26-godišnju udovicu da upravlja velikim imanjem s 800 kmetova.

Gravura

Arhivska fotografija

Nakon muževljeve smrti Darja je počela pokazivati sklonost sadizmu. Kažnjavala je svoje sluge za svaku grešku (veliku ili malu). Najprije bi ih sama tukla, a zatim bi, kad bi se umorila, naredila nekom slugi da ih on tuče. Njezine glavne žrtve su obično bile mlade žene, no ponekad su stradali i muškarci.

Nakon mučenja ili batinanja u kući, žrtve su odvođene u štalu i tamo ubijane. Saltikova je obično promatrala ubojstvo.

Kažu da je jednom mučila trudnu sobaricu te je uslijed mučenja došlo do prijevremenog poroda. Kada je žena umrla, sluge su iznijele sanduk s njezinim tijelom napolje, na hladnoću, i ostavili na njemu novorođenče da umre od hladnoće.

Jedna mlada sluškinja je štapovima utjerana u jezero da joj samo glava viri iz vode te je prisiljena tako stajati u hladnoj vodi. Izdržala je nekoliko sati, a onda je potonula i utopila se.

Nenamjerno ubojstvo ili ranjavanje kmeta u ono vrijeme nije bilo kažnjivo, ali je Saltikova pretjerala čak i za ono vrijeme.

U jednom trenutku je postala toliko drska da je naredila slugama da ubijaju plemiće. Poslije intimne veze s daljnjim rođakom, mladim Nikolajem Tjutčevom (djedom pjesnika Fjodora Tjutčeva) i njegove odluke da se oženi drugom, mlađom ženom, Saltičiha je pobjesnila. Htjela mu se osvetiti pa je naredila svojim slugama da podmetnu bombu u njegovu kuću.

Nikolaj Andrejevič Tjutčev, ljubavnik Darje Saltikove "Saltičihe".

Arhivska fotografija

Za razliku od ubojstva kmeta, ubojstvo plemića je bilo zločin od kojeg su njezini sluge bili prestrašeni pa su odlučili na vrijeme upozoriti plemića. Kasnije je Saltičiha smislila drugi plan: da napadne Tjutčeva i njegovu ženu u njihovim kočijama. Ni to, međutim, nije pomoglo, jer ih je jedan sluga opet upozorio.

Neki su smatrali da je upravo ta ljubomora pretvorila mladu udovicu u monstruma, no ona je bila okrutna prema svojim kmetovima i prije intimne veze s Tjutčevom.

Što ju je poticalo biti toliko krvoločna? Ni danas ne postoji jedinstveni stav po ovom pitanju. Neki smatraju da je ona morala osjećati preveliki pritisak jer je kao mlada udovica trebala biti dobra majka dvojice sinova i dobra gazdarica velikog imanja, koje je moralo biti čisto i ugledno. Bila je vezana za svoj plemićki položaj i mnogobrojne obveze, pa je jednostavno počela sve više mrziti svakodnevne brige te je tu svoju mržnju usmjerila na kmetove.

Drugi tvrde da je Saltičiha očito bila psihopat i da je imala sklonost nemotiviranoj agresiji koja uzrokuje najokrutnija i najciničnija ubojstva. Pored toga, smatra se da je posebno zanimanje za mlade žene moglo biti znak skrivene homoseksualnosti. 

Istraga i uhićenje

Kmetovi Darje Saltikova su živjeli u stalnom strahu. Oni su do 1762. godine poslali vlastima 21 pismo s opisima zvjerstava koja se čine na njezinom imanju. Ništa nije urodilo plodom. Saltikova je pripadala utjecajnom plemićkom rodu i imala je veze na carskom dvoru. Pored toga, u Rusiji tada nije zabilježeno da plemići javno snose odgovornost zbog ophođenja sa svojim seljacima.

Carica Katarina Velika, Fjodor Rotkov, ulje na platnu.

Tretjakovska galerija

Stvari su se počele mijenjati tek kada se Katarina Velika popela na ruski tron. Ona je htjela sve promijeniti, ali nije bilo lako boriti se protiv aristokracije. Stjecajem sretnih okolnosti dva kmeta u koje je Saltičiha imala povjerenja (jedan od njih je izgubio tri žene zbog njezine krvoločnosti) uspjeli su dostaviti pismo novoj carici i skrenuti njezinu pažnju na ovaj slučaj. Tako je 32-godišnja plemkinja uhićena 1762. godine, ali joj je službena presuda izrčena tek šest godina kasnije.

Zašto je to toliko potrajalo? Saltičiha nikada nije priznala svoje zločine te je bilo potrebno izvjesno vrijeme da se ispitaju svjedoci, a oni su u početku bili suviše zaplašeni da bi rekli istinu. Kažu da je Saltikova imala jake veze na sudu gdje je učinjeno sve kako bi se izvršio utjecaj na tijek istrage, i na kraju je izrečena blaža presuda od očekivane. Katarina je 1768. godine izrekla svoju konačnu presudu rekavši da je Saltičiha "ljudski izrod" i oduzela joj plemićki status i imovinu, a ujedno i pravo da se tretira kao žena. Carica je rekla da Saltikovu treba nazivati "on", jer nijedna žena ne može biti sposobna na toliku okrutnost.

Saltičihin grob

Pavel Kuzjakin/Wikimapia.org

Za kaznu je Saltičiha morala stajati jedan sat na Crvenom trgu s plakatom "Krvnik i ubojica", poslije čega je doživotno zatvorena u samostan. Živjela je dugo. Umrla je 1801., iste godine kada je umro i njezin posljednji sin. Danas se njezin grob može naći u Novodevičjem manastiru, a od njezine moskovske kuće i imanja nije ostalo ništa.